Kada su prošlog tjedna zastupnici Hrvatskog sabora u prvom krugu glasanja podržali donošenje Zakona o financiranju političkih stranaka, u stvarnosti je legalizirana prijevara koja će možda bitno utjecati na rezultat parlamentarnih izbora potkraj 2007. godine. Koliko god novi zakon djelomično regulira financijsku politiku ovdašnjih stranaka, definitivno niti jednim člankom nije obuhvaćeno financiranje izbornih kampanja u kojima se okreće najveći novac i sklapaju savezništva stranaka i vodećih lokalnih i nacionalnih tvrtki. Uzme li se u obzir da prve procjene pokazuju kako će se 2007. u predizbornoj kampanji potrošiti minimalno 100 milijuna kuna, postaje jasno da je riječ o legalizaciji korupcije.

“Cifra od stotinu milijuna je premala, vjerujte da će samo HDZ za parlamentarnu kampanju potrošiti približno toliku svotu. Izbori 2007. predstavljat će vrhunac rastrošnosti jer sve ankete pokazuju potpunu izjednačenost HDZ-a i SDP-a, a ovo je posljednja prilika i za Ivu Sanadera i Ivicu Račana da ostanu zapamćeni kao predsjednici vlada koje su Hrvatsku uvele u Europsku uniju. Zato su obje ekipe već krenule u prikupljanje novca za kampanju, a agitacija se vodi među direktorima velikih tvrtki, koji na taj način kupuju naklonost politike. Iste stvari se događaju i u drugim državama od Amerike do Francuske, samo što se u njima točno zna tko je i koliko platio. U Hrvatskoj svima odgovara da to ostane tajna jer bi u protivnom na vidjelo izišla nerijetko prljava veza političkih stranaka i pojedinih tvrtki”, kazao je za Nacional saborski zastupnik s dobrim vezama u vladinu kabinetu.

Hrvatska vlada našla se i pod udarom iz Bruxellesa, odakle su višekratno upućivana upozorenja o korumpiranosti ovdašnjih stranaka i političara. Tako se u nedavnom izvještaju Europske komisije eksplicitno kritizira aktualno stanje: “Dijelovi izborne reforme, na koje se već upozoravalo u prijašnjim izvješćima i dalje ostaju neriješeni, posebno financiranje političkih stranaka i kampanja, glasovanje birača izvan Hrvatske kao i ažuriranje popisa birača.” Jedini dokument koji bi mogao riješiti ovu situaciju jest Zakon o financiranju izbornih kampanji, ali u vladi se nije niti raspravljalo o njegovoj izradi. Rezultat je potpuna anarhija, koja svima odgovara jer ne postoje pravila, a kamoli zabrane. O kakvom se nesrazmjeru radi govori podatak s prošlih predsjedničkih izbora na kojima je Jadranka Kosor obznanila kako je njezina kampanja stajala nešto više od 6 milijuna kuna, dok su nezavisni analitičari tvrdili kako se s obzirom na količinu reklama i propagandnih poruka, moralo raditi o deset puta većoj svoti. Uostalom, ako bi se vjerovalo u službena izvješća, stranke i nisu jako bogate. Tako su u 2005. službeni prihodi HDZ-a i SDP-a iznosili 25 milijuna kuna, HSS-a 10, HSP-a 5,3, a IDS-a i HNS-a oko 4,5 milijuna. Ali signifikantan je podatak da su u izbornoj 2003. prihodi stranaka bili 30 posto veći, a jedna trećina doniranog novca na njihove račune, došla je iz nepoznatih izvora. Unatoč tome, u proteklih 15 godina otkako je Hrvatska suverena, Državna revizija niti jednom nije provjeravala poslovanje neke parlamentarne stranke.

Minimalne projekcije pokazuju kako će troškovi iduće parlamentarne kampanje po stranci iznositi desetak milijuna kuna. Uzme li se u obzir da u Hrvatskoj djeluje 7-8 relevantnih stranaka, kao i da će na izbore izići još barem dvadesetak manjih, brojka od stotinu milijuna za kampanju predstavlja donju granicu predizbornih troškova. Kako vlada nije pripremila Zakon o financiranju izborne kampanje, novac koji će se ovdje koristiti i načini prikupljanja, manje-više će ostati bez kontrole. Istina, postoji opcija u kojoj se posljednjih tjedana govori u političkim krugovima, a svodi se na to da su vodeće stranke već krenule u kampanju prikupljanja sredstava i postoji mogućnost da u proljeće 2007. u proceduru uđe i ovaj zakon. Do tada će ionako prikupiti potreban novac i nakon toga će se cijela stvar i legalizirati.

U takvim okolnostima, ne iznenađuje da u prošlotjednoj saborskoj raspravi niti jedna stranka nije eksplicitno zatražila donošenje zakona koji bi se bavio isključivo financiranjima kampanji. Umjesto stranaka ovim pitanjem bave se nevladine organizacije, prije svih GONG (Građani organizirano nadgledaju izbore), čiji su stručnjaci višekratno predlagali donošenje novog zakona. Dragan Zelić, potpredsjednik Gonga, tvrdi kako se na ovaj način štiti korupcija jer nitko ne zna tko su stranački donatori, niti koliko su novca poklonili pojedinoj stranci. Pritom nije problem Zakon o financiranju stranaka jer je riječ o solidnom dokumentu. “Ovaj zakon doista sadrži određena poboljšanja u odnosu na postojeću situaciju, međutim i dalje nisu regulirana financiranja izbornih kampanja. Zbog uplata na središnji račun stranaka, lakše će se pratiti tijek donacija. Posebno je dobro to da se zabranjuju anonimne donacije jer do sada se u kampanjama slabo obavljao nadzor osoba i tvrtki koje su donirale. Međutim, bez podataka o tvrtkama ili pojedincima koji svoj novac daju strankama, javnost neće znati donose li stranke kasnije odluke u korist građana ili svojih sponzora”, smatra Dragan Zelić.

Pozitivnim rješenjima drži i dodatna sredstva za stranke koje u Saboru imaju ženske zastupnice, kao i zabranu doniranja od tvrtki i pojedinaca koje su dužnici države. Osim toga, političkim strankama je zabranjeno prisiljavati poduzeća ili kompanije da ih financiraju, a zauzvrat nude poslovne povlastice. Zabranjuje se uplata od strane trgovačkih društava koja su u većinskom vlasništvu države, međutim i dalje se omogućava financiranje stranaka od strane poduzeća u kojima je državni udio, primjerice 49 posto. Osim toga, nedorečene su ostale još neke odredbe tako da će i u budućnosti biti teško otkriti koliko iznose prihodi od stranačkih članarina, kakvi su i koliko vrijede darovi koje dobivaju stranke kao i prihodi od vlasništva. Među posljednje spadaju goleme nekretnine koje iznajmljuju HDZ i SDP, i od njih ostvaruju milijunske prihode. Iako o tome rijetko govore, rentijerstvo spada u jednu od osnovnih privrednih grana vodećih političkih stranaka u Republici Hrvatskoj.

PERO KOVAČEVIĆ,saborski zastupnik HSP-aZato ne iznenađuje ljubomora pojedinih zastupnika, poput Pere Kovačevića iz Hrvatske stranke prava, koji je optužio Sanaderovu vladu kako je zakon napisala samo za SDP i HDZ. Kovačević tvrdi kako je godišnji prihod HSP-a oko 2,5 milijuna kuna i dodaje da Zakon o financiranju političkih stranaka u predloženom obliku neće poboljšati sadašnju situaciju. “Trebalo bi bolje regulirati pitanje financiranja od strane pravnih osoba jer se ograničavaju donacije iz tvrtki na milijun kuna, ali nigdje se ne spominje zabrana uplata iz tvrtki-kćeri. Naravno da još veće dvojbe izaziva nereguliranje načina financiranja izbornih kampanja, a ono je do sada bilo sve samo ne transparentno”, kaže Kovačević.

Ne donese li vlada zakon kojim se financiraju kampanje, i idući izvještaj Europske komisije bit će negativan. Drugim riječima, dok se u Zagrebu šuti o izbornim nepravilnostima, u Bruxellesu zbog njih Hrvatsku drže na distanci od Europske unije. Da se ne radi o inzistiranju na sitnicama govori podatak da birački spiskovi nisu ažurirani još od 1990. godine i danas nitko ne zna koliko je birača u proteklih 15 godina umrlo.

Predsjednički izbori 2005. pokazali su kako se može manipulirati s pokojnicima - u prvom krugu u Čapljini je glasalo 6000 osoba, a kasnija provjera potvrdila je da su se među njima našli poneki mrtvi i nekoliko živih, koji uopće nisu izišli na birališta. Kada je u drugom krugu na biralištima povećan broj promatrača, glasalo je samo 3000, premda se radilo o finalnom glasanju.

--

Bacanje prašine u oči

Dragan Zelić, potpredsjednik nevladine udruge Gong, koja se bavi nadgledanjem izbora, smatra da je donošenje zakona o financiranju političkih stranaka bacanje prašine u oči, sve dok se ne donese zakon o financiranju izbornih kampanja. U Gongu su uvjereni kako bi trebalo limitirati donacije fizičkih i pravnih osoba. Prema njihovu mišljenju 90.000 za fizičke i 1.000.000 kuna za pravne osobe su preveliki iznosi, a zbrku unosi i opcija prema kojoj se dio novca smije doznačiti na žiro-račune lokalnih stranačkih podružnica.

Novac bez nadzora

Nitko ne može provjeriti odakle stiže novac strankama i na što se troši, a neće biti bolje ako tu ulogu preuzme ministarstvo financija, koje je pod kontrolom vladajućih.

email to: Robert Bajruši