Emir Šišić sa suprugom i djecom na aerodromu Batajnica kraj Beograda; uhićen je 2001. u Mađarskoj gdje je kupovao lijekove jer je obolio od karcinomaPilot jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva Emir Šišić 7. siječnja 1992. blizu Varaždina srušio je nenaoružani helikopter tadašnje Europske zajednice i ubio petoricu ljudi - četvoricu Talijana i jednog Francuza. Šišić je zbog toga u Hrvatskoj osuđen, u odsutnosti, na 20 godina zatvora. Nakon što je uhapšen u Mađarskoj i izručen Italiji, u Rimu je osuđen na 15 godina zatvora i upravo je, nakon duge diplomatske borbe, prebačen na izdržavanje kazne u Srbiju, u sremskomitrovačku kaznionicu. Povratak majora Šišića u Srbiju popraćen je zahtjevom da bude pomilovan, jer je u trenutku kad je ispalio raketu zrak - zrak sa svog MiG-a 21 “postupio kao heroj, izvršio naredbu, što je dužnost svakog vojnika”.

Šišić i jest jedan od tužnih heroja raspada SFRJ. Njegovo “herojsko djelo”, počinjeno na pravoslavni Božić 1992., pomoglo je Hrvatskoj da dobije međunarodno priznanje svoje neovisnosti, a ujedno izbrisalo i posljednji trag ugleda koji je JNA desetljećima uživala kao “četvrta vojna sila u Europi”.

Iznad sela Podrut Šišić je ubio 50-godišnjeg pilota helikoptera pukovnika Enza Venturinija, kopilota narednika Marca Mottu, koji je toga dana trebao proslaviti 28. rođendan, 40-godišnjeg Silvana Natalea, mehaničara Fiorenza Ramachija i 35-godišnjeg francuskog pomorskog časnika Jean-Loupa Eychennea. Bili su to iskusni vojnici: Venturino i Natale su bili pripadnici mirovne misije UN-a u Libanonu 1988. i 1989. a Eychenne je bio na nosaču aviona “Clemenceau” za vrijeme rata između Iraka i Irana.

Šišić je poletio s aerodroma u Bihaću. Pred talijanskim sudom izjavio je da je bio zabljesnut suncem, zbog čega nije vidio oznake Europske zajednice na dva helikoptera AB206 koji su doletjeli iz Mađarske. U Beogradu se tvrdi da je postojao i treći helikopter, letjelica hrvatskog Zbora narodne garde, koji je bio pravi Šišićev cilj, ali je raketa pogodila pogrešnu metu.

U trenutku kad je Šišić srušio helikopter Europske zajednice vojno djelovanje JNA na teritoriju Hrvatske bilo je praktično obustavljeno. Bilo je sklopljeno primirje, koje je Šišić narušio na najdrastičniji način. U Beogradu postoje razne teorije o tome što je Šišić učinio. Prema prvoj, “patriotskoj”, postupio je kao vojnik, izvršio naredbu, djelovao u skladu s činjenicom da su u Hrvatsku iz Mađarske dopremane goleme količine oružja. Prema drugoj, kakvu zastupaju neki Šišićevi kolege, pilot je učinio nešto neoprostivo - pucao je na nenaoružanu letjelicu koja nikoga nije mogla ugroziti. Helikopter EZ-a bio je relativno malen, tako da je bilo isključeno da prenosi naoružanje.

Nekadašnji pripadnici ratnog zrakoplovstva kažu da su piloti elita svake vojske i da u kriznoj situaciji mogu donositi samostalne odluke, bez obzira na naredbe. Šišić je, navodno, izjavio da bio bio strijeljan da nije izvršio naredbu. Teško je, međutim, zamisliti da bi bilo kakav sud u Srbiji, pa čak i vojni, proglasio krivim pilota koji je odbio uništiti nenaoružanu letjelicu s međunarodnim promatračima, i to na području gdje nije bilo ni pripadnika JNA ni srpskog stanovništva.

U Beogradu postoji teorija da je rušenje helikoptera EZ-a bilo rezultat frustracije vrha JNA zbog svega što se događalo u ratu u Hrvatskoj - poniženja doživljenih u Sloveniji, Vukovaru, Dubrovniku, da je to bio način da se opali pljuska “nepravednoj međunarodnoj zajednici”. Tvrdi se da je let helikoptera EZ-a bio “dio organiziranih provokacija Hrvatske i njenih saveznika u razbijanju SFRJ, s ciljem da se testira spremnost jugoslavenskih oružanih snaga i pomakne granica strpljenja Beograda u tadašnjim međunacionalnim i međurepubličkim sporovima”. Tako se dogodilo da je telefaks s naredbom za propuštanje helikoptera promatračke misije EZ-a proslijeđen u operativni centar ratnog zrakoplovstva, ali gaU helikopteru su stradali četvorica talijanskih i jedan francuski časnik s velikim iskustvom u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda dežurni oficir nije proslijedio komandi 5. zrakoplovnog korpusa na aerodromu Bihać.

Dan nakon rušenja helikoptera EZ-a savezni sekretar za odbranu Veljko Kadijević podnio je ostavku, a JNA je zacementirala svoju reputaciju beskrupulozne vojne sile, učvršćenu u Vukovaru i Dubrovniku.

Šišić je pred vojnim sudom u Beogradu u kolovozu 1992. oslobođen odgovornosti, s obrazloženjem da je pucao u helikopter Zbora narodne garde koji se ilegalno nalazio u pratnji drugih dvaju helikoptera. Gotovo istodobno sud u Varaždinu osudio je u odsutnosti Šišića i njegova pretpostavljenog potpukovnika Dobrivoja Opačića na 20 godina zatvora zbog ugrožavanja osoba pod međunarodnom zaštitom. Opačić je, utvrdio je sud u Varaždinu, naredio Šišiću da sruši helikopter. Da je baš Šišić ispalio smrtonosnu raketu, obznanio je, navodno, pilot Danijel Borović, koji je u veljači 1992. prebjegao svojim MiG-om 21 iz Bihaća u Pulu.

Hrvatska je raspisala međunarodnu tjeralicu za Šišićem i on je uhićen 2001. u Mađarskoj, kamo je pošao kupiti lijekove jer je obolio od raka. Italiji je izručen u lipnju 2002. Tužitelj Erminio Amelio nije zatražio najstrožu kaznu, ali se sutkinja Luisanna Figliolia 20. svibnja 2003. nakon sedmodnevnog suđenja odlučila za doživotni zatvor zbog ubojstva s predumišljajem. Nakon što je uložio žalbu, Šišiću je kazna smanjena na 15 godina zatvora, jer je kažnjivo djelo prekvalificirano u višestruko ubojstvo i izazivanje zračne nesreće. Beograd je dugo pregovarao s Rimom da Šišić kaznu nastavi izdržavati u Srbiji, gdje mu žive supruga Vesna i kćeri Ada i Irena.

Šišić je prije nekoliko dana prebačen u zatvor u Sremskoj Mitrovici, gdje ga ostali zatvorenici “pozdravljaju s uvažavanjem”, jer ga smtraju “herojem“. Spominje se mogućnost da se Šišiću ublaži kazna ili da ga pomiluje predsjednik Srbije Boris Tadić, ali kao da nitko ne razmišlja o tome tko je 7. siječnja 1992. naredio ubojstvo petorice promatrača EZ-a. Načelnik generalštaba srpske vojske general Zdravko Ponoš izjavio je da Šišić, otkad je u zatvoru, dobiva “nekakvu materijalnu naknadu”, ali da vojska ne istražuje tko je naredio rušenje helikoptera blizu Varaždina.

“Kad se to događalo i kako se događalo, to bih ostavio povjesničarima i pravnicima. Posao sadašnjeg menadžmenta generalštaba i ministarstva obrane nije da se bavi zapovjednim odgovornostima 90-ih godina, naš je posao da ne dopustimo da se takvo što ponovi. Istraživanje tog slučaja nije u našoj nadležnosti. Nije stvar za nas u vojsci da istražujemo što su činili oni koji su sada u mirovini”, rekao je Ponoš.

Ta izjava ne začuđuje, jer Ponoš kaže i da njegova vojska “ne njeguje kult Ratka Mladića”, zapovjednika vojske bosanskih Srba optuženog za ratne zločine. Ponoš to tvrdi iako se zna da se Mladić godinama krio u vojnim objektima u Srbiji, gdje uživa reputaciju heroja. Vojska Srbije nema odgovor ni na pitanje tko je prije dvije godine ubio dvojicu vojnika na straži u beogradskoj vojarni Topčider. Postoji terorija da su vojnici izgubili živote jer su vidjeli Mladića koji se krio u Topčideru, ali je službena istraga utvrdila da su se mladići uzajamno poubijali, premda nikad nisu bili u svađi ili bilo kakvom sporu. Vojska Srbije nedavno je dopustila i da u njenom skladištu blizu Paraćina eksplodira 3500 tona municije.

Šišić se nada smanjenju kazne za trećinu, jer se u Srbiji očekuje zakon o amnestiji. Postoji mogućnost i da zatraži izvanredno smanjenje kazne, kad odsluži pola kazne. U zatvoru je već pet godina.

“Došao je u svoju zemlju i dobro je raspoložen. Sada je sam u sobi. Dobit će mogućnost da radi nešto u zatvoru. Sada je za njega situacija mnogo povoljnija nego u Italiji”, izjavio je Šišićev odvjetnik Miodrag Panjević.

OKVIRI

Dvije JNA rakete za sigurnu smrt

Emir Šišić srušio je nenaoružani helikopter s promatračima Europske zajednice 7. siječnja 1992. iznad sela Podrute jugoistočno od Varaždina. Zanimljivo je da je telefaks s naredbom za propuštanje helikoptera stigao u operativni centar ratnog zrakoplovstva, ali ga je dežurni oficir propustio proslijediti komandi na aerodromu u Bihaću. Šiškić je tog dana poletio avionom MiG-21 PFM s bihaćkog aerodroma, gdje je bila baza komande 5. zrakoplovnog korpusa. Helikoper AB 206L "Longranger" srušio je ispalivši dvije rakete zrak-zrak R-60. U helikopteru su bila četvorica talijanskih i jedan francuski časnik.

email to:Davor Pašalić