Miroslav Đuričić Miki Srbija je dobila novog heroja i idola koji, za razliku od dosadašnjih, ne ispunjava ni jedan uvjet da bude optužen za ratne zločine, nema silikonske grudi, niti je zaradio milijune dolara na sportskom terenu. Novi junak je Miroslav Đuričić Miki, debeli, neobrijani 29-godišnji pčelar i drvosječa iz vojvođanskog sela Kupinova, koji je postao poznat zahvaljujući srpskom “Big Brotheru”, premda ga je svojevoljno napustio nakon samo dva tjedna. Daljnjeg natjecanja odrekao se s obrazloženjem da je 100.000 eura nedovoljno za gubitak slobode i da želi “pobjeći od svega i nestati u šumi”. Ali otkad je izišao iz “Big Brothera”, potpuno je izložen očima srpske javnosti - ako prosječni stanovnik Srbije propusti njegovo svakodnevno pojavljivanje na Televizije B92, nema načina da izbjegne novinske naslove “Zašto je Veliki brat postao hit a Miki legenda”, “Mikijev šou se nastavlja”, “Miki zavodnik”, “Miki na naslovnici Playboya”, “Sve ljubavi Mikija Đuričića”…

Od samog početka emitiranja “Big Brothera” Đuričić je bio nešto posebno. Od svih sudionika jedini je imao samo osam razreda osnovne škole, ali se žalio da nema s kim pričati o filmovima Akire Kurosawe. Jedini je ostalim stanarima otvoreno govorio šta misli o njima - kad je izvjesni “lepi Marko” pokušao bazen ugrijati vodom iz lonca od 5 litara, Đuričić mu je rekao da je glupan. Jedini je kršio pravila igre - spavao je popodne, bacio mikrofon preko zida, slomio vrata “ispovjedaonice”. Sve su to pratili “mikizmi”, izjave koje se sada u Srbiji citiraju kao nekoć replike iz filmova “Maratonci trče počasni krug” i “Ko to tamo peva” i kazališne predstave “Radovan III.”. Najpoznatiji “mikizmi” su: “Svaka budala može naći posao i raditi, pametan čovjek živi bez rada“; “Ja sam prirodni idiot“; “Miriše mi dan na Paco Rabbane“; “Moja familija došla je u Vojvodinu prije žaba“; “Zašto bi moji roditelji plaćali školu, kad možeš, kao što kaže dobri Will Hunting, otići u knjižnicu i uzeti knjigu koja ti se čita“; “Znam svirati - sviram kurcu cijeli život“. Iako je srpsko TV gledalište očekivalo da će “Big Brother” već nakon nekoliko dana krenuti priželjkivanim seksualnim kolosijekom, on je odmah izrazio suzdržanost, prethodno napomenuvši: “Devojku sam poljubio sa 15 godina, drkam od 13. godine.” “Ovdje neće biti ništa od akcije ako ne ubace neku kurvetinu umjesto nekog od ukućana”, zaključio je.

U zemlji gdje su silikonske “pevaljke” ideal tisuća djevojčica i njihovih majki, Đuričić je popularan, premda mu je neshvatljivo da netko “prvom srpskom damom” naziva Cecu Ražnatović, pjevačicu i udovicu Željka Ražnatovića Arkana, optuženog za ratne zločine. Dok traje žestoka kampanja uoči referenduma o novom Ustavu Srbije, Miki tvrdi da se ne slaže s prijedlogom najvišeg pravnog akta. Otvoreno izjavljuje da je, što se Vojvodine tiče, “autonomaš” i da hoće “Titov ustav iz 1974.”. “Tito je nama Vojvođanima dao veća prava nego Sloba Milošević, Demokratska opozicija Srbije i svi ovi”, tvrdi Miki i dodaje da ono što traži za Vojvodinu treba pripasti i drugim regijama u Srbiji - “Šumadiji, Čačku…, da ne ide sav novac u Beograd”. Miki kaže da je u svom selu uvijek bio u opoziciji i da je 5. listopada 2000. u Beogradu sudjelovao u rušenju Miloševićeva režima, a da je sada razočaran što je rezultat tog prevrata vlast Vojislava Koštunice. “Kao što sam bio crna ovca u familiji, tako sam bio crna ovca u selu, jer je cijelo selo bilo za Miloševićev SPS, a nas 10 bili smo opozicija. Kad je omladinska organizacija Otpor proglašena terorističkom organizacijom, još iste večeri izlijepio sam cijelu kuću njihovim simbolom - stisnutom šakom. Hteli su me neki komunisti uhapsiti, svašta je bilo”, kaže Miki. “Lijevo sam orijentiran, ali ne lijevo onako kao što u Srbiji misle - SPS, pa da se vezuješ s Jugoslovenskom levicom, nego prava ljevica, europska, moderna.”

Kad želi pokazati svoju “mračnu stranu”, Miki priča kako bi, “bez razloga”, pretukao generalnog sekretara srpske vlade Dejana Mihajlova, bliskog suradnika premijera Koštunice: “Ima samo jedan čovjek kojeg bih istukao na licu mjesta, na ulici da ga sretnem. Zove se Mihajlov. Mislim da bih ga prebio, pa nek idem u zatvor. Tukao bih ga kao vola u kupusu, i to onako, bez razloga.” Uvijek ostavljajući dojam opuštenosti, Miki se voli čuditi što je baš on, “najgluplji od svih stanara kuće”, postao toliko popularan, pogotovo stoga nije prosječni Srbin. Jer on sluša Pink Floyd, Boba Dylana i Ninu Simone, voli filmove Jima Jarmuscha i Akija Kaurismäkija, sviđaju mu se TV serije “Seinfeld” i “South Park”, želi putovati u Prag “zbog Franza Kafke” i u Lisabon zbog “Lisabonske priče” Wima Wendersa. Putovanja su posebna priča. Budući da nikad nije imao putovnicu ni dovoljno novca za putovanja, “bio je u Splitu, Trogiru, Bosni”. “Sa 16 godina prvi sam se put posvađao s roditeljima i krenuo u Italiju, ali sam stigao samo do Zemuna i nakon tri dana se vratio. Baš sam ih nasekirao.” Napustivši “Big Brother”, bio je blizu ostvarenju želje da s kumom u Buenos Airesu prisustvuje nogometnoj utakmici Boca Juniors - River Plata. Sponzori su bili spremni platiti troškove, ali Đuričić nema putovnicu pa će morati pričekati drugi dio argentinskog prvenstva. Tvrdi da je uvijek iskren.

Konkurirajući za “Big Brother”, rekao je: “Živim s roditeljima, bakom, djedom, razvedenom sestrom s djetetom, stricem. Mali navija za Zvezdu, ja za Partizan. Izlijepio mi je cijelu kuću Zvezdinim posterima. Svi govore da od mene nikad ništa neće biti, da sam sprco 28 godina, svi su digli ruke od mene. Vi ste mi šansa da ih otpuhnem sve, istog momenta, i da se ne vratim više.” Napustivši “Big Brother”, ponosno je u Kupinovu pred kamerama demonstrirao sve prednosti svog “daljinskog upravljača” - štapa za hokej na ledu kojim mijenja programe na televizoru, zatvara i otvara prozor, gasi svjetlo i sprečava ulazak neželjenih gostiju - ne ustajući s kauča. Objašnjavaući zašto “nije idealan”, Đuričić kaže: “Zaradim 300 eura, odem u gostionicu i sve izgubim na kartama, sutra nemam za cigare. Ili odem u kladionicu. Odem na tamburaše i dam im sve što zaradim.” Iako su ga se ukućani iz “Big Brothera”, s kojima je proveo 13 dana, htjeli što prije riješiti, on o njima ne govori loše: “Kad sam izišao iz kuće, postali su mi zaista dragi. Ne sjećam se više ni jedne loše stvari, imam samo lijepe uspomene.” Nakon što je izjavio da je u kući imao dva prijatelja - Muslimana iz Sarajeva Edina i Crnogorca Nikolu, Miki kaže da su ga “njegovi navijači pitali zašto se druži s onim Muslimanom?” “Dečko je dobar. Planiram, kad iziđe iz kuće, posjetiti grob Mirze Delibašića i Davorina Popovića, pjevača Indeksa”, izjavio je Đuričić, koji na televizoru u svojoj sobi drži tenisicu s potpisom Dražena Petrovića. “Big Brother” je u Srbiji očekivan mjesecima, početak emitiranja se otegnuo, a TV B92 je već unaprijed bio izvrgnut optužbama da se zbog financijske dobiti odrekao svog imidža ozbiljne informativne kuće, kojoj je svaka prizemnost strana. Čak je i Đuričić, ističući da je “odrastao na B92”, ocijenio da ta televizija ne bi trebala emitirati program kakav je “Big Brother”. “Big Brother” je, međutim, donio golem porast gledanosti programu TV B92. I sam početak “Big Brothera” bio je u skladu s godinama građenom reputacijom te kuće.

Među sudionicima su bili Crnogorac, Banjolučanka, Bošnjak iz Sarajeva, baka koja je zašla u šesti decenij… Sudionici programa su po kratkom postupku, čim im se pružila prilika, izbacili iz kuće Srbu Josijevića - Srbu četnika, homofobičnog srpskog nacionalista čija je omiljena tema razgovora bio seks. Ubrzo se, međutim, stekao dojam da osnovni nedostatak Srbe četnika nije bila njegova politička nekorektnost nego to što je bio stariji od većine ostalih stanara. Jer ubrzo su se i ostali sudionici “Big Brothera” stariji od 40 našli u nemilosti mlađih, oličenja srpske mladeži odrasle na uzorima kao što su “Ceca i Arkan”. To se najbolje vidjelo na rođendanskoj proslavi na kojoj su četiri djevojke, iako žive u Beogradu, Novom Sadu i Banjoj Luci i poznaju se tek nekoliko tjedana, striptiz izvele gotovo identičnim pokretima, kao da su školovane kod istog koreografa. Ali otkad je Miki izišao iz kuće, ostalo je samo uzajamno olajavanje stanara. Producenti ne žele obznaniti što se dogodilo s gledanošću “Big Brothera” nakon Đuričićeva odlaska. Na njegovu internet sajtu čak 88 posto posjetilaca tvrdi da ih “Big Brother” više ne zanima. A Miki je odustao od bijega od civilizacije i odlaska u šumu. Ne silazi s TV ekrana, pojavljuje se u emisijama vezanim za “Big Brother” i radi na tome da, kako kaže, što prije zaradi dovoljno novca za kupnju salaša, 100 košnica i čamca za pecanje na Dunavu. Bržem ostvarenju tog cilja mogu pomoći ponude da bude voditelj TV emisija. Možda i filmske uloge, s tim da je Miki dao do znanja da može glumiti isključivo u remakeu filma Žike Pavlovića “Buđenje pacova”. S tim da ne želi glavnu ulogu Dragana Nikolića, nego pokojnog Slobodana Perovića. Stručnjaci za marketing tvrde da je Miki jedini dobar materijal “Big Brothera”, dok su sve sudionice “zanimljive samo kao udavače”. Budući da je Mikijeva ciljna grupa “cijelo stanovništvo”, može reklamirati sve: pivo, med, banke - jer “rekao je da bi htio kupiti salaš na kredit”. U svemu tome Miki se dobro snalazi. “Na pumpi nam nisu htjeli naplatiti gorivo. U kafiću nam plaćaju piće. Najluđe je što cure jure za mnom na motorima, vrište za mnom… Otkako sam izišao iz kuće sve neke djevojke hoće izlaziti sa mnom, manekenke, misice. Prije 30 dana otpuhale bi me ventilatorom na trojci, sad svaka hoće sa mnom izići, da se vidi”, izjavio je. Problem je za političare što je Đuričić rekao: “Malo ću se zezati s političarima, novinarima, narodom, valjda ću zaraditi neke pare. Ako ne zaradim, ne gine mi Kupinovo. Iskoristite da me slikate, zovete u emisiju, a kad dosadim svima, kandidirat ću se kao grupa građana, ući u skupštinu i zezati se s političarima.” Njegova poruka glasi: “U svakoj zgradi, selu, susjedstvu naći ćete jednog Mikija. Ima Mikija dosta, ali ne mogu od tih narodnih pjevačica i luđaka političara doći do izražaja.”email to:Davor Pasalic