General major Zdravko Ponoš (desno) u društvu s pukovnikom Draganom Gostovićem (lijevo), srpskim predstavnikom u međunarodnom središtu za kontrolu naoružanja u Zagrebu Na čelu srpske vojske odnedavno se nalazi general major Zdravko Ponoš, 43-godišnjak rođen u Hrvatskoj, u Kninu, te školovan na Vojno-tehničkoj akademiji u Zagrebu. Ponoš ne odgovara standardnoj predodžbi o generalu nekadašnje JNA i njenih nasljednica: najmlađi je general u srpskoj vojsci, obrazovan na najprestižnijim obrambenim školama NATO saveza, govori se da je energičan i elokventan. Zanimaju ga povijest i film, voli i crtiće, posebno “Simpsone”, govori ruski i engleski. Radio je u upravi za elektronsko izviđanje i protuelektroničko djelovanje generalštaba Vojske Jugoslavije, bio je načelnik uprave za međunarodnu vojnu suradnju u ministarstvu obrane, do prošlog tjedna je predsjedavao multinacionalnoj savjetodavnoj grupi regionalnog centra za kontrolu naoružanja RACVIAC u Zagrebu. Nakon Vojno-tehničke akademije i magisterija o telekomunikacijama na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, prošao je generalštabno usavršavanje na koledžu za obrambene studije u Londonu, tečaj za više izvršitelje u europskom centru za studij sigurnosti “George C. Marshall” u Njemačkoj i tečaj europske sigurnosti u ženevskom centru za sigurnosnu politiku. Dolazak na godišnju konferenciju RACVIAC-a u Zagrebu bio je povod za intervju s načelnikom Glavnog stožera srpske vojske u kojem je Ponoš govorio o aktualnom trenutku reformi i problemima u srpskim oružanim snagama, sigurnosnom stanju u regiji, suradnji s Republikom Hrvatskom, pitanju Kosova, a prisjetio se i dana provedenih u Zagrebu tijekom svog školovanja.

NACIONAL: Do prošlog tjedna bili ste na čelu multinacionalne savjetodavne skupine RACVIAC. Kakva su vaša iskustva s RACVIAC-om i kako gledate na njegovu budućnost?
- RACVIAC je odigrao veliku ulogu u regiji, jer je to bilo prvo mjesto i prva institucija gdje su se počeli okupljati, viđati i surađivati predstavnici oružanih snaga u regiji koji su do tada, ako se može tako reći, bili neprijatelji. Suradnja tada vojske Srbije i Crne Gore s Republikom Hrvatskom počela je upravo zahvaljujući RACVIAC-u. Jedan od osnovnih zadataka u RACVIAC-u su i mjere izgradnje povjerenja i mislim da je tu ulogu maestralno odigrao. Druga uloga je razoružanje i obuka ljudi koji se bave tim procesom. Sve te, nazovimo ih, zanatske stvari su značajne ali ova ljudska dimenzija je još značajnija. RACVIAC je u međuvremenu evoluirao. Upravo je prošlo šest mjeseci od kad je u njegov program uvedeno i još jedno područje rada, a to je konverzija obrane. To su pitanja viška osoblja, problem restrukturiranja vojne industrije, te problem viška vojnih baza i kako ih prenamijeniti za nešto drugo. To je novi izazov i mi smo optimisti po tom pitanju i na neki način to je budućnost RACVIAC-a, ali ja apeliram na ono što sam rekao a to je povezivanje radi jačanja mjera povjerenja i partnerskih odnosa u ovoj regiji.

Program suradnje dobro funkcionira

NACIONAL: Bliži li se konačno ulazak Srbije u Partnerstvo za mir? Kakve su posljednje vijesti iz Bruxellesa?
- Kao što vam je poznato, to nije problem naših vojničkih kapaciteta i sposobnosti, radi se o političkoj prepreci koja je prisutna i koja nije u nadležnosti Vojske Srbije da je riješi. Kad će to biti riješeno, zaista vam ne mogu reći. Ta uvjetovanost i dalje postoji u Bruxellesu. Mi i NATO nastojimo pronaći neke dodatne alate za međusobnu suradnju. Već nekoliko godina imamo odobren specijalni program suradnje koji dosta dobro funkcionira, a u sklopu tog programa imamo i neke elemente suradnje i sa Hrvatskom.

NACIONAL: Posljednjih se dana u Srbiji raspravljalo i oko angažmana srpske vojske u Afganistanu. Hoće li Srbija aktivno sudjelovati u NATO-voj misiji ISAF i s kojim snagama?
- Učešće u međunarodnim misijama je dio jednog šireg konteksta koji kaže da je bitno jeste li konzument, odnosno potrošač sigurnosti ili provajder takvih usluga, te s druge strane, sudjelujete li u stvaranju sigurnog okružja i dijelite li odgovornost s međunarodnom zajednicom, euroatlantskim institucijama u pronalaženju rješenja nekog sigurnosnog problema. Mi već imamo 16 ljudi u tri međunarodne misije, te sedmu rotaciju sanitetskog tima u Kongu. To su operacije pod pokroviteljstvom UN-a. Što se tiče Afganistana i misije ISAF-a mi imamo odluku vlade da sudjelujemo u toj akciji. Međutim, slično hrvatskom modelu i u Srbiji to mora odobriti parlament. Krenut ćemo sa sanitetom u suradnji s Norveškom, jer imamo kvalitetne ljude i, nažalost, ratno iskustvo u tom području.

Mornarica je vrlo skupa igračka

NACIONAL: Već je neko vrijeme prošlo od razdvajanja Vojske Srbije i Crne Gore na dvije samostalne oružane sile. Postoje li uopće problemi vezani za razdvajanje i hoće li Srbija ipak imati neku ratnu luku na moru?
- Razdvajanje obrambenog sustava Srbije i Crne Gore bio je bezbolan proces kako na političkom tako i na vojnom planu, jer je taj sustav već bio koncipiran da se relativno lako razdvoji. Sve što se zateklo na teritoriju jedne države pripada njoj i obrnuto. Što se tiče osoblja u vojsci, ni tu nema problema, jer su ljudi dobili priliku izjasniti se, bez obzira na nacionalnost i državljanstvo, da ostanu u vojsci kojoj žele, tako da me to podsjeća na češko-slovački model mirnog razlaza. Jedno od područja suradnje koje će se izvrsno odvijati je područje vojnog obrazovanja jer je to zajednička potreba. Takvu ćemo suradnju nuditi i ostalim zemljama regije i Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, jer nema nikakve potrebe da svi imamo sve. Značajno je što nemamo niti jezične barijere, a i jeftinije je da se školujemo u regiji umjesto skuplje varijante da svi odlaze negdje jako daleko. Luke u Crnoj Gori su vlasništvo Republike Crne Gore. Politički stav je takav da nam ratna mornarica trenutno nije neophodna, a to nije ni ekonomski opravdano, jer je mornarica vrlo skupa igračka. Uostalom, ako idemo u sustave kolektivne sigurnosti onda svi ne moraju imati sve.

NACIONAL: Došli ste na čelo oružanih snaga u vremenu kad su reforme najzahtjevnije i sa socijalnog stajališta. Krenuli ste s novim konceptom ustroja i organizacije vojske. Kako teče reforma i možete li ukratko reći nešto više o njezinim ciljevima?
- Socijalno najdramatičnija verzija je kad imate veliku stajaću vojsku koja nije odgovarajuće plaćena i koja nije primjerena sigurnosnim izazovima koje imate. To je razlog zbog čega treba reformirati vojsku, ili bolje rećeno, ući u fazu transformacije. Proces sam po sebi košta, ali najskuplje je kad zadržavate tako nešto što ne odgovara vašim potrebama. Na kraju krajeva, ne organiziramo se da čuvamo naše zemlje na granicama, jer prijetnja nije na granicama već prilično daleko od njih. Kopnena vojska će imati četiri brigade, specijalnu brigadu i ono što ide uz to, primjerice vezu, logistiku itd. U zrakoplovstvu ćemo imati dvije avio baze, mornaricu nemamo. Sve skupa, 2010. godine, u miru 21 tisuća ljudi pod Generalštabom i još 6 tisuća pod Ministarstvom obrane. Srbija ne percipira susjede kao vojnu prijetnju i ne dimenzioniramo snage za takvu vrst prijetnje, jer je to nerealno i ne treba tako gledati na stvari. Sudeći po službenim stajalištima svih zemalja u regiji, imamo dobru klimu i treba raditi na njoj. Ideja je da vojska ne bude obaveza za sve građane već da bude njihov izbor, a obaveza da bude kad je nužda. Naš je pristup da 2010. završimo proces profesionalizacije što će biti uvjetovano s rješavanjem socijalnog statusa vojske u društvu.

I dalje volim crtane filmove

NACIONAL: Zbog nedostatka financijskih sredstava za gorivo, srpsko ratno zrakoplovstvo i njegovi piloti nisu jako dugo letjeli, a nije bilo neko vrijeme niti obuke, tehnički resursi su pri kraju. Dolaze li vam prijedlozi da se ono ukine i da se nadzor zračnog prostora prepusti nekom trećem?
- Mi nemamo dileme o tome. Kao i do sada, samostalno ćemo kontrolirati naš zračni prostor i bit ćemo pouzdan “puzzle” u širem europskom kontekstu. To ima veze i s opredjeljenjem da budemo aktivni i da držimo do svoje tradicije i ugleda. Uvjereni smo da imamo solidan ljudski potencijal u tom području. Materijalna baza je bila zapostavljena dugi niz godina, borbena je obuka donedavno bila skromna. Međutim, opet smo počeli s intenzivnijim letenjem, jer smo u dogovoru s Vladom Srbije dobili dodatan novac za gorivo pa se sada puno više leti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete obrambenu suradnju između Srbije i Hrvatske? Ima li prostora za napredak, odnosno očekuje li se uskoro bilateralni susret na najvišoj razini?
- Suradnja Hrvatske i Srbije je generalno pozitivna priča. Kao što znate, suradnja na političkom planu je u uzlaznoj liniji, kao i ekonomska, pa nema razloga zašto to ne bi bilo i na planu obrane. Konkretna suradnja već postoji, dva hrvatska časnika se nalaze u našem centru za mirovne operacije u Beogradu na međunarodnom tečaju, a često su i naši ljudi u Zagrebu na sličnim tečajevima. U ovom trenutku su razmjena znanja i iskustava jako važna. Ta suradnja ide i ići će u dobrom smjeru. Redovno na međunarodnim konferencijama susrećem hrvatske generale Barića, Lovrića, Pađena. Uvijek su to zanimljivi razgovori, kako profesionalni tako i sa dozom prijateljskog odnosa, jer imamo slične probleme u procesu reforme vojske. Uspostavio sam izvrsne odnose dok sam bio na čelu uprave za međunarodnu suradnju s vašim pomoćnikom ministra obrane gospodinom Igorom Pokazom. Ima potrebe i očekujem službene bilateralne susrete, ali to je stvar sinkronizacije kalendara naših obaveza. Nema političkih prepreka, a ne postoji niti manjak volje s moje strane.

NACIONAL: S obzirom da ste rodom iz Knina, kad ste zadnji put bili ondje? Možete li se sjetiti nekih trenutaka iz razdoblja vašeg školovanja u Zagrebu, gdje ste izlazili i kako ste provodili slobodno vrijeme?
- Prošle godine sam posjetio Knin i radujem se sljedećoj prilici. Tamo imam tetu, obiteljsku kuću u kojoj sam odrastao. Iz Knina sam otišao nakon osnovne škole, a sa susjedima i prijateljima iz djetinjstva povremeno se viđam u Beogradu. Za Zagreb me vežu lijepe uspomene, zbog samog Zagreba ali i zbog načina života koji se podrazumijeva u srednjoškolskom i studentskom dobu. U to vrijeme izlazili smo u KSET, SKUC, Jabuku, slušala se Azra, Prljavo kazalište, Haustor. Sada slobodnog vremena gotovo i nemam. I dalje volim istu vrstu glazbe, nogomet, crtane filmove.

- Kosovo nije samo sigurnosno pitanje i nije problem čije je rješenje u rukama samo Srbije. Za Srbiju je to pitanje sveukupnih nacionalnih interesa - političkih, ekonomskih, to je pitanje i našeg nacionalnog identiteta. Kosovo je važno pitanje i za našu regiju i Europu u cjelini, a Srbija se zalaže za održivo i pravedno rješenje. Takav konstruktivan pristup ne podrazumijeva zveckanje oružjem dok traju pregovori. Priroda vojne profesije podrazumijeva da mi razrađujemo različite scenarije i odgovarajuće planove, a koji od njih će biti implementiran zavisi od situacije na terenu i odluke državnog rukovodstva.

Zdravko Ponoš odbio je bilo kakve spekulacije o ukidanju ratnog zrakoplovstva Srbije, koje su se pojavile zbog nedostatka financijskih sredstava za gorivo i neodržavanja aviona MIG-29. Za razliku od Slovenije, Srbija će, kaže Ponoš, samostalno kontrolirati svoj zračni prostor. "Iako ih nemamo puno, remontom zrakoplova MIG-29 rješavamo problem. Zadržat ćemo helikoptere Mi-8, Mi-17 i Mi-24. U ovom periodu možemo razgovarati samo o remontu i modernizaciji onog što imamo, a o ozbiljnoj nabavci u ovom trenutku ne razmišljamo jer je to ogromna investicija", kaže Ponoš. 'Razrađujemo različite scenarije za Kosovo'

'Srbija će sama kontrolirati svoje nebo'

Zdravko Ponoš odbio je bilo kakve spekulacije o ukidanju ratnog zrakoplovstva Srbije, koje su se pojavile zbog nedostatka financijskih sredstava za gorivo i neodržavanja aviona MIG-29. Za razliku od Slovenije, Srbija će, kaže Ponoš, samostalno kontrolirati svoj zračni prostor. "Iako ih nemamo puno, remontom zrakoplova MIG-29 rješavamo problem. Zadržat ćemo helikoptere Mi-8, Mi-17 i Mi-24. U ovom periodu možemo razgovarati samo o remontu i modernizaciji onog što imamo, a o ozbiljnoj nabavci u ovom trenutku ne razmišljamo jer je to ogromna investicija", kaže Ponoš. 'Razrađujemo različite scenarije za Kosovo'

email to:Eduard Sostaric