Pokojni nogometni genij George Best među ostalim je i autor jedne od povijesnih izjava, koje čovjeka mogu nadahnuti kad mu je najteže: “Najveći dio novca koji sam u životu zaradio, potrošio sam na alkohol, žene i brze automobile. Ostatak sam spiskao.” Izjava nema veze s trenerom Dinama Josipom Kužeom, koji se bavi drugim tipom investicija, a samo se iz daljine može primijeniti na hrvatsku društveno-političku situaciju, ali njezina filozofska ljepota toliko je savršena da će je relativističko-boemski nastrojeni ljudi - među koje se ubraja i autor ove kolumne - rado citirati i izvan neposrednoga konteksta.

Jedna od poruka Bestove izjave je da i antiracionalizam predstavlja životnu vrijednost, a možemo dodati da ponekad donosi i profite. Uzmimo, na primjer, Ivu Sanadera i njegov pozitivistički odnos prema Europi. Premijer iz dana u dan kategorički tvrdi da će Hrvatska u Europsku uniju ući do određenoga datuma, 2008. ili 2009. godine, kao da taj datum određuje on osobno. U isto vrijeme, niz funkcionara koji u toj uniji dogovaraju principe i pravila zajedničke igre, neprestano tvrde suprotno, ili barem izražavaju oprez i skepsu. Unija mora najprije riješiti pitanje vlastitoga Ustava, realan datum je 2012. godina, itd. Bez obzira na to, gospodin Sanader sa svojim prividno neracionalnim optimizmom ubire određene bodove. Izbori će se u svakom slučaju održati prije ulaska u Europsku uniju, a premijerova samouvjerenost - koja u priličnoj mjeri ignorira konkretne okolnosti - može mu pomoći u borbi za ostanak na vlasti. Mnogi ljudi skloni su u načelu povoditi se za političarima koji govore jakim tonovima, a Sanader je tu gotovo bez konkurencije. Cinik bi rekao: snaži ga njegova ljubav prema operi. Dokazao je to i nedavnim nastupom u Sisku, kad je na sjednici zabranio govor Dinku Pintariću, u čijem je dolasku na mjesto gradonačelnika i sam sudjelovao. Dobije li novi mandat, malo će ga tko nakon toga više pitati za vjerodostojnost njegovih predizbornih europskih najava. Na drugoj strani, hrlitelji u Europu ciljano izbjegavaju sustavnije rasprave o hrvatskoj kompatibilnosti s europskim životnim normama. “You are so keen on when and how, and not so hot on why”, pjeva se u “Isusu Kristu Superstaru”. Kad je o cijenama riječ, na primjer, Hrvatska apsolutno teži spomenutoj kompatibilnosti. Neusporedivo manje kad je riječ o plaćama, o ukupnoj zaposlenosti, o socijalnoj zaštiti građana ili sindikalnoj sigurnosti radnika. Čini se, međutim, da je pitanje svih pitanja sublimirano u pravosuđu. Glavne medijske teme u Hrvatskoj, to su Državno odvjetništvo, kaznene prijave, policija, sudovi, pritvori i zatvori. Ne bez razloga.

Kriminal je u porastu, u svojim najtežim formama. Zemljom lutaju potencijalni mahniti ubojice, za koje se ne zna kad će eksplodirati. Mnogi se žele na brzinu dočepati novca i razviti životni stil kakav propagiraju trivijalni mediji, jer je novac bez rada pretvoren u mjerilo uspjeha. Hrvatska živi u sjeni historijske neotkrivene pljačke mastodontskih proporcija, za koju svi znaju da postoji, ali nemoćni su pred nastojanjima da se ona zataška. Predsjednik Mesić svjestan je kakav teret za državu predstavlja ta pljačka - tajni računi za fiktivno oružje i druge stvari - i na unutarnjem i na vanjskom planu. Izjavio je zadnjih dana kako ne namjerava dopustiti da se stvar zaboravi i prikrije drugim senzacijama. Kazao je kako će se obratiti javnosti ne provede li se temeljita i poštena istraga, i to je Vladi i pravosudnim institucijama upozorenje bez premca. Predsjedniku kao da je prekipjelo; jasno mu je da nema ulaska u Europsku uniju dok se radnici pretvaraju u tehnološki višak a banditi slobodno glume časne poduzetnike.

Vrijeme će pokazati koliko je hrvatsko pravosuđe sposobno samostalno provesti takvu istragu koja zadire u interese društveno vrlo snažnih ljudi, ali da se na drugome bitnome slučaju - slučaju Glavaš - nije organizacijski proslavilo, to može biti očito i pravno nepismenima. Proceduralno promatrano, stvar se odigravala u konfuziji.Nadležnima je bilo jasno da se nad gospodinom Glavašem zbog niza opravdanih razloga mora provesti sankcija, ali nije im bilo jasno kako to učiniti uz dozu političke ekvilibristike. Istražni suci mijenjali su odluke o pritvoru na tekućoj vrpci. Na sjednici saborske komisije koja je Glavašu ukidala imunitet pojavio se u savjetodavnoj ulozi zamjenik državnoga odvjetnika, ali nije bio pozvan nitko od Glavaševih branitelja. Ako je nazočna jedna strana u postupku, morala bi - po nekakvoj pravnoj logici - biti nazočna i druga.

Slučaj je najprije preuzeo Zagreb, da bi ga - nakon proširenja istrage - prebacio na Osijek. Osijek se u prvoj odluci proglasio nenadležnim, i odbio Glavaša pritvoriti. Dan-dva kasnije promijenio je odluku, proglasio se nadležnim, Glavašu odredio pritvor i čovjek je otputovao u Zagreb, tj. u Remetinec. Gdje zapravo Branimir Glavaš mora služiti svoj pritvor, i tko je za njega nadležan? Zagreb, Osijek? Kako su stvari postavljene, jedino logično rješenje bilo bi da ga iz zagrebačkog pritvora helikopterom prevoze u osječki, i natrag. Nedoumice i kolebanja oko Glavaša bacaju dodatnu opskurnu nijansu na ukupnu situaciju u hrvatskom pravosuđu, i pokazuju njegovu zavisnost od političkih procjena koje se mogu mijenjati iz trenutka u trenutak. Da ne bude zablude, sve je to pod europskim monitoringom. Sam Branimir Glavaš, već dulje vrijeme vidljivo egzaltiran, po dolasku u pritvor odmah se odlučio na štrajk glađu, iako je na ulazu izjavio kako stvar prihvaća hladnokrvno. Nije obznanio koji je konkretan smisao njegova štrajka, ali da je njegovom psihološkom stanju doprinos dala i proceduralna ekvilibristika kojoj je bio podvrgnut, to je nesumnjivo.

STUPAC TJEDNA

Mesić i mediji Predsjednik Mesić ocijenio je nedavno opću situaciju u hrvatskim medijima prilično lošom, referirajući se prije svega na samostalnost novinara u pisanju i procjenama. Po njegovu mišljenju, nekadašnji utjecaj komiteta na novinarski položaj i stavove, zamijenjen je danas presudnim utjecajem vlasnika medija, koji novinare prisiljavaju da brane njihove političke aranžmane i opredijeljenja. U situaciji kako je predsjednik doživljava svakako postoje nijanse. Gospodin Mesić, međutim, pogađa bit problema, i to je tema za otvorenu debatu, pod uvjetom da je vlasnici dozvole.