Živio je u davna vremena još prije Trojanskog rata u feničkom gradu Tiru neki grčki trgovac ribom podrijetlom s Krete, koji se sklonio u tu slavnu maloazijsku luku, jer je uvrijedio kralja Minosa, tvrdeći samoljubivo i neoprezno da on jede bolju ribu od samog vladara, te se ovaj bijesan okomio na hvalisavca i protjerao ga sa zavičajnog otoka. Utočišta jadnik nije pronalazio ni u jednom grčkom gradu, ni u Heladi, ni na Egejskim otocima, ni u gradovima koji su uz pomoć Troje tek počeli nicati na maloazijskoj obali, jer su se svi bojali odmazde silnika, najmoćnijeg Grka svog doba, koje se poslije po njemu i prozvalo Minojsko razdoblje. Svi su strepili da bi, prihvate li sirotog izbjeglicu, razjareni Minos, koji nije trpio da netko protuslovi njegovim odlukama, mogao na njih poslati svoje brodovlje i opasno zaprijetiti njihovoj, u sjeni moćne Krete, ionako krhkoj slobodi. Svi, samo ne Feničani! Ti su se najvještiji pomorci svog doba jedini mogli mjeriti sa snagom krećanske flote, i na moru se nisu bojali nikoga pa ni silnog Minosa. Oni su u svom gradu Tiru ugostili izbjeglog Krećanina i on, još uvijek u strahu od svog osvetoljubivog vladara, otvori malu ribarnicu, tik uz veliku luku i polako počne sređivati svoj život. Uskoro je stekao imutak jer su, uz Grke, Feničani bili najveći ribožderi na cijelom Sredozemlju, a on im je svakodnevno nudio svoje ribe, školjke i rakove koje je uvijek kupovao iz prve ruke, svježe, iz mora, njegova je riba bila najtraženija u Tiru. Iako su bili vješti pomorci i ribari, Feničani su bili prepredeni trgovci i na sve su načine pokušavali uvećati svoju zaradu, čak i preprodajom već ustajale ribe.

Ali bilo je dosta siromaha u Tiru i od njih su lukavi trgovci izvlačili zadnje bakrene pločice u obliku malih štavljenih koža, kako su izgledali njihovi prvi novčići. Kad se dobrano obogatio, stane onaj grčki trgovac osjećati grižnju savjesti što je stekao imetak, a sirotinja grada koji ga je gostoljubivo prihvatio vene i propada, iskorištavana od feničkih trgovaca i vastodržaca. Pa se odluči sa svima našaliti. Stao je po gradu širiti glasine da svoje bogatstvo može zahvaliti ribi, oradi ili komarči, koja je i u davna vremena bila na osobitoj cijeni, i to stoga što je otkrio kako da s njenih pozlaćenih obrazina tali zlato, a iz crvene mrlje iz škrga čupa koralj. Uznemiro se cijeli Tir. Plemići su pohrlili u Grkovu ribarnicu i kupovali svježe orade po cijeni koja je vrtoglavo rasla, a lukavii trgovci došli su na rub propasti, jer je domišljati Krećanin sav višak zarade dijelio lučkoj sirotinji, tvrdeći pri tome da je i njih naučio kako da iz pozlaćenih i purpurnih ribljih krljušti izvuku zlato i koralj. Naravno, takva obmana nije mogla biti duga vijeka i gradska vlast zatvori Grkovu ribarnicu, a njega protjera da luta svijetom. Uskoro je Krećanin nestao u bespućima, ali je uspomena na njega preživjela. Tirski je puk u čast svog dobrotvora svakodnevno prinosio žrtve u hramu svog vrhovnog boga Baala, a kad je srušen i njegov kult i kad je nestalo i Minosove Krete, kao i nekoć moćne Troje, Grci klasičnog razdoblja stali su komarču nazivati komaris, po helenskom nazivu za koraljnu boju, a Rimljani, glasoviti sladokusci, oradu su nazvali aureata, potom dorata, također imenom koje je preživjelo u našem jeziku, kao vječno sjećanje na samoljubivog ali ipak plemenitog kretskog trgovca, kojemu se onako tužno zatrlo ime i svaki trag.

--

Orada iz pećnice

Na maslinovu ulju zlatno prepržite s obje strane 3 na ploške rezana patliđana, 4 tikvice, 4 kapule, pa povrće položite u lim za pečenje po kojemu rasporedite 5 orada. Pecite u pećnici dok riba ne uhvati zlatnu koricu. Podlijte s 1 dl maslinova ulja, 1 dl bijela vina, dodajte 5 sjeckanih režnjeva češnjaka i stručak petrusimula. Gratinirajte ribu i povrće ribanim tvrdim sirom. Vratite u pećnicu dok se sir ne rastopi.

Komarča na gradelama

Očistite 2 orade od po 1 kg, zasijecite, posolite i popaprite iznutra, nauljite i pecite s obje strane na užarenim gradelama podlijevajući maslinovim uljem nakon što samo jedanput okrenete ribu.

email to: Veljko Barbieri