Lynch na snimanju 'Inland Empirea' sa Sonyjevom PD 150 DV kamerom koja ga je oduševila, iako kaže da nema kvalitetu high definition kamere, ali daje nevjerojatnu slobodu Pet godina nakon što je snimio svoj posljednji film “Mulholland Drive”, David Lynch je prije mjesec dana na venecijanskom festivalu predstavio svoj novi film “Inland Empire”. Za organizatore festivala bio je to sjajan povod da mu dodijele nagradu za životno djelo, nagradu koju Lynch bez svake sumnje zaslužuje zbog filmova “Čovjek slon”, “Plavi baršun”, “Divlji u srcu”, “Prava priča” i mnogih drugih te zbog serije “Twin Peaks”. Lyncha nazivaju kraljem neočekivanog jer u svojim filmovima ne daje odgovore, ne rješava zaplete a često se čini da ti filmovi nemaju smisla. Upravo zbog svega toga iznimno ga cijene u filmskom svijetu a njegov najnoviji film “Inland Empire” ima sva ta obilježja. David Lynch rođen je prije 60 godina u mjestašcu Missoula u Montani i otud njegova fascinacija malim američkim mjestima.

Redatelj sličan svojim likovima

Sa 31 godinom režirao je prvi film “Eraserhead” koji su zapazili tada najbolji američki redatelji poput Francisa Forda Coppole i Georga Lucasa koji mu je ponudio da režira “Ratove zvijezda - Epizodu 6” ali je Lynch to odbio. On se tri godine kasnije odlučio na snimanje briljantnog filma “Čovjek slon” nakon čega mu je producent Dino de Laurentis 1984. godine povjerio režiju znanstveno-fantastičnog spektakla “Dune”. Film je potpuno propao, de Laurentis je bio bijesan na Lyncha, ali se smirio nakon što mu je Lynch ispričao priču za svoj novi film “Plavi baršun”. De Laurentis se oduševio idejom filma a “Plavi baršun” se do danas smatra najboljim Lynchovim filmom. Filmom “Divlji u srcu” 1990. Lynch osvaja Zlatnu palmu u Cannesu i počinje snimati “Twin Peaks”, jednu od najboljih TV serija ikad snimljenih. Nažalost, Lynchova filmska verzija nazvana “Twin peaks - Vatro hodaj sa mnom” iz 1992. nije bio ni blizu kvalitete serije. Film “Izgubljena cesta” iz 1997. imao je sličnosti s “Twin Peaksom” da bi 1999. režirao “Pravu priču”, atipični Lynchov film. Povratak misterioznom i čudnom u filmu “Mulholland Drive” donio je 2001. godine Lynchu nagradu za najbolju režiju na festivalu u Cannesu. Pričajući s Lynchom ekskluzivno za Nacional shvatili smo da se on jako malo razlikuje od likova iz svojih filmova.

NACIONAL: Je li istina da su producenti tražili da skratite trosatni “Inland Empire” iz komercijalnih razloga?
- Gdje ste to čuli? To je trač, nitko mi to nikad nije rekao. Postoji priča koju sam čuo o redatelju Billyju Wilderu. Jednom davno producenti su organizirali test projekciju njegova novog filma. Publika nije bila oduševljena pa su mu producenti rekli “Billy, moraš skratiti film”. Billy je šutio i proveo tjedan dana u sobi za montažu. Nakon toga organizirana je nova test projekcija, na novoj lokaciji i s novom publikom. Publika je bila oduševljena. Na povratku s te projekcije producent mu je rekao, “Billy, rekao sam ti, skrati film, vidiš da je sada sve u redu”, na što mu je Billy Wilder hladno rekao, “dodao sam 15 minuta filma.” Poruka je da loš i kratak film ima manje šanse za uspjeh no dobar i dugačak. Meni “Inland Empire” izgleda dobro i ne želim se zamarati glupostima oko njegove duljine.

Magija nastanka filma

NACIONAL: Film “Inland Empire” je jedan od onih koji ne možete odmah shvatiti. Čini se da se u nekim scenama, poput one u kojima su tri osobe odjevene kao zečevi, igrate mačke i miša s gledateljima koji traže smisao vaših scena.
- Ne bih se složio s vama. U toj sceni želio sam prikazati osjećaj slobode, osjećaj nevinosti. Kakve nevinosti? Ne znam, to je samo riječ. Scena s tri zeca originalno je zamišljena za mini seriju koja bi bila prikazana na mojoj internet stranici. Međutim, nije uopće bitno zašto su i kako ta tri zeca završila iz mini serije na filmu. Moj film “Mulholland Drive” je započet kao televizijska serija a završio je kao film. Kako film započinje, kako se skupljaju stvari za neki film, to je za mene magija. Dijelovi mog filma su impresije. Neki dijelovi su impresije a neki vas intelektualno zadovoljavaju jer se uklapaju u priču.

NACIONAL: Jesu li ovakvi odgovori dio vaše tradicije da ne objašnjavate novinarima svoje filmove jer će se time upropastiti misterij vaših filmova?
- Upravo tako. Film je film i po meni je glupo kada netko pogleda film i u cijelosti ga prepriča nekome drugom. To je poput knjige čiji je autor odavno preminuo a vi nakon čitanja te knjige ne možete razgovarati s piscem. Dakle, ostala vam je samo knjiga koju čitate, osjećate i sami dolazite do vlastitih zaključaka. Ti zaključci vas mogu zadovoljiti ili frustrirati zbog čega možete odbaciti knjigu. Osjećaji i vlastiti zaključci Autor je mrtav i možda su mu trebale godine i godine da spoji elemente priče u jednu knjigu. Svatko od vas, gledajući moj film, može doći do vlastitog zaključka. Neki zaključci mogu biti bliski mojim viđenjima filma, neki baš i ne. Ljudi dolaze do svakojakih zaključaka. Koristeći intuiciju, osjećajući neke stvari, stvaraju smisao. Postoji unutarnji smisao koji je teško objasniti. To vam je kao kada nešto sanjate a zatim pokušate svom prijatelju prepričati taj san. Vaš prijatelj ne razumije taj san jer riječi kojima objašnjavate ne funkcioniraju. Na filmu, u apstraktnoj umjetnosti, ima toliko toga što se riječima ne može opisati. Film je predivan jezik.

NACIONAL: Jeli vam važno da saznate što ljudi misle o vašim filmovima?
- Ne, važno mi je da čujem različita objašnjenja mojih filmova. Ljudi uđu u kino i vide moj film onako kako žele. To je poput života, svi mi vidimo iste stvari oko sebe ali stvaramo različitu filozofiju. Nakon filma “Mulholland Drive” ljudi su mi prilazili i govorili kako ga ne razumiju nakon čega smo razgovarali o njemu. Gledatelji shvaćaju moje filmove više no što to kažu odnosno više no što i sami misle. Ako počnu razgovarati sa svojim prijateljima otkrit će mnoge detalje. Nastavkom razgovora otkrit će još i više. “Mulholland Drive” je postigao veći uspjeh na DVD-u nego u kinima jer ako film ne postigne uspjeh na početku kinoprikazivanja, brzo se povlači iz kinomreže. Čuo sam da u Americi postoje kina u kojima se nalaze kauči umjesto sjedala. Ljudi dolaze u pidžamama, donesu piće i pripremaju se za stvarno filmsko iskustvo. To mi daje nadu da postoji nešto što nije multipleks.

Jedinstvenost svakog filma

NACIONAL: Je li Laura Dern, nakon uloga u nekoliko vaših filmova, vaša muza?
- Čim s nekim radim više puta odmah se piše da je ta osoba moja muza ili moj alter ego. Volim njezin način glume, volim raditi s njom. Znam je toliko dugo da je naša suradnja rasla na smiješan način ali, sretan sam da je rasla baš s Laurom Dern. Ona je velika glumica koja može izvesti nešto stvarno crpeći inspiraciju iz nekih dubokih mjesta. Hrabra je, jako pametna i brzo shvaća. Doista je volim.

NACIONAL: Vaši su filmovi puni misterioznih žena. Jesu li, za nas muškarce, žene najveća misterija na svijetu?
- Ne, ne bih rekao. Ima većih misterija. Žene su velika misterija ali ima i većih.

NACIONAL: Zbog tih uloga žena vaši filmovi su romantični iako se romantika ne vezuje uz vaše filmove.
- Slažem se.

NACIONAL: Čini se da ste u ovom filmu sumirali mnoge elemente iz svojih dosadašnjih filmova.
- Ne, ali ljudi kažu da je sličnost zapravo odjek nečega. Po meni, ovaj film, kao i svi moji prethodni filmovi, su zasebna djela. To vam je poput skupine djece koje imaju sličnosti sa svojim roditeljima ali svako od njih je jedinstveno.

NACIONAL: Današnja publika gledajući filmove traži nezahtjevnost, traži lake odgovore. Možete li sadašnju situaciju usporediti s osamdesetim godinama kada su se vaši filmovi sjajno uklapali u supkulturni način razmišljanja?- Možda sam u krivu ali na neki čudan način mislim da nova publika traži apstraktnu umjetnost. Znam da im godinama nisu nudili takvu umjetnost ali čini mi se da je traže, da traže stvari koje će ih uzburkati. Uvijek kad završim film, kad pogledam završnu verziju, pomislim “ovo je čista katastrofa”. Evo vam primjer filma “Plavi baršun”. Lažni utisci Producent Dino de Laurentis je čuo kako neki ljudi u Europi, nakon što su ga vidjeli na test projekcijama, jako vole moj film. Nakon toga je organizirao test projekciju u jednom kinu u Los Angelesu u kojem se istodobno prikazivao film “Top Gun”. Publika je na izlasku pisala utiske o filmu “Plavi baršun” i rečeno mi je da su to bili najgori utisci koji su ikada napisani o nekom filmu. Dobro, možda su u međuvremenu napisani neki još lošiji, nisam provjeravao. Htio sam umrijeti. Slično se dogodilo s filmom “Čovjek slon” koji je postigao dobre rezultate. U slučaju tog filma producenti mi čak nisu predložili da u montaži promijenim film, htjeli su ga sami promijeniti. Mrzio sam to. Želim reći da ne treba vjerovati utiscima koji se javljaju na početku.

NACIONAL: Dobar dio slave dugujete televizijskoj seriji “Twin Peaks”. Kako danas gledate na ekstremnu popularnost televizije i TV serija?
- Televizija je identična filmu jer se i na njoj nešto kreće, ima zvuk, i priča se neka priča. Televizija odnosno TV serije imaju mogućnost neprekidnog prikazivanja jedne priče. Znači, iz tjedna u tjedan možete gledati nastavke priče, jedna priča može se gledati u kontinuitetu. To mi se sviđa. Međutim, ljudi s televizije u Americi su shvatili da gledatelji propuštaju neke epizode zbog poslovnih sastanaka, večera ili nečeg trećeg. Kada propuste epizodu izgube trag i gube interes za praćenje serije a na taj se način onda gubi prihod od reklama. Zato su prestali raditi serije u kojima se priča jedne epizode veže na drugu epizodu pa sada rade serije u kojoj je svaka epizoda zasebna. Propuštanjem epizode nećete izgubiti volju za gledanjem serije. 'Sjedinjeno polje'

NACIONAL: Postoji li veza između vašeg novog filma i vašeg meditiranja?
- Meditacija ima veze sa svime što nas okružuje. Transcendentalna meditacija, ali i sve druge meditacije, postoje da bi prosvjećivale, što je vrhunac. Čista, nedirnuta svijest, potpuno znanje, to je potencijal koji posjeduje svako ljudsko biće. Transcendentalna meditacija dovodi vas unutar samog sebe. Imate mantru koja dovodi vaš um unutar vas i vi tada zaranjate. Zaranjate duboko a svaki ulazak u sve dublju razinu uma i intelekta donosi vam sve veće blaženstvo. Uranjanjem u samog sebe dolazite do granice koju prelazite što je iskustvo koje se naziva “sjedinjeno polje”, odnosno ocean čiste svijesti. To je naš dom, to smo mi, to je ono iz čega sve polazi, moderna znanost, kvantna fizika, kemija, matematika, cjelokupno znanje, sve se to nalazi u “sjedinjenom polju”. Sve što postoji izniklo je otuda. Čisto blaženstvo svijesti. Sva snaga koja je nekada postojala, sada postoji ili će postojati nalazi se tamo. Mi možemo zaroniti u to, osjetiti to blaženstvo, i stvari će krenuti na bolje. U onom trenutku kada iskusite najdublju razinu negativnost će početi opadati. Negativnost nije održiva u svjetlu sjedinjenosti. Strah nestaje, napetost, stres, depresija, sve te stvari koje nas ubijaju polako nestaju. “Sjedinjeno polje” je ključ za mir u svijetu, za kreativnost, za ljubav, za inteligenciju.

NACIONAL: Zahtijeva li sve to što ste spomenuli poseban način života?
- Ne. Kao što vidite ja i dalje pušim cigarete. Potrebno je dva puta dnevno zaroniti u samog sebe i nakon toga nastaviti sa svojim poslom. Vaše “ja” bit će tada izraženije. Vaše “ja” će biti sretnije i kreativnije. Uživat ćete u onome što radite, lakše ćete shvaćati stvari oko sebe. To je nešto predivno.

NACIONAL: Zašto su onda, pored svega što ste naveli, vaši filmovi tako mračni?
- Zato što je ovaj ludi svijet fantastičan za pričanje filmskih priča. Ne morate patiti da bi prikazali patnju. To je predivno. Morate priznati da je ovaj svijet iznimno interesantan. Pogledajte kako ljudi vole patnju, vole je gledati na televiziji, ali ne vole kada i sami pate. Zato filmske priče uvijek sadrže sukob, sadrže uspone i padove, pa to priču čini pričom. Predivno.

NACIONAL: Jesu li vaši snovi čudni? - Ne, sanjam sasvim normalne snove. Daleko su mi draži dnevni snovi. Znate kad odlutate mislima i počnete slijediti neki trag. Radeći tako nešto, dobivam ideje. Volim sjediti u udobnoj fotelji i razmišljati.

NACIONAL: Koji ste trag slijedili kada ste počeli stvarati ovaj film? - Pisao sam monolog za Lauru Dern. Bio je poprilično dugačak, 14 gusto pisanih stranica i služio je za 70 minuta dugu scenu. Scena se prekinula samo jednom, kako bi izvadio vrpcu iz kamere i ubacio novu vrpcu. Laura Dern zapamtila je monolog dug 14 stranica. Nevjerojatno. Kada se to dogodilo, mnoge ideje su mi počele padati na pamet.

Neobični tragovi za neobične ideje

NACIONAL: Mogu li vas slikari na isti način inspirirati? - Francis Bacon je na mojoj listi vječito dragih slikara kao i Edward Hopper. NACIONAL: Postoji li film koji ste gledali u posljednje vrijeme i koji vam se svidio? - Proteklo vrijeme proveo sam na snimanju filma “Inland Empire” i nisam vidio puno filmova ali onaj jedan koji bih istaknuo je “School of Rock”. Jack Black je fenomenalan u tom filmu, doista sam uživao gledajući ga.

Od crvenih usana do 'Plavog baršuna'

NACIONAL: Poznato je da nikada ne snimate film s unaprijed dovršenim scenarijem. Kako to izgleda na snimanju?
- Napišem gomilu različitih ideja na papir. Počnem snimati i tijekom snimanja dolaze mi nove ideje koje stavljam na papir a zatim ih snimam. Na kraju sve te ideje se nekako uklope u jedan film. Na početku snimanja uopće ne vidim kako bi film trebao izgledati u konačnici. Kada pišete scenarij to je uobičajeni način rada. Nemate priču, ništa, tek neku ideju. Kada sam počeo snimati film “Plavi baršun” imao sam samo sliku crvenih usana i zelene trave tijekom noći. To je bilo to. Onda sam dobio sliku Franka Bootha, dobio sam sliku plavog baršuna što sam spojio s crvenim usnama i slikom automobila. Onda mi je pala na pamet ideja da netko nađe uho na polju. To me je vodilo nekamo. To je to.

NACIONAL: Na koji način te različite elemente koji se pojavljuju sastavljate u jedan film?
- Idem korak po korak. Svaki sljedeći korak objašnjava mi situaciju i pokazuje mi u kojem smjeru moram ići. Sljedeći korak otkriva nešto novo i pokazuje mi da moram ići ovamo a ne onamo. I tako slijedim svoje korake.

NACIONAL: Na koji način uspijevate dobiti novac za financiranje vaših filmova ako nemate jasnu ideju kako će izgledati vaš film?
- Tu se krije ljepota francuske kompanije Studio Canal. Iskreno Frederic Sichler došao mi je u posjet i ja sam mu rekao, “Frederic, ne znam što radim, snimam na DV-ju, hoćeš li me podržati?” Rekao mi je, “Uz tebe sam”. I bio je. Zato smo pobijedili.

NACIONAL: Znači li to da vas instinkt ili intuicija vodi pri snimanju filma?
- Intuicija, a ne instinkt. Instinkt, to je ono “ja sam gladan, moram jesti”, intuicija je ujedinjeno razmišljanje i osjećanje i viša je razina od samog razmišljanja ili samog osjećanja. Kod intuicije razmišljanje i osjećanje plivaju zajedno i dobivate znanje. OKVIR Film u filmu Davida Lyncha U filmu “Inland Empire” Laura Dern glumi Nikki, glumicu kojoj je redatelj Kingsley (Jeremy Irons) ponudio ulogu u filmu. Njezin partner je Devon (Justin Theroux) kojeg su upozorili da se ponaša profesionalno jer je njezin muž prilično ljubomoran. Film, u kojem Nikki glumi Sue a Devon je Billy temelji se na staroj priči iz Poljske po kojoj je već trebao biti snimljen film ali su glumci umrli. Ubrzo Nikki i Devon završavaju u krevetu ali jedan drugog počinju nazivati glumačkim imenima Sue i Billy i od tog trenutka ne znamo koji dio filma je stvarnost a koji film u filmu. Filmske ideje iz meditacije Lynch ni sam ne može objasniti otkud mu vizije za njegove neobične filmove ali često spominje transcendentalnu meditaciju kao izvor ideja. Iznimno je posvećen meditaciji, sljedbenik je Maharishija Yogija, ali meditiranje nije spasilo niti jedan od tri braka u kojima je bio i iz kojih ima troje djece. Biografija Rođen 20. siječnja 1946. u Misoulli, Montana 2006. 'Inland Empire' 2001. 'Mulholland Drive' Lynch je nagrađen za režiju u Cannesu i nominiran za Oscara za režiju 1999. 'Prava priča' 1997. 'Izgubljena cesta' 1992. 'Twin Peaks – Vatro hodaj sa mnom' 1990. 'Twin Peaks' (TV serija), Zlatni globus za najbolju seriju i osam nominacija za nagradu Emmy 1990. 'Divlji u srcu, pobjednik festivala u Cannesu 1986. 'Plavi baršun', Lynch je bio nominiran za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najboljeg redatelja 1984. 'Dune' 1980. 'Čovjek slon', osam nominacija za Oscara 1977. 'Eraserhead'

email to:Dean Sinovcic