JAAP DE HOOP SCHEFFER, glavni tajnik NATO-a Dvije će teme, naoko različite, a zapravo tijesno povezane, dominirati ovotjednim summitom NATO-a u latvijskom glavnom gradu Rigi - Afganistan i buduća doktrina NATO-a. Te teme se čine različitima, jer je jedna urgentna, aktualna, a druga dugoročna, buduća. Ali o tome kako će proći sadašnji angažman NATO-a u Afganistanu uvelike ovisi budućnost NATO-a, a o tome kako članice NATO-a vide budućnost svoje organizacije ovisit će i njihov motiv da se angažiraju u Afganistanu.

Afganistanska misija NATO-a nesumnjivo je jedna od najvažnijih operacija NATO-a u njegovoj povijesti te uvelike definira njegovu budućnost. NATO se angažirao u Afganistanu kako bi pomogao američkom naporu u stabiliziranju stanja u toj zemlji nakon američke operacije rušenja talibanskog režima i istjerivanja boraca Al Qaede. Ta je operacija bila zamišljena isključivo kao mirovna misija. No s vremenom su se i snage NATO-a počele upuštati u vojne operacije. Oko toga su se članice NATO-a poprilično podijelile. Neke su se, kao Britanija, Kanada, Danska, borbeno angažirale u vojnim operacijama protiv talibana. Druge su pak članice NATO-a - među njima i Njemačka i Italija - energično odbijale svaki premještaj svojih vojnika na nemirni jug, objašnjavajući da pristaju držati svoje snage samo na mirnom sjeveru, u skladu s prvotnim mirovnim mandatom.

To je dovelo do razdora među članicama NATO-a, koje su deklarativno sve jednako spremne pridonijeti misiji, ali se to baš ne vidi na terenu.

Ono što se u Afganistanu gradi nije samo sigurniji Afganistan, nego i potpuno nova doktrina NATO-a kao sigurnosnog, vojnog saveza. NATO je osnovan kao obrambeni savez zemalja uz obje obale sjevernog Atlantika od sovjetskog bloka. Iako nijednom nije ušao u rat, NATO je odigrao svoju ulogu ne samo u obrani Zapadne Europe, nego i u slamanju komunizma, te potpunom mijenjanju prilika u srednjoj i istočnoj Europi. Kad se to prije petnaestak godina zbilo, mnogi su mislili da je NATO ispunio svoju misiju i izgubio svrhu, ali ne svi. U nekim zapadnim državama, prvenstveno u SAD-u i Britaniji, pokrenuta je inicijativa da se NATO redefinira kao sigurnosno-vojni savez kako bi zapadnom svijetu koristio u novim globalnim izazovima, posebno u regionalnim krizama i sučeljavanju s islamskim terorizmom.

S tim novim izazovima NATO se suočio intervenirajući u krizu na teritorijima na području nekadašnje Jugoslavije, te angažirajući se u krizama koje su nastale kao posljedica obračuna s terorizmom, kao sada u Afganistanu. Ti prvi angažmani izvan granica zemalja članica NATO-a pokazali su da je organizacija spremna za taj novi iskorak. Ali to je bio tek prvi korak šireg plana, o kojem će se razgovarati u Rigi. Riječ je o inicijativi iz Washingtona da se NATO preobrazi u globalnu vojno-sigurnosnu organizaciju. Ona bi obuhvaćala sve svjetske parlamentarne demokracije, a surađivala bi i s drugim zemljama, jako udaljenim od sjevernog Atlantika, koje su u političkom savezništvu sa zapadnim svijetom.

Toj koncepciji, međutim, oštro se protive neke utjecajne članice NATO-a. Upravo ta različita razmišljanja o budućnosti NATO-a bit će u središtu debate koja će početi kad u srijedu na summitu u Rigi bude predstavljen dokument “Comprehensive Political Guidance” (“Opće političke upute”). Taj dokument govori o budućnosti organizacije, onoj budućnosti koja se sada iskušava u Afganistanu, u njemu se najavljuju buduća globalna uloga NATO-a i njegova transformacija, ali se ne spominje formalni preustroj sadašnjeg NATO-a u svjetsku globalnu sigurnosnu organizaciju koja bi ponegdje preuzela zadatke čak i od Ujedinjenih naroda. O tome se ne govori jer prvi test te moguće buduće uloge NATO-a još uvijek traje u Afganistanu, gdje ishod rata s talibanima, unatoč golemom angažmanu NATO-a, nije sasvim izvjestan.

email to: Maroje Mihovilović