Marina Butkovića, 62-godišnjeg psihičkog bolesnika iz Siska koji je 9. studenog kod tunela Sopač na cesti Rijeka - Zagreb skrivio prometnu nesreću u kojoj su uz njega poginule još tri osobe, među kojima i šestomjesečni dječak, policija je istoga dana tražila kako bi ga privela u istražni centar zbog prijetnji smrću. Prijedlog o kaznenom progonu protiv Butkovića je u Prvoj policijskoj postaji u Zagrebu podnijela Zagrepčanka I. V. (podaci poznati redakciji) jer ju je taj liječeni psihički bolesnik maltretirao posljednje dvije godine neprestanim pozivima na telefon, praćenjem i opsjedanjem, koje je završilo i prijetnjama smrću. I. V. je Butkovića poznavala iz školskih dana, ali nakon toga nije ga srela gotovo 40 godina.

Njezina priča otkriva da je policija posljednje dvije godine znala za teško psihičko stanje Marina Butkovića, te da je on osim na psihijatrijskom odjelu riječkog KBC-a bio liječen i u psihijatrijskoj bolnici u zagrebačkom Vrapču gdje je proveo dva mjeseca, a da je sve to vrijeme bio u radnom odnosu u INA-i. Sve je, doznaje Nacional, počelo u studenome 2004., kada je Marin Butković prvi put telefonom nazvao I. M. Nakon tog razgovora Butković ju je ubrzo počeo učestalo nazivati bez ikakva razloga, te obilaziti članove njezine obitelji. Iako se neko vrijeme primirio, prava je tortura, ispričala je Nacionalu I. V., počela prošle godine. Butković ju je počeo mahnito nazivati danju i noću, a 28. srpnja došao je za njom na more u i večernjim satima počeo lupati po prozorima njezine kuće u Crikvenici. I. V. je već tada o svemu obavijestila tamošnje policajce koji su joj, veli, obećali da će slučaj proslijediti kolegama u Zagrebu. No samo tjedan dana poslije Marin Butković stigao je pred zagrebački dom I. V. i opet je počeo opsjedati, nakon čega je ona ponovo pozvala policiju. Policajci iz Prve policijske postaje u Zagrebu odmah su reagirali, a kolima Hitne pomoći Butković je iste večeri odvezen u psihijatrijsku bolnicu Vrapče u kojoj je liječen do 3. listopada. Unatoč liječenju, ispričala je I. V., Butković je ostao u radnom odnosu u INA-i.

Čim je napustio bolnicu u Vrapču, Butković je počeo ponovo zvati I. V., a 18. listopada obavijestio ju je da joj je poslao dar. Pismo u kojem je uvjerava da nosi njegovo troje djece, te dvije krunice I. V. predala je policiji kada ga je 9. studenog prijavila zbog prijetnji smrću. Njih je Marin Butković izgovorio oko 17 sati istoga dana, samo nešto više od sata prije pogibelji pred tunelom Sopač.

“Toga me jutra ispitivao jesam li u Crikvenici i govorio je nesuvisle stvari, a kako nije prestajao, oko 14 sati pozvala sam policiju. U prvoj policijskoj postaji u Zagrebu rekli su mi da ne mogu ništa napraviti jer mi Marin ne prijeti. No kada je oko 17 sati nazvao i počeo vikati da dolazi i da će nas sve pobiti, policija je došla po mene i odveli su me u postaju gdje sam provela dva sata. Iste večeri nakon Dnevnika posumnjala sam da je Marin, jer su javili da je vozio Renault Thalia sisačke registracije. Da je to doista on shvatila sam iz novina sljedećeg jutra”, ispričala je I. V.

Njezino svjedočenje dokaz je da je stravična prometna nesreća možda mogla biti spriječena da su policija i liječnici na odjelu na kojem se Butković liječio reagirali kao i prvi put, kad su ga poslali na liječenje u psihijatrijsku ustanovu.email to:Marina Bilus