Trenc je prodao autorska prava za svoju slikovnicu 'noć u muzeju' Milan Trenc, zagrebački strip-crtač, ilustrator i redatelj koji se prije tri godine vratio u Hrvatsku iz SAD-a gdje se proslavio objavljujući ilustracije u uglednim listovima poput Timea, New York Timesa, i Business Weeka, u toj je zemlji postigao još jedan značajan uspjeh. Naime, filmska kompanija 20th Century Fox odabrala je njegovu slikovnicu “Noć u muzeju” iz ‘93. kao predložak za svoj novi visokobudžetni igrani film s Benom Stillerom i Robinom Williamsom u glavnim ulogama, koji u američka kina dolazi krajem godine. Svečana premijera bit će 21. prosinca u newyorkškom Prirodoslovnom muzeju u kojem se i odvija radnja Trencove slikovnice, a u hrvatskim kinima se film očekuje već sredinom siječnja. “Noć u muzeju” režirao je Shawn Levy, redatelj filma “Pink Panther” iz 2006., a u njemu se pojavljuju i glumci Mickey Rooney, Dick Van Dyke i Owen Wilson. Ekraniziranje slikovnica u Hollywoodu je, kaže Trenc, rijetka praksa, zbog čega je za njega to čast: “Nije lako napraviti film dug sat i pol od slikovnice koja na svoje 32 stranice ima dvije tipkane stranice teksta, zbog čega se to gotovo nikad i ne radi. Osim toga, film ima drukčiju dramaturšku strukturu i scenaristi su mnogo toga morali dodati. Tako, na primjer, noćni čuvar koji je glavni lik u filmu slučajno otkrije kletvu u sobi s egipatskim izlošcima, zbog koje sve u muzeju oživi. U slikovnici nema objašnjenja zašto izlošci ožive, već se to jednostavno dogodi čuvaru prve noći na njegovu novom radnom mjestu. On kasnije saznaje da se to događa svake noći, ali da stari čuvari novima to ne kazuju kako bi oni umjesto njih obavili poslove u muzeju.”

Nije, kaže, pročitao scenarij jer želi “film pogledati u miru”, ali je vidio tzv. predigru i vrlo je zadovoljan. Ta slikovnica je jedna od prvih stvari koje je napravio u New Yorku u koji je stigao ‘91. na poziv ilustratora i dizajnera Mirka Ilića koji u tom gradu živi i radi 20 godina. On ga je povezao s glavnim urednikom New York Book Reviewa i prva mu je ilustracija objavljena već tjedan dana nakon dolaska. Kao bivši učenik grafičkog odjela zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti te diplomirani redatelj iz klase Kreše Golika, Trenc se dugo nije mogao odlučiti između likovne i filmske umjetnosti. Strip se pokazao kao svojevrstan kompromis i on se u Hrvatskoj sredinom ‘80-ih proslavio stripom “Milan Blenton”koji je objavljivan u Studentskom listu, a koji je osmislio prema radiodrami Gorana Pirša, svojedobno emitirane na Radiju 101. Svoje je ilustracije prije odlaska u New York objavljivao u listovima poput Starta, Poleta, Danasa i Mladine. O tome kako je došlo do objavljivanja knjige za djecu “Noć u muzeju” i otkupljivanja prava za nju Trenc kaže:

“Imao sam ponudu izdavača da napravim slikovnicu i kad sam jednom prilikom bio u Prirodoslovnom muzeju došao sam na tu ideju. No u izdavačkoj kući koja je naručila slikovnicu se ubrzo promijenio urednik, ali je u međuvremenu netko drugi čuo za to i na kraju ju je izdala najveća američka robna kuća za knjige Barnes&Nobels. Prava na slikovnicu je ‘95. otkupio Chris Columbus, producent filmova poput Harry Potter trilogije, za svoju tvrtku koja je tada imala ugovor s 20th Century Foxom. U dva-tri navrata su angažirali različite grupe scenarista, ali nisu bili zadovoljni. Konačno su lani potpisali ugovor sa Stephenom Sommersom koji je režirao i napisao scenarij za trilogiju “Mumija”, ali je on od priče želio napraviti horor varijantu. Mislim da se tu razišao sa studijem, a režiju je preuzeo Shawn Levy kojeg smatram prikladnijim režiserom za ovaj film namijenjen djeci, jer on iza sebe ima uglavnom obiteljske filmove.” Zanimljivo je što se slikovnica prvotno trebala prodavati u suvenirnici muzeja ali, iako promovira muzej, uprava je odustala iz dva razloga: prvi je taj što u njoj životinje ožive a djelatnici muzeja, kaže Trenc, ionako imaju dovoljno poteškoća objasniti djeci da one nisu žive, a drugi je taj što su se čuvari bunili jer u slikovnici glavni lik, čuvar, zaspi na poslu. “Došlo mi je da ih pitam jesu li ikad čuli za humor”, komentira Trenc. Novac od prodanih prava nije malen, ali se niti ne radi o značajnoj svoti jer veliki studiji neprestano otkupljuju prava za razna literarna djela od kojih se veliki broj nikada ne ekranizira. No to ga je motiviralo da ponovno započne rad na slikovnicama.

Milan Trenc u Zagrebu živi posljednje tri godine sa suprugom Akiko Sato i četverogodišnjom kćeri Nikom, nakon što je u New Yorku proveo 12 godina. Još uvijek, kaže, surađuje s pojedinim američkim listovima poput Fortunea, ali se ilustracijom bavi manje intenzivno. U Zagrebu je otvorio studio koji radi animacije i autorske ilustracije, ali se novinskom ilustracijom u Hrvatskoj ne bavi. Osim što su, kaže, honorari mali, ni članci nisu izazovni.

“Članak mora zaintrigirati i inspirirati da ga ilustriram. U našem tisku se članci uglavnom bave tekućim stvarima bez ikakve političke ili socijalne analize, a mene zanimaju upravo takvi. Trenutačno radim na dva kratka autorska animirana filma, a razmišljam i o tome da nakon ‘Zen priča’ iz 2000. napravim još jedan igrani film. Ne želim se zatrpati ilustracijama i izgubiti vrijeme za druge stvari.” U Hrvatsku se vratio zbog priprema velike retrospektivne izložbe koja je prošle jeseni nakon niza komplikacija postavljena u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori i na kojoj je izložen njegov cjelokupan opus od stripova i ilustracija pa do animiranih i igranih filmova. U Zagrebu mu je ponuđeno da predaje na Odsjeku za animaciju zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, gdje već treću godinu drži predavanja iz predmeta Režija i animacija. Na ostanak se, kaže, odlučio spontano, imajući na umu prednosti života u Hrvatskoj.

“Ovdje je život bez sumnje ležerniji i imam više vremena baviti se raznoraznim stvarima. Doduše, nisam si ni u New Yorku dopustio da mi život postane dio korporacijske mašinerije, ali sad kad imam četverogodišnju kćer Niku bolje je živjeti u Zagrebu jer je lakše organizirati obiteljski život. Obrazovanje je također mnogo prirodnije kod nas - nisam poklonik toga da mi dijete odrasta u privatnim institucijama ograničeno na samo jedan segment društva, bez prave slike o stvarnosti. Veseli me i pomisao da dijete može samo prošetati do škole i općenito se slobodno kretati po gradu. SAD se, između ostalog, promijenio nakon 11. rujna - događaja koji smatram tragedijom, ali je reakcija na njega bila pretjerana za moj ukus. Tamo je još godinu dana nakon napada podzemna bila puna ljudi s mitraljezima, a možda je i dalje tako. Nije ugodno živjeti u gradu pretvorenom u ratnu zonu, u kojem je psihoza iskorištena kako bi se uvela policijska kontrola nad svim i svačim. Koliko čujem od prijatelja, tamo još uvijek održavaju atmosferu da bi se svake sekunde moglo nešto dogoditi i to je oblik specijalnog rata - okrenutog protiv vlastitog pučanstva kojem je, dok ih se drži u ratnoj psihozi, puno lakše bilo što progurati. Ovdje se ipak osjećam kao dio jednog kulturnog miljea i osjećam dužnost doprinijeti mu i postati njegovim dijelom.” U svom radu Trenc se pokazao i kao oštar kritičar potrošačkog društva, jedne od najizraženijih karakteristika zemlje iz koje se vratio. To mu tamo nije smetalo, “jer se od zemlje koja je dovela do savršenstva prodiranje konzumerizma u sve pore društva to i očekuje”, ali ga izuzetno smeta u kojoj je mjeri to uzelo maha i u Hrvatskoj.

“Promatrajući Europu u posljednjih 15 godina i imajući na umu tradiciju socijalne politike i osjećaja zajedništva koji su ukorijenjeni u našim društvima već nekoliko stotina godina, interesantno je vidjeti kako se sistematski uništavaju. To me u Hrvatskoj posebno smeta, jer direktno utječe na budućnost mog djeteta, a da ne govorim o sljedećem naraštaju. Televizijski program je, na primjer, toliko priglup i nekvalitetan i ljudima se na silu nameće. Tako je i u SAD-u, ali za njih govorimo da su ograničen narod. I jesu - zbog stvari poput zaglupljujućeg TV programa. U našim medijima rade ljudi koji se brinu kako zgrnuti što više love da osiguraju budućnost svojoj djeci, a ne razmišljaju da i njihova djeca odrastaju uz taj isti program i da će za 10 godina, ako se ovako nastavi, biti dio neobrazovane generacije koja sama traži nekvalitetne stvari jer se na njih navikla. Hrvati su izuzetno inteligentan narod i bilo bi šteta da se to izgubi.” I Trencu i supruzi Akiko Sato, japanskoj kiparici koja trenutačno radi na projektu zagrebačkog Etnografskog muzeja i Gliptoteke o umjetnosti izrade čipke na Pagu i u Lepoglavi, nedostaje New York i njihovi tamošnji prijatelji. Supruzi je, budući da ne govori hrvatski, bilo dodatno teško prilagoditi se: “Kad si iz Japana, cijeli ti je svijet nesavršen. Ovdje joj je trebalo vremena da se pomiri s tim da je u banci uvijek red te da se ni čokoladna tortica ne otvara na jednostavan način, ali joj je ovdašnji mentalitet i dalje bliži od američkog: zajedništvo je kod njih poprilično izraženo kao i kod nas, što se u Americi izgubilo. To je još jedna stvar koju treba očuvati - kada te netko uvjeri da si sam i da nisi nikom odgovoran osim samom sebi, s tobom može raditi što hoće.” OKVIR Oživjeli izlošci u muzeju 'Noć u muzeju', snimljen po Trencovoj slikovnici, novi je visokobudžetni film kompanije 20th Century Fox koji u američka kina dolazi sredinom prosinca, a u hrvatska sredinom siječnja. Osim Bena Stillera i Robina Williamsa glavne uloge u filmu imaju i Mickey Rooney, Dick Van Dyke i Owen Wilson, a režirao ga je Shawn Levy. Budžet mu je premašio 1000 milijuna dolara, a većim dijelom je sniman u kanadskom gradu Vancouveru iako je prvotna lokacija trebao biti Montreal. Na promjeni lokacije inzistirao je glavni glumac Ben Stiller, jer navodno nije želio dugo putovati od svoje kuće na zapadnoj obali. Novinski crtač Ilustracije Milana Trenca objavljivane su u uglednim magazinima poput Timea, New York Timesa, Business Weeka i Wall Street Journala, a prije toga u jugoslavenskim listovima poput Starta i Danasa.email to:Tanja Simic