Objavljeno u Nacionalu br. 576, 2006-11-27

Autor: Željko Rogošić

NOVI PRIVATIZACIJSKI SKANDAL

Željezara Sisak namještena slovačkom tajkunu

STRUČNJACI UPOZORAVAJU: natječaj HFP-a za prodaju Valjaonice cijevi, kako se danas zove sisačka željezara, napisan je tako da ide na ruku jednom kandidatu

DAMIR BEGOVIĆ na čelo Valjaonice cijevi Sisak došao je sredinom prošle godine nakon što se iz željezare povukao ruski vlasnik Mechel GrupaDAMIR BEGOVIĆ na čelo Valjaonice cijevi Sisak došao je sredinom prošle godine nakon što se iz željezare povukao ruski vlasnik Mechel GrupaHrvatski fond za privatizaciju je kao jedini vlasnik u rujnu ove godine raspisao prvi, a potom u studenome i drugi natječaj za kupnju jednog udjela Valjaonice cijevi Sisak, bivše Željezare Sisak, nominalne vrijednosti 405 milijuna kuna. Drugi poziv za podnošenje ponuda zaključuje se sredinom prosinca, ali sve je više upozorenja da je riječ o namještenom natječaju koji se prilagođava poznatom i ciljanom kupcu - slovačkoj Željezari Podbrezova i njezinu vlasniku Vladimíru Sotáku. Sumnje u moguće odustajanje nekoliko jakih ponuditelja pojačavaju dramatična promjena uvjeta prodaje, drastično smanjivanje cijene, odustajanje od obveze novog kupca da investira najmanje 100 milijuna kuna u Valjaonicu, političke igre i kontradiktorne informacije o obvezi zapošljavanja 1209 radnika. Da se ide na ruku Željezari Podbrezova pokazuje ekskluzivni petogodišnji ugovor između Valjaonice cijevi Sisak i tvrtke Pipex iz Milana. Direktor Valjaonice Damir Begović u svibnju 2005. potpisao je ugovor prema kojem sve hladno vučene i bešavne cijevi Valjaonica na europsko tržište distribuira preko Pipexa, tvrtke u vlasništvu Željezare Podbrezova. Valjaonica cijevi Sisak već godinu i pol dana dogovara poslovnu suradnju i politiku prodaje te zajednički utvrđuje cijene s očito vrlo zainteresiranim kupcem Valjaonice a natječaj HFP-a prelazi preko činjenice da se potpisanim ekskluzivnim ugovorom Željezara Podbrezova zapravo već nalazi u Valjaonici Sisak, te da je mjesecima detaljno snimala postojeće stanje u proizvodnom i tehnološkom smislu, da postojećom opremom Valjaonice može nadopuniti proizvodni program u Podbrezovi te da stoga može bez problema ponuditi najpoželjniji poslovni plan tvrtke za idućih pet godina, što je važan uvjet HFP-a pri donošenju odluke o prodaji. To u neravnopravnu poziciju dovodi ostale zainteresirane kupce. Nastojanja Damira Begovića da preko Pipexa uspostavi odnose i izvoz na tržišta izvan prostora bivše Jugoslavije imala bi smisla kada bi suradnja Valjaonice cijevi i Željezare Podbrezova svoje opravdanje našla u poslovnim rezultatima.

Međutim, prema podacima o najvažnijim kupcima Valjaonice Sisak, vidljivo je da je Pipex od nekadašnjeg sisačkog diva u 2005. kupio tek 294 tone proizvoda u vrijednosti od tek 308 tisuća eura. Mnogo manje negoli talijanski T.A.L., njemački Ist-stahl i Rutger ili ITECO iz Dubaija. Međutim, bilo koji novi kupac Valjaonice cijevi Sisak mora poštovati uvjete tog štetnog ugovora. “Neuobičajeno je zaključivati ekskluzivni distributerski ugovor bez jamstva distributera da će prodavati naznačene količine, kao što je ovdje slučaj. U ugovoru se distributer obvezao prodavati neke količine samo ako Valjaonica ispuni zahtjeve tržišta u pogledu uvjeta prodaje. Dakle, ako Sisak ne prihvaća Pipexove ponude za kupnju ispod tržišne cijene, krši ugovor”, komentirao je ugovor stručnjak za trgovačko pravo. “Posebno nije uobičajeno zaključivati takve ugovore za bliska ili najbliža europska tržišta, a da se ne ostvare osobite pogodnosti u jamstvu količina, cijena i ispunjenja obveza. Ekskluzivni ugovori se rade za daleka i nepoznata tržišta. Rok na pet godina za taj ugovor je predugačak.”

“Među zainteresiranim kupcima koji su otkupili dokumentaciju postavlja se pitanje želi li HFP doista prodati udio u Valjaonici Sisak najboljem ponuđaču ili je ugovor Damira Begovića i Slovaka samo način da se Slovaci i prije raspisanog natječaja nađu u povoljnijem položaju od ostalih, te da im se i temeljitom promjenom uvjeta koje treba ispuniti u drugom natječaju HFP-a iz studenog 2006. ide na ruku. I tako bez problema omogući preuzimanje”, ističu predstavnici dviju inozemnih zainteresiranih tvrtki.

Željezara Sisak je krajem 80-ih, sa zaposlenih 14 tisuća radnika, proizvodila više od 300 tisuća tona čeličnih cijevi i 350 tisuća tona čelika godišnje. Ratna šteta dovela je do značajnih prekida u proizvodnji. U studenome 1995. Vlada RH je počela proces konsolidacije tvrtke privatizacijom tvrtki-kćeri, a Vlada je postala većinski vlasnik. Stečajni postupak u Željezari Sisak otvoren je 2001. U siječnju 2002. glavnina imovine i zaposlenika Željezare u stečaju prodani su ruskoj tvrtki Truboimpex, te je osnovana Željezara Sisak - Nova, a nakon devet mjeseci imovina je vraćena stečajnom upravitelju. U ožujku 2003. ruska tvrtka Mechel Steel grupa kupila je svu imovinu i preuzela svih 1607 zaposlenika te osnovala novu tvrtku Mechel Željezara. No u rujnu 2004. otkazan je ugovor o prodaji između Mechela i HFP-a. Nakon dva neuspješna pokušaja privatizacije, HFP je osnovao novu tvrtku Valjaonica cijevi Sisak, u stopostotnom vlasništvu HFP-a. U kolovozu 2005. sva imovina Željezare Sisak u stečaju prenesena je na Valjaonicu cijevi Sisak, te je nova uprava na čelu s Begovićem predložila reorganizaciju tvrtke.

U prvom natječaju koji je HFP raspisao u rujnu ove godine, kupac je trebao platiti 405 milijuna kuna za jedan udjel Valjaonice cijevi, preuzeti sve obveze, ukupno oko 250 milijuna kuna, što znači da bi potencijalni kupac Valjaonice morao izdvojiti oko 650 milijuna kuna. Znalo se da nitko, pa ni Željezara Podbrezova, neće platiti toliko za valjaonicu na koju je Vlada iz državnog proračuna potrošila gotovo 300 milijuna kuna. I to valjaonicu koja je u 2005., vidljivo je iz bilance poduzeća, imala gubitak od 90 milijuna kuna. Obveze prema dobavljačima narasle su sa 52 milijuna na 100 milijuna kuna.

Samo dva mjeseca poslije, u drugom natječaju, HFP je smanjio početnu cijenu Valjaonice cijevi Sisak za 75 posto, odnosno na 101 milijun kuna, što je 25 posto nominalne vrijednosti. U prvom natječaju kao uvjet kupcu postavljena je i obveza ulaganja u minimalnom iznosu od 100 milijuna kuna u roku od dvije godine. “Znalo se da takvo zanemarivo ulaganje ne može Valjaonici cijevi donijeti ništa, i da se bez uvođenja nove tehnologije i ulaganja od minimalno 30-ak milijuna eura u Sisku ne može riješiti problem, dobiti konkurentna proizvodnja i zaposliti radnici”, upozorio je dobar poznavatelj prilika u Sisku, Nacionalov izvor blizak Vladi RH. “Izostavljanjem uvjeta minimalnog ulaganja u drugom natječaju, u kojem se navodi da je uvjet ulaganje iznosa koji investitor smatra potrebnim u roku od pet godina, ide se na ruku ulagaču koji već dobro poznaje stanje i želi zadržati tehnološku razinu proizvodnje, te prepoloviti broj zaposlenih. Izvan svake sumnje, to je Željezara Podbrezova”, ističe Nacionalov izvor. “Novi ulagač mora investirati u novu tehnologiju, bez toga nema opstanka valjaonice”, uvjerava nas sisački dogradonačelnik HSP-ovac Veljko Novak. “Bez modernizacije i nove tehnologije, koja će odrediti broj zaposlenih, privatizacija i prodaja bivše Željezare samo je prazna priča ili velika prijevara. Ulaganje od samo sto milijuna je sramota, stavka da kupac sam odredi koliko će uložiti, potpuno je neozbiljno”, izravan je Novak. “Neću optuživati, ali se moram zapitati priprema li se teren za nekoga tko će s postojećom tehnologijom raditi u Sisku do krajnjih granica. Zašto se Valjaonica cijevi ne prodaje za jednu kunu kao što se prodaje Željezara Split? Jer je novi uvjet 25 posto od nominalne cijene mazanje očiju”, rekao je Novak.

DAMIR POLANČEC kaže da se nije odustalo od obveze zadržavanja radnika u Valjaonici cijeviDAMIR POLANČEC kaže da se nije odustalo od obveze zadržavanja radnika u Valjaonici cijeviTočno je da u ponudbenoj dokumentaciji drugog natječaja nema ni obveze zapošljavanja 1209 radnika u roku od dvije godine, uvjeta koji je sadržavao natječaj od rujna. Na to je upozorio Andrija Hebrang, ali se brzo korigirao i odustao nakon što je potpredsjednik Vlade Damir Polančec objavio da se od te obveze nije odustalo, ali je ona sadržana u popratnoj dokumentaciji. “Zašto bi tako važan uvjet opstanka radnih mjesta bio u popratnoj dokumentaciji ako netko doista želi zadržati radnike?” pita se Veljko Novak. “Hebrang je sigurno bio u pravu, šteta što je promijenio mišljenje jer radnike Valjaonice treba zadržati, te u njoj i pripadajućim obrtima koji će se razvijati otvarati nova radna mjesta u skladu s modernom tehnologijom”, misli Novak. Uvjet je bio preuzimanje podmirenja obveza tvrtke prema ostalim vjerovnicima. U drugom natječaju HFP-a stvar se iz temelja mijenja iz nepoznatog razloga: preuzimanje podmirenja obveza tvrtke prema ostalim vjerovnicima u dogovoru s vjerovnicima. Novom kupcu se tako otvara mogućnost dogovora i nagodbe s državom i vjerovnicima oko obveza poduzeća u koje je i država, na ime jamstava, potrošila 32 milijuna dolara. Nitko ne pita gdje su potrošena državna jamstva jer u bilanci Begovićeve uprave vidljivo je da je na plaće zaposlenika godišnje izdvojeno tek 84 milijuna kuna bruto.

“Prema prvom natječaju HFP-a novi investitor je trebao podmiriti dugove svim vjerovnicima, tako i gradu Sisku. Grad je do sada Valjaonici cijevi oprostio komunalnu naknadu od 150 milijuna kuna. Trenutačni novi dug je 15 milijuna kuna. I na to je Vladu RH, na sjednici u Sisku, s pravom htio upozoriti gradonačelnik Dinko Pintarić, jer Sisak svojim novcem podupire opstanak valjaonice. A prema drugom natječaju novi vlasnik će imati pravo pregovarati s vjerovnicima o dugu, čime se izravno ide na ruku kupcu”, smatra Veljko Novak.

Mnogo je činjenica koje pokazuju da se natječaj za kupnju Valjaonice cijevi Sisak, za koju su zanimanje pokazale i hrvatske i inozemne tvrtke, poput njemačke Maxhütte Rohrwerk, američke Edex grupe, ukrajinske Interpipe, švicarske Duferco i talijanske Zinchitalia, namješta i prilagođava ciljanom kupcu, i to slovačkoj Željezari Podbrezova. Ta bi tvrtka uz vrlo prihvatljivu početnu cijenu, bez dodatnih ulaganja i obveza obnove i zadržavanja radnika, s već zaključenim ekskluzivnim ugovorom o distribuciji, postala novi gospodar nekad moćne sisačke željezare. Postavljaju se dva pitanja - zar dvije neuspješne i netransparentne prodaje sisačke željezare nisu bile dovoljne, i zašto se u Sisku priprema novi skandal, kada se i Valjaonica cijevi mogla prodati dovoljno transparentno, uspješno i pod istim uvjetima kako HFP prodaje željezaru u Splitu.

--

Manipulacije natječajem

Upućeni u zbivanja oko prodaje državnog udjela u Valjaonici cijevi Sisak upozoravaju da prema raspisanim uvjetima na natječaju s najmanje troškova može proći slovačka željezara u vlasništvu tajkuna Vladimíra Sotáka.
Naime, investitor koji želi kupiti sisačku valjaonicu i osposobiti je za tržišnu utakmicu u nju mora uložiti najmanje 30 milijuna eura.
Slovačkoj željezari, tvrde upućeni, namjera nije ulaganje u modernizaciju jer je sadašnja proizvodna i tehnološka struktura Valjaonice kompatibilna s njihovom. Drugim riječima, kad bi postali vlasnici Valjaonice, prema raspisanim uvjetima jeftino bi dopunili svoju proizvodnju u Slovačkoj.

email to: Željko Rogošić

Vezane vijesti

Mandat na raspolaganju: Polančecova sudbina u rukama premijerke

Mandat na raspolaganju: Polančecova sudbina u rukama premijerke

Iako su koalicijski partneri HDZ-a, prvenstveno HSS i SDSS, posljednjih dana inzistirali da politički dio afere Podravaka bez rasprave u Saboru… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika