Objavljeno u Nacionalu br. 577, 2006-12-04

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Groteska je opet pobijedila

Avangarda dobrih hrvatsko-srpskih odnosa su mafijaši, trgovci oružjem, gorivom i drogom, tek je poslije došlo sramežljivo otopljenje odnosa u politici, sportu i kulturi

U Haagu je odgođeno suđenje četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju zbog štrajka glađu. Šešelj odbija hranu od 11. studenoga i ovog tjedna prebacili su ga u zatvorsku bolnicu. U Vladi Srbije vlada duboka zabrinutost što su dr. Šešelju ugrožena osnovna ljudska prava: pravo na obranu pred sudom i pravo na život. Branimir Glavaš pak pušten je iz zatvorske bolnice u kojoj je boravio nešto više od mjesec dana zbog štrajka glađu. Prošloga se tjedna na sugestiju zatvorskoga liječnika suzdržao od sudjelovanja na istražnome ročištu. Liječnička komisija pak smatrala je da je sposoban pratiti postupak pa je istražni sudac Zdenko Posavec bez njega saslušao svjedoke. I tako se balkanska crna komedija nastavila, jedna epizoda u Haagu, a druga pred sudom u Zagrebu. Odlična tema da, recimo, Slobodan Šijan o tome snimi crnu komediju u stilu “Maratonaca koji trče počasni krug“. A Šešelj i Glavaš glavni likovi. Prvi po svoj prilici odgovoran za neusporedivo više poklanih nego što ga za to optužuju u Haagu, a drugi optužen za naređivanje nestašluka sa selotejpom i akumulatorskom kiselinom. I jedan i drugi svojim autodestruktivnim postupkom nastoje utjecati na sud, ali još više na javno mnijenje u svojim zemljama.

Šešelj besramnim postupkom vlastite viktimizacije gradi sebi spomenik u zemlji u kojoj su njegovi radikali jedna od utjecajnijih stranaka, a Glavaš je, kako vidimo, ozbiljno ugrozio vladajuću stranku. Prvo je svojim štrajkom dao javnosti do znanja da se ne šali, da je spreman ići do kraja i da kao onaj tko ide do kraja ne mareći za vlastiti život može govoriti samo istinu. A onda je podmetnuo kukavičje jaje o Sanaderovoj krađi izbornih glasova. Za jedan ga kriminal optužuju, a on je priznao drugi zbog kojeg ga još nitko nije optužio, nego su ga, štoviše, pustili da se brani sa slobode. Glavaševa je stranka u državnim okvirima minorna, ali on iza sebe ima puno više sljedbenika nego njegova strančica članova, a i HSP ga podržava. I on, je kao i Šešelj, iz zatvorske ćelije, onako gladan, raspolagao priličnom moći. I jedan i drugi, uništavajući za javnost sebe živa, osim što pritišću sud, grade sebi spomenik. U svijesti onih najdesnijih, najmilitantnijih, onih koji su spremni tolerirati ili odobravati ubijanje Šešelj i Glavaš postaju simboli, a njihova borba za otadžbinu ili domovinu očitava se u tom tužnom miljeu kao herojstvo i žrtva. A pri tome je stvarno nevjerojatno kako svaka svinjarija koja se dogodi s one strane Drine ima svoj pandan ovdje u Hrvatskoj i obrnuto: od metaka u zatiljcima do metaka u stropovima narodnjačkih klubova. Šešelj i Glavaš jedan su drugome slika u ogledalu, tragičan odraz iste megalomanske težnje za vlastitim spomenikom po cijenu vlastite glave. Isto tako su i zemlje u kojima su svojedobno glavnu riječ vodili upravo takvi likovi jedna drugoj tragikomična slika u ogledalu. U tim se zemljama govori različitim jezicima, ali knjige i filmove ne treba prevoditi da bi se razumjeli. U rovovima s jedne i druge strane fronte slušala se ista muzika, Beogradom i Zagrebom još u crnim audijima i BMW-ima krstare slični tipovi obrijanih glava na koje se ne odnosi ni jedan zakon, avangarda dobrih hrvatsko-srpskih odnosa su mafijaši, trgovci oružjem, gorivom i drogom, tek je poslije došlo otopljenje odnosa u politici, sportu i kulturi. Njihova je prva tajkunska generacija jednako sklona kiču.

A i oni koji su protestirali zbog Glavaševe ugroženosti nevjerojatno su slični onima koji to čine zato što je Vojvoda gladan i što su mu ugrožena ljudska prava da se brani pred sudom. A to što štrajkom glađu i jedan i drugi sami sebi ukidaju pravo na pametnu i zrelu obranu, nitko od onih koji ih podržavaju ne spominje, a nije im ni važno. Kad je Branimir Glavaš u zatvoru počeo štrajk glađu, pisalo se o tome puno, uspoređivali su ga s Gandhijem i, naravno, navodili tu sitnu razliku između Velike duše iz Indije i duše osječkoga gubernatora, don Grubišić javno je rekao da je grijeh štrajkati glađu zbog sebe. Grijeh svakako, a i moralno je upitno. Međutim, čini mi se da u ovom trenutku, kad Glavaša puštaju na slobodu, njega u štrajku glađu najviše kompromitira upravo ova farsična zrcalna situacija sa Šešeljem. To je kao da je svakim danom svoga štrajka hrvatskoj javnosti ponavljao: “Pogledajte, isti smo.“ Četnički vojvoda i čovjek za kojega se kaže da je obranio Osijek u ovoj su igri zlobnoga konteksta postali smiješne figure. Onima koji nisu njihovi obožavatelji i nisu s njima spremni štrajkati glađu Šešeljeva i Glavaševa taktika razotkriva se kao prilično prozirna igra najbesramnijeg pritiska na sud da bi se zadobile nekakve prednosti i destabilizacijom političke situacije u zemlji poboljšao vlastiti položaj.

A u slučaju eventualnosti, ako se nešto stvarno dogodi, jer s tim štrajkovima glađu nikad ne znaš, uvijek u pozadini postoji taj spomenik ili barem poprsje koje bi stajalo na ulazu kakve osnovne škole koja bi nosila njihovo ime. A što se hrvatskoga konteksta tiče, najnoviji događaji pokazuju kako je pitanje bi li vladajuća stranka preživjela eventualnu Glavaševu smrt od komplikacija uzrokovanih štrajkom ili bi se raskol koji se već dogodio prilikom pokušaja da ga puste na slobodu pretvorio u provaliju koju više ne bi bilo moguće premostiti. Prošlih tjedana svjedočili smo dramatičnoj borbi jedne mlade žene, Ane Rukavine, za vlastiti život. Borbi koja je, nažalost, izgubljena. Ta je mlada žena cijenila život i to je napisala u nevjerojatno tragičnom i iskrenom pismu. Vojvoda Šešelj i Branimir Glavaš pak sami su sebe pretpostavili životu, svoju veličinu stavili su ispred vlastitog života u ime višeg cilja: sebe samog. A Branimir Glavaš je uz to pokazao javnosti i kako to može biti djelotvorno. Hoće li za nekoliko dana i Haag pustiti Šešelja kad mu se stanje pogorša? I dok su ga na nosilima vozili u bolnicu Glavaš je sa smiješkom podignuo dva prsta u znak pobjede. Ima pravo. U Hrvatskoj je opet pobijedila groteska.

email to: Zoran Ferić

Vezane vijesti

Srbija jamči za Šešelja

Srbija jamči za Šešelja

Predsjednik srbijanskoga Nacionalnog vijeća za suradnju s Haaškim sudom Rasim Ljajić poslao je Jean-Claudeu Antonettiju, predsjedatelju sudskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika