One koji nisu vjerovali da se privatizacija u Hrvatskoj mogla napraviti na drukčiji način od onog što su ga smislili “genijalni” Tuđmanovi ekonomisti razuvjerila je prodaja Ine. Onih 15-ak posto koje je Vlada ponudila građanima Republike Hrvatske da kupe po povoljnijim uvjetima izazvalo je neviđenu povoljnu reakciju i služi kao krunski dokaz najveće prijevare u novijoj hrvatskoj povijesti. Ako se tako mogla privatizirati Ina, postavlja se pitanje - zar se nisu tako mogla privatizirati i druga hrvatska poduzeća, od Prvomajske do Dione? O bankama da i ne govorimo. Tuđmanov koncept o 200 obitelji, za koji nisam siguran da ga je baš on izmislio, jer je za njega ekonomija bila nužno zlo podređeno politici, jače je poharao Hrvatsku od srpske okupacije. Uništena poduzeća, ljudi bez posla, rastrojene obitelji... Sveopća katastrofa koju je izazvala kriminalna privatizacija prouzročila je kod sudionika više slučajeva PTSP-a nego što su ga doživjeli u ratu.

A da nije bilo pohlepe, i da je bilo malo više pameti, moglo je sve biti drukčije. Način na koji su ljudi nahrupili na dionice Ine pokazuje nekoliko stvari. Kao prvo, što je vrlo pohvalno za Sanadera i Mesića, da građani imaju povjerenja u državu, odnosno u vlast koja je vodi. Naime, nitko ne bi davao svoju teško stečenu ušteđevinu za kupnju dionica neke tvrtke čiji je još uvijek većinski vlasnik država da istoj toj državi ne vjeruje. Šteta je kod toga što se nije produljio rok kupnje i povećao portfelj koji se prodavao građanima.

Sada se dogodilo ono što se trebalo dogoditi prije desetak godina, nakon što je završio rat. Vlast je trebala omogućiti svakom građaninu da kupnjom dionica na takav način postane poduzetnik. Tuđmanovim “ekonomistima” nije padalo na pamet da se ugledaju u primjer Margaret Thatcher koja je to napravila na početku svoje vladavine u Velikoj Britaniji. Ona je tako na prodaju britanskim građanima dala dionice British Gasa, za kojima je nastala prava pomama. Više od milijun britanskih građana koji su kupili te dionice preko noći postali su poduzetnici. To se moglo bez problema napraviti i u Hrvatskoj. U vrijeme trajanja okupacije, od 1991. do 1995., država nije trebala ništa prodavati. Ratno stanje je za ratovanje a ne za dilanje, s čime se očito u vrhu tadašnjeg HDZ-a nisu složili. Nakon rata, trebalo je pomalo, kako raste platežna moć, davati dionice građanima na prodaju, na isti način kao što se to danas događa s Inom. Danas bi Hrvatska bila zemlja s drukčijim licem, zemlja sretnih i poduzetnih ljudi. Ovako, većina poduzeća, koja su domaći tajkuni, poduprti dijelom gramzive “dijaspore”, maznuli preko noći, danas su propala, zemljišta su prodana stranim lancima, radnici su otjerani s mizernim mirovinama, a hrvatski građani ostali su bez svojih tvornica, svojih banaka, svojih hotela... bez svega onoga u što su cijeli život vjerovali, ulagali i izdvajali novac. Jednom riječju - bili su prevareni.

Poučena tim iskustvom, Sanaderova vlada mora spasiti što se spasiti da, i građanima Hrvatske preostala poduzeća ponuditi na isti način kao što je to učinila s Inom. Sedam puta više ponuđenog novca na domaćem tržištu za kupnju dionica Ine pokazuje da u Hrvatskoj itekako ima novca, i to dovoljno da vlasnici tih poduzeća budu Hrvati, i to stotine tisuća hrvatskih građana. Jednom mi je moj prijatelj Neven cjelokupnu krivu filozofiju hrvatske prodaje poduzeća i banaka strancima objasnio jednom rečenicom: “Ono što je dobro strancima, sigurno je dobro i domaćim ljudima.”

Da su se na tako transparentan način domaćim ljudima prodavali hoteli i poduzeća, tada mnogi u lancu korupcije ne bi mogli staviti nekoliko tisuća ili stotina tisuća eura u džep. I tu prestaje svaka rasprava o domaćoj, poštenoj privatizaciji. Korupcija je ujedno bila osnovni razlog što je koncept 200 obitelji bio model privatizacije u Tuđmanovo vrijeme. Posljedice toga kriminala su strašne jer ono što nisu uspjeli učiniti Srbi s agresijom, uspio je učiniti domaći neprijatelj, koji je zauzeo rezervne položaje u švicarskim i austrijskim bankama, zaštićenim šiframa svojih tajnih računa.

NA PRODAJU SE TREBAO DATI VEĆI PAKET DIONICA INE

Uprava Ine na čelu s Tomislavom Dragičevićem i Jozom Petrovićem zajedno sa savjetnicima Vlade dobro je pripremila prodaju najvećeg domaćeg poduzeća. Šteta je što Vlada hrvatskim građanima nije omogućila da kupe više dionica i za tu kupnju dala dulje razdoblje, a ne samo tjedan dana

email to: Ivo Pukanić