EUROPETROL danas ima gotovo 30 benzinskih crpki diljem Hrvatske Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu nedavno je podiglo optužnicu protiv Sanjina Kirigina i Željka Vrbanovića, bivših članova Uprave naftne kompanije Ine. Kirigina i Vrbanovića se tereti da su počinili kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora o prodaji motornih benzina, odobravajući rabat kupcu, protivno internim aktima i poslovnoj politici, čime su Inu oštetili za 4.042.668,54 kune. Optužnica je rezultat istrage koja je počela 2004. Tvrtka koja se okoristila tim ugovorom sklopljenim 14. travnja 2002. jest Europetrol iz Rijeke. U cijeloj priči značajnu ulogu ima osoba malo poznata domaćoj javnosti. To je Jozo Kalem, vlasnik Europetrola, inače prijatelj Slavka Linića, bivšeg potpredsjednika Vlade, koji je u vrijeme potpisivanja spornoga ugovora bio predsjednik Nadzornog odbora Ine. Jozo Kalem je Europetrol osnovao 2000., a tada je u vlasništvu imao samo nekoliko benzinskih postaja. Danas Europetrol ima gotovo 30 benzinskih crpki diljem Hrvatske. Kad se uzme u obzir podatak da izgradnja jedne benzinske postaje stoji oko dva do tri milijuna eura, jasno je da je Kalem u kratkom roku uspio steći pozamašan kapital. Nacionalovi sugovornici iz Inina vrha smatraju kako je najvećim dijelom za to zaslužno njegovo poslovanje s Inom od koje je po povoljnoj cijeni kupovao benzinske derivate, koje je prodavao i jeftinije nego na Ininim benzinskim postajama. Naime, kao kupac već gotovog proizvoda, on nema troškova rafinerijske prerade tako da može smanjiti maržu i još uvijek biti povoljniji. Iako mu je i maloprodaja bila isplativa, najviše novca Kalem je zaradio na veleprodaji. Zahvaljujući velikim količinama goriva povoljno kupljenima od Ine, Kalem je mogao opskrbljivati velike kupce stalnim velikim isporukama. Tako je Ina praktički sama sebi stvarala konkurenciju. Na vrhuncu svog poslovanja s Inom 2004., Kalem je od nje kupio gotovo 200 tisuća tona derivata godišnje, gotovo dvostruko više nego svi ostali Inini veleprodajni kupci zajedno.

Sam Jozo Kalem ne voli se eksponirati u javnosti tako da se o njemu prilično malo zna. Iako je njegova tvrtka među 500 najvećih u Hrvatskoj po prometu, nema čak niti web stranice. Zna se da je Kalem rođen 1960. u mjestu Dragalovcima u BiH. Tehnički fakultet u Rijeci završio je 1984., oženjen je i otac je troje djece. Njegova značajnija poslovna karijera počela je 1996., kad je postao direktor Petrol trgovine, tvrtke koju je u Hrvatskoj osnovala slovenska naftna kompanija Petrol. Petrol trgovina brzo je postala veliki Inin kupac te je 1998. i 1999. od Ine kupovala oko 100 tisuća tona derivata godišnje, čime je bila njen najveći kupac u tom razdoblju. Petrol trgovina je zatvorena 2000. a iste je godine Kalem osnovao Europetrol. Od 2001. direktor je i Europetrol trgovine, društva za prijevoz i usluge. Godine 2005. osnovao je i tvrtku Istra-petrol. Iako osnovan tek 2000. s početnim kapitalom od samo 7 milijuna kuna, Europetrol je vrlo brzo postao jedan od najjačih domaćih trgovaca naftnim derivatima s godišnjim prihodima od gotovo milijardu kuna.

STRELOVIT USPJEH riječkoga poduzetnika podrijetlom iz Bosne Joze Kalema započeo je njegovim poslovanjem s InomKirigina i Vrbanovića optužnica tereti da su odobrili Kalemu fiksne rabate iako je Uprava Ine godinu prije potpisivanja spornoga ugovora donijela odluku da se fiksni rabati više ne odobravaju bez obzira na količinu kupljene robe. Kako je riječ o izrazito velikim transakcijama, izvješće interne revizije i kontrole u Ini utvrdilo je da je Kalemu odobren nedopušteni rabat veći od 6 i pol milijuna kuna. Nacional je u posjedu dokumenata koji neosporno pokazuju kako su Kirigin koji je bio član Uprave zadužen za trgovinu te Vrbanović koji je imao zaduženje za sektor veleprodaje doista povukli poslovne poteze u suprotnosti s politikom i internim aktima Ine. Prvi dokument je odluka Uprave Ine kojom se utvrđuje kako kupcima koji robu kupuju radi daljnje prodaje nije dopušteno odobravati fiksne rabate. Ta odluka je donesena kako Ina ne bi sama sebi stvarala konkurenciju. Drugi je dokument ugovor od 17. travnja 2002. koji su potpisali Kirigin i Vrbanović kao predstavnici Ine te Kalem u ime Europetrola. Sporni dio ugovora je članak 9. u kojem stoji kako se “osnovni rabat utvrđuje u visini 60 posto od maloprodajne marže za svaku pojedinu vrstu robe osim za LUEL. Za ekstra lako loživo ulje LUEL odobrava se osnovni rabat u iznosu od 0,10 kuna po litri”. Time je prekršena odredba iz prvog dokumenta i Kalemu se izišlo u susret za tih nešto više od 4 milijuna kuna. Iako se u izvješću Inine revizije spominjalo 6 i pol milijuna kuna, Državno odvjetništvo utvrdilo je kako je nelegalan rabat samo za ekstra lako loživo ulje, a ne i za ostale derivate iz ugovora pa otuda ta razlika u iznosima.

Četiri mjeseca nakon potpisivanja ugovora za koji naši sugovornici iz vrha Ine tvrde kako je gotovo isključivo Kiriginovo djelo, a Vrbanović ga je naivno supotpisao - jer za takve velike ugovore nužna su dva potpisa članova Uprave - navodno ne znajući za sporne detalje, Uprava Ine na čelu s Tomislavom Dragičevićem donijela je odluku kojom Kiriginu naređuje da otkaže ugovor s Europetrolom. Iz zapisnika s te sjednice vidljivo je kako su potpisnici te odluke, osim Dragičevića, tadašnji član Uprave Milan Ujević te sam Vrbanović. Unatoč tome, Kirigin to nije učinio. Vrlo brzo su i ostali Inini kupci čuli za ugovor te je u prosincu 2003. Agencija za zaštitu tržišnog nadmetanja zaprimila podnesak anonimnih kupaca naftnih derivata o slučaju Europetrol. Agencija je potom od Ine zatražila svu dokumentaciju o tom slučaju te je 29. travnja iduće godine donijela zaključak da je Ina s Europetrolom sklopila zabranjeni sporazum te ga proslijedila Državnom odvjetništvu RH. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 30. studenog 2004. podnijelo istražni zahtjev Županijskom sudu Zagreb protiv Kirigina i Vrbanovića, a taj sud je 31. svibnja 2005. donio rješenje o provođenju istrage. Sudski vještak je izdao nalaz i mišljenje kojim je potvrđeno kako je Ina oštećena za 4 milijuna kuna. Istraga je rezultirala podizanjem optužnice protiv njih dvojice.

Na podizanje optužnice burno je reagirao i bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić koji je u vrijeme potpisvanja ugovora bio predsjednik NO-a Ine. Kirigin, inače Riječanin, bio je njegov kadar a Linić kaže kako je udar na Kirigina ustvari udar na njega. Iako sam Linić kaže da navodno prijateljstvo njega i Kalema nije povezano s poslovanjem Ine i Europetrola, izvjesno je da je vrtoglav rast Kalemove tvrtke koja trenutačno broji nešto više od 200 zaposlenih rezultat Ininih rabata. Samo godinu dana nakon osnivanja njegova je tvrtka otkupljivala 60 tisuća tona derivata godišnje.

Godine 2002. ta brojka je narasla na gotovo 80 tisuća, 2003. na više od 150 tisuća, a 2004. na gotovo 200 tisuća. O kolikim svotama je riječ govori podatak kako je Ina Europetrolu u prvih šest mjeseci nakon potpisivanja spornoga ugovora prodala derivata u iznosu od 218 milijuna kuna. Nejasno je kako se Kalem uopće mogao baviti veleprodajom jer nema skladišta i rezerve na što je obavezan zakonskim regulama.

Nacionalovi sugovornici u Ini misle da bi niz slučajeva kao što su nestašica plina, za što je navodno bio kriv ugovor potpisan sa slovenskom tvrtkom Salbatring, te otkazivanje posla proizvodnje viskokrila vlastitoj tvrtki Maziva smještenoj u Rijeci i davanje istoga posla mađarskome MOL-u, inače suvlasniku Ine, mogao rezultirati padom vrijednosti Ine koja uskoro kreće u drugu fazu privatizacije.

Slučaj star tri godine

Prema Državnom odvjetništvu, Sanjin Kirigin i Damir Vrbanović oštetili su Inu za više od 4 milijuna kuna. Iako je slučaj star tri godine, optužnica dolazi u nezgodnom trenutku, uoči samog početka druge faze privatizacije Ine.

'Kalem je sposoban biznismen'

Slavko Linić tvrdi kako je slučaj Europetrol nastavak starog obračuna prvog čovjeka Ine Tomislava Dragičevića i njega. "Za rabate iz spornog ugovora odgovornost snosi Uprava na čelu s Dragičevićem, a ne ja. Kalema znam vrlo dobro iz vremena dok sam još bio riječki gradonačelnik, ali nismo posebno dobri prijatelji kao što neki tvrde. Smatram ga sposobnim i vrlo uspješnim poslovnim čovjekom", kaže Slavko Linić.

email to: Stanko Borić