Objavljeno u Nacionalu br. 574, 2006-11-14

Autor: Marina Biluš

EKSKLUZIVNO

'Osjetila sam olakšanje'

Magali Boers u ekskluzivnom intervjuu za Nacional govori kako se osjeća nakon što je osuđen njen bivši suprug Ljubomir Čučić

Magali BoersMagali BoersNACIONAL: Kada ste i kako doznali za presudu Općinskog suda u Zagrebu, tko vam je javio novost?

- Vijest o sudskoj odluci u četvrtak mi je javila moja odvjetnica Višnja Drenški-Lasan.

NACIONAL: Kakva je bila vaša prva reakcija?

- Isprva nisam mogla vjerovati. Suđenje je trajalo toliko dugo da se činilo da nikad neće završiti. Prvo sam osjetila olakšanje, najprije zbog toga što je sve što se događalo i o čemu sam od početka govorila napokon i službeno prepoznato i potvrđeno. Kad ste žrtva obiteljskog nasilja, osjećate sram i mislite da vam nitko neće vjerovati, pogotovo ako vaš suprug ima tako dobru reputaciju. Suđenje jest bilo dugotrajno, ali barem je cijeli slučaj pažljivo i detaljno razmotren, što je na kraju i omogućilo donošenje pravog zaključka.

NACIONAL: Jeste li očekivali ovakvu presudu i jeste li se uopće nadali da će hrvatski pravni sustav Ljubomira Čučića osuditi na zatvorsku kaznu?

- Najviše sam se brinula hoće li mi vjerovati i proglasiti ga krivim za ono što je učinio. To nije bilo važno samo za mene nego i za sve one žene koje proživljavaju iste situacije. Znate, ako vam se dogodi nešto ovakvo, život vam više nikada neće biti isti. Fizičke ozljede s vremenom nestanu, ali psihičke puno teže zacjeljuju. Nadam se da će ova presuda biti snažan signal svima onima koji zlostavljaju svoje supruge ili partnere, da će shvatiti da je to neprihvatljivo i da bi zbog toga mogli odgovarati pred vlastima za zločin koji su počinili. Također se nadam da će se žene koje proživljavaju slične situacije sada usuditi potražiti pomoć, iako znam kako teško to može biti. Ipak, ovakva sudska odluka dokazuje da mogu računati na pomoć nevladinih udruga, kao i na pomoć vlasti.

NACIONAL: Koje još pravne postupke vodite protiv Ljubomira Čučića u Francuskoj?

- Od ožujka 2006. službeno sam razvedena. No gospodin Čučić kontinuirano ne poštuje sudsku odluku, zbog čega sam primorana pokretati nove parnice, poput one zbog neplaćanja alimentacije za kćeri i nepoštivanja prava na posjećivanje djece.

NACIONAL: Gdje ste živjeli kad ste se vratili u Francusku i s kakvim ste se okolnostima suočili nakon tog povratka?

- Kad sam se vratila u Francusku, prvo sam živjela kod svojih roditelja i svu svoju snagu usmjerila na pronalaženje svoje najmlađe kćeri koju je oteo njezin otac. Kad smo je napokon pronašli i vratili obje moje kćeri, trebale su moju prisutnost koliko god je moguće pa smo živjeli u kući mojih roditelja. U isto sam se vrijeme pripremala za novu diplomu kako bih imala bolje šanse za pronalaženje posla u Francuskoj s kojim bi postala financijski neovisna, jer sam sve izgubila kad sam napustila Hrvatsku. Posao sam pronašla 2005. i počela sam raditi kao istraživač tržišta u jednoj farmaceutskoj kompaniji u kojoj i danas radim.

NACIONAL: Kako su se vaše kćeri prilagodile novom životu u Francuskoj i kako su danas?

- Kćeri su se sada navikle na novu sredinu i imaju normalan život uz obitelj i prijatelje.

NACIONAL: Je li istina da je vaš bivši suprug kćeri nedavno odveo u Hrvatsku i nije ih vratio u dogovoreno vrijeme?

- Moj bivši suprug ima pravo viđati djecu jedan vikend u mjesecu i za vrijeme pola školskih praznika. U Hrvatsku ih smije odvesti 15 dana ljeti, tjedan dana za vrijeme božićnih i još tjedan za vrijeme uskrsnih blagdana. Za vrijeme prošlih praznika trebao je s njima ostati u Francuskoj, ali ih je svejedno odveo u Hrvatsku, a da me nije obavijestio kad će ih vratiti. Razumijete da je to bila prilično stresna situacija i za mene i za djecu koja su se bojala da mi se neće vratiti.

NACIONAL: Nakon svega što se dogodilo, kako biste opisali pomoć koju vam je pružila Autonomna ženska kuća u Zagrebu i je li vam drago da ste na kraju sa svojom pričom putem Nacionala izišli u javnost?

- Autonomna ženska kuća u Zagrebu pružila mi je golemu podršku. Mogu reći da je riječ o vrlo profesionalnoj organizaciji koja je specijalizirana za pružanje psihološke pomoći u najtežim okolnostima i iznimno sam zahvalna za sve što su učinili za mene i moje kćeri. Ne mogu reći da mi je drago što sam izišla u javnost s tako bolnom i osobnom pričom, ali nisam imala izbora. Nisam mogla naslutiti kakav će odjek imati ta priča. Sada, kad vidim kakva se pozornost posvećuje obiteljskom nasilju, nadam se da je sve ovo pridonijelo tomu da se Hrvatska uhvati u koštac s tim problemom, kako bi žene i djeca mogli u svojim domovima živjeti u miru, pošteđeni nasilja.

email to: Marina Biluš

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika