Objavljeno u Nacionalu br. 575, 2006-11-21

Autor: Damir Radić

FILM

Velika blamaža

'MI NISMO ANĐELI 3' Petra Pašića tromo je režiran film bez ikakva osjećaja za smiješno

ANĐEO I ĐAVAO, jedina spona s prethodnicima u serijaluANĐEO I ĐAVAO, jedina spona s prethodnicima u serijaluTrinaest godina trebalo je Srđanu Dragojeviću (“Lepa sela lepo gore”, “Rane”), daleko najdarovitijem aktualnom srpskom filmašu, da se odluči na nastavak svog kultnog debija “Mi nismo anđeli”, a samo godina dana bila je dostatna da duologija preraste u trilogiju. Istini za volju, “Mi nismo anđeli 2” bila je neka vrsta iznuđenog projekta, Dragojevićeva igra na sigurno pošto se vratio iz Amerike neobavljena posla. Poznato je naime da je tamo potpisao ugovor s “independent majorom” Miramaxom, no predviđena suradnja nikad nije realizirana, znano je i da mu je bilo ponuđeno režiranje prvog dijela nesuđene trilogije Krzystofa Kieslowskog “Pakao”, što je odbio (jer je scenarij navodno bio loš, no bosanski oscarovac Danis Tanović po istom je snimio vrlo dojmljiv film koji uskoro stiže u naša kina), pa je naposljetku spakirao kofere i vratio se iz bijelog svijeta kući, gdje gazda Sloba više nije krojio red i nered u srbijanskoj inkarnaciji balkanske krčme.

U tim trenucima, punih sedam godina bez realiziranog filma, Dragojeviću je trebao siguran dobitak, pa je smislio produkcijsko-dizajnerski raskošan i značenjski provokativan nastavak svog adoriranog prvijenca. Zanimljiva je reakcija koju je “A 2”, kako se skraćeno nastavak naziva, polučio. Publika je bila oduševljena, utržak izvrstan, ali srbijanska kritika (a i najveći dio hrvatske) film je zgazila. Glavni razlog tome bila je uvrijeđenost finih kritičarskih dušica koje nisu dobile ono što su očekivale, “dostojan” sequel filma koji im je obilježio odrastanje ili kasnu mladost, nego uradak prepun grubog humora i drskih seksualnih uboda (posebno bizarne bile su primjedbe da Beograd izgleda nerealno glamurozno, kao da je Dragojević radio realističku dramu, a ne /hiper/stiliziranu komediju). Kako potpisnik ovih redaka svrstava “A 2” među dvadesetak najboljih filmova s prošlogodišnjeg redovnog repertoara hrvatskih kina, s entuzijazmom je otišao na projekciju u međuvremenu nastalog trećeg dijela nazvanog “Mi nismo anđeli 3 - Rock’n’roll uzvraća udarac” (skraćeno “A 3”).

NAKON OVAKVOG DEBAKLA malo tko će poželjeti nastavak serijalaNAKON OVAKVOG DEBAKLA malo tko će poželjeti nastavak serijalaDragojević se ovaj put nije sam latio režije, nego je u maniri etabliranog filmaša vlastiti scenarij (nastao na temelju njegova starijeg predloška i u suradnji s mladim Dimitrijem Vojnovim, svojedobno nositeljem glavne uloge u “Tito i ja” Gorana Markovića) prepustio na realizaciju mladoj redateljskoj nadi Petru Pašiću, a sam se poduhvatio produkcije. Pašić je debitirao 2000. nekovrsim socijalnim trilerom “Soliter” koji je na festivalu u New Yorku dobio nagradu za najbolji prvijenac, a nakon toga preselio se u Sloveniju gdje je realizirao dva kratka igrana filma, da bi mu Dragojević pružio priliku za veliki comeback u matičnu kinematografiju. No veliki povratak pretvorio se u veliku blamažu. Kritike su uglavnom porazne, iako se nađe i pokoja dobronamjerna, međutim gledateljski odjek je, za srbijanske prilike, slab. A “A 3” mišljen je prije svega kao film za publiku.

Dragojević je treći dio serijala, koji samo kroz “vječne” likove Anđela i Đavla (Uroš Đurić i Srđan Žika Todorović) te specifičnu stilizaciju zadržava sponu s prethodnicima, utemeljio na dosjetci zamjene tjelesnog identiteta dvojice protagonista, na isti način na koji je to učinjeno u hollywoodskoj komediji “Šašavi petak” Marka Watersa s Jamie Lee Curtis i Lindsay Lohan. No dok u američkom filmu gledatelji vide isto što i sami filmski likovi, dakle tinejdžericu Lohan kao njezinu vlastitu majku i mlađe sredovječnu Curtis kao tinejdžersku kćer, u “A 3” gledatelji svjedoče izgledu protagonista koji odgovara onom kako se oni sami vide, ali kako ih ne vidi nitko drugi od filmskih likova. No u oba slučaja radi se o generacijskom jazu i sukobu koji je, sukladno stanju stvari na ovim prostorima, u “A 3” reprezentiran kroz odnos prema tzv. popularnoj glazbi. Junaci su, naime, sredovječni megapopularni turbofolker rockerskog podrijetla Dorijan (Nikola Pejaković) i tinejdžer Marko (Zlatko Rakonjac), entuzijastični pjevač, gitarist i lider benda TV Moroni, koji shvaća da je rock’n’roll u Srbiji na izdisaju te da nikad neće postati slavan. Dorijan prezire sama sebe kao turbofolk zvijezdu i želi se vratiti rockerskim korijenima, a kako ga je na neki način prevario podli Đavao, sam Svevišnji (Vlade Divac u cameo roli) naredi mu da ispravi stvar. On onda izvede zamjenu identiteta, kladeći se s Anđelom da će mladi Marko, sad u Dorijanovu tijelu, prodati dušu vragu i opijen slavom prigrliti turbofolk, dok će Dorijanov vapaj za rockerskim pročišćenjem biti uslišan pa će vuk biti sit i ovce na broju. Međutim, mladac ostaje do kraja zgađen turbofolkom, a Dorijan sretan i zadovoljan povratkom korijenima. Đavao tako doživi totalni poraz, film happy end, a rockerske generacije iluziju da rock’n’roll na prostorima bivše Jugoslavije može uskrsnuti (u filmu se zakratko pojavljuje i Let 3, a udarna pjesma je davni hit Animatora “Anđeli nas zovu da im skinemo krila”, tako da čitava priča definitivno ima šireeksjugoslavenski značaj).

Najzanimljiviji motiv filma ideja je unutarrockerskog bratstva. Naime, lik Dorijana je osmišljen po uzoru na lik Elvisa s legendarnog, urnebesno duhovitog prvijenca “Mitovi i legende o kralju Elvisu” Elvisa J. Kurtovicha and his Meteors iz sredine 80-ih, kojim je utemeljen sarajevski novi primitivizam. Poput novoprimitivističkog Elvisa, i Dorijan je prolazio kroz razne faze rocka (pa je tako bio i punker), međutim njegov temelj ostao je jugoslavenska (“pastirska”) varijanta hard rocka i heavy metala iz prve polovice i sredine 70-ih. Marko se pak nastavlja na tradiciju tzv. urbanog (post)novovalnog rock’n’rolla (njegov lik doima se kombinacijom Buddyja Hollyja i Vlade Divljana) koji je, dakako, stajao u izravnoj opoziciji spram “ognjištarskog” rocka. Međutim, tijekom filma Marko i Dorijan postaju saveznici, a na kraju i “braća po Fenderu”, koji se zajednički suprotstavljaju najezdi narodnjačkih hordi.

U plus filma mogu se dodati i usput nabačeni trenuci seksualne provokacije, kad Dorijan u tijelu Marka seksualno nasrne na Markovu majku (Vesna Trivalić), a u početku je sklon i deflorirati slatku Markovu čežnju Saru (Nada Macanović), no ta Dorijanova pokretljivost po seksualnoj naraštajnog okomici dalje se ne razvija, pa ostaje samo naznaka jednog vrlo zanimljivog potencijala koji je ostao neiskorišten (kakva suprotnost je bio “A 2” izravno suočavajući gledatelje s nekrofilijom i pseudopedofilijom, potencijalno i incestuoznom). Međutim ono na čemu “A 3” definitivno pada jest porazno mjesto svake komedije, a svakako one izrazito stilizirane koja manje polaže na suptilniju karakterizaciju, a mnogo više na jednostavne i snažne efekte. Trojka dakle pada na manjku duhovitosti. Zapravo, manjak duhovitosti diplomatski je izričaj za ono što “A 3” nudi odnosno ne nudi. Potpisnik ovog teksta već dugo nije gledao tako tromo režiran film bez ikakvog osjećaja za smiješno, koji posljedično rađa posvemašnjom dosadom (Pašić je možda dobar dramski režiser, ali ako je suditi po “A 3”, komedijski je antitalent). Da sve bude gore, Dragojević i njegov autorski tim glavni dio “krivice” za turbofolk invaziju na Srbiju svalili su na Bosance.
Naime, Dorijan je bosanski Srbin, a uz njega najveća turbofolk zvijezda, Beli (odlični Boris Milivojević), također je Bosanac. Na vlas isto Hrvatima, koji tzv. narodnjačku pomamu pripisuju kobnom utjecaju “istočnih susjeda”, a “urbani korpus” u rezervi drži i Hercegovce, Dragojević and Co. izvor nevolje vide u Bosni. Ili kako je netko rekao, svatko ima svoj Balkan. No Dragojević je i za Hrvate imao mjesta u turbofolk korpusu. Severina je trebala igrati malu epizodu Dorijanove tipične turbofolk pratilje, no izmigoljila je, dok su se Let 3 i Petar Grašo upecali. Pritom je posebno bizaran Grašin slučaj: pojavljuje se isključivo u nekoliko kadrova narodnjačke svadbe, gdje se ističe kao glavna pijandura koja ne izgovara ni riječ teksta. I tako, nakon provokativne, pa i subverzivne dvojke dobili smo jadnu trojku za koju su i dvije zvjezdice poklonjena ocjena. Nakon ovakvog debakla, malo tko će poželjeti nastavak serijala.

MI NISMO ANĐELI 3 - ROCK'N'ROLL UZVRAĆA UDARAC

Mi nismo anđeli 3 - Rock'n'roll uzvraća udarac, srp. komedija,2006.
R: Petar Pašić Gl: Nikola Pejaković, Zlatko Rakonjac, Uroš
Đurić, Srđan Todorović

ocjena: 2 (dvije) zvjezdice

email to: Damir Radić

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika