Za nas je zec oličenje plahosti i nezaštićenosti, nježna životinja koja uspijeva preživjeti samo ako se dobro skriva i još hitrije trči kako bi umaknula opasnostima koje na nju vrebaju na svakom koraku. Pa ipak, zec ili zeko, kako mu od milja tepamo, češće je žrtva nego junak, prije gubitnik u utrci sa životom nego pobjednik u okrutnom okruženju grabljivica i ljudi. Pa ako zeko doista tu i tamo uspije izbjeći opasnosti zahvaljujući svojoj lukavosti i brzini, već u sljedećem trenu na njega vreba novi presudan izazov kojemu se svojom snagom nije sposoban suprotstaviti. Indijanci su imali su sasvim suprotne predodžbe o zecu. Njihovi mitovi od Sjeverne do Južne Amerike u njemu prepoznaju moćno biće koje nam daruje plodnost i omogućava nam da i mi preživimo u neprijateljskom okruženju.

Zečev je dom Mjesec, a Mjesečev je svijet misterij u kojem se život obnavlja smrću, onako kako Mjesec zamjenjuje Sunce na nebu. Stoga su zečevi miljenici Mjeseca jer danju drijemaju, a noću skakuću, a mogu se i pojaviti i iščeznuti nečujno i brzo kao nebeska sjena. Zbog svoje plodnosti zec ponekad postaje Mjesecom pa upravlja godišnjim dobima, plimom i osekom, svemirskim silama i mjenama, nebeskim kalendarom, poput kalendara koje su po svojim zapanjujuće točnim proračunima uveli Maje i Asteci. U Popol Vuhu, svetoj knjizi Maja, božici Mjesec, kojoj je zaprijetila opasnost od nebeskih tmina, pritekao je u pomoć junak Zec i nakon što je svojim snažnim stražnjim nogama rastrgnuo mračne sile, spasio je boginju plodnosti i pomogao joj je da opet zauzme svoje mjesto na nebeskom svodu. Spašavajući Mjesec, junak Zec je tako spasio načelo obnove života koje na zemlji upravlja biljnom, životinjskom i ljudskom vrstom.

---

On je dakle naš spasitelj, a ne naša žrtva. U mitologiji Asteka, osvajača koji su u jednom stoljeću pokorili gotovo sve narode Srednje Amerike, pa tako i Maje, zec je također mjesečev simbol i vezan je uz požrtvovnog boga Tecuciztecatla, koji se s bratom Nanahuatzinom žrtvovao skočivši u vječnu vatru, kako bi omogućio da se rodi svijet Petog Sunca u kojemu i mi živimo. Sagorjevši u silnom ognju, braća su uskrsnula kao Mjesec i Sunce. Budući da su bila podjednako sjajna, nije na zemlji više bilo mraka koji bi odmorio svijet Petog Sunca. Pa hitne moćni Quetzacoatl, Pernata Zmija, vrhovni bog Asteka, velikog zeca u nebo i on doskoči na Mjesec i pokrije mu najsjajniji dio. Stoga za punog mjeseca, za osobito vedrih noći, nije teško opaziti zeca koji još uvijek sjedi na Mjesecu i obuzdava mu sjaj, ali i pomaže u borbi protiv sila tame. Nešto sjevernije, u mitovima Sijuksa i Odžibva Indijanaca, Veliki Duh, bog Manitu, pojavio se na zemlji u zečjem obličju kao Manebuš i omogućio svojim potomcima, ljudskoj vrsti, da žive onako kako danas žive. Svladao je vodena čudovišta u dubinama, a nakon Potopa opet stvorio zemlju i otada je ona takva kakva je danas. Na njoj je uspostavio red i pravdu i odredio onose među bićima i njihovim dušama. Manebuš je jedina veza između ljudi i nevidljivog Velikog Manitua koji, kao i kršćanski Bog, predočuje našeg zajedničkog Oca. Stoga su sjevernoamerički Indijanci nakon pokrštavanja zadržali Manebuša u liku Isusa Krista, mjesečeva Mesije i Božjeg Sina koji je svojom žrtvom iskupio naše grijehe za vijeke vjekova. Pa kad zajedno sjednu za stol sa svojim moćnim susjedima Astecima i Majama i ritualno kušaju zečevinu, tijelo Božjeg Sina, znaju i oni zapjevati staru keltsku redalicu: “Vidio sam na mjesecu / Tri velika zeca / Što su šljive jela i / Rujno vino pila...“

Hladni zec na omiški

Većeg zeca od 2,5 kg izrežite na komade, preko noći ostavite u marinadi od vode i kvasine. Ujutro ocijedite meso i pirjajte ga na posteljici od 4 kapule i 10 dag mljevene slanine, uz 4 lista lovora, stalno i uporno podlijevajući sa 1 l crna vina, 0,5 l temeljca od zečevine i 1 dl prošeka. Kad meso smekša, a sok od pirjanja pretvori se u gust umak, začinite i ubacite 15 višanja. Pirjajte sve zajedno a onda pustite zeca da se potpuno ohladi u vlastitoj želatini.

Pašteta od zeca

Na 10 dag maslaca propirjajte 1 kg otkoštenog i na komadiće sječenog mesa od zeca i zečje jetre, zajedno s 3 kapule, 1 ribanom mrkvom i 10 dag mljevene slanine, podlijevajući s 1 dl prošeka. Kad se sve ispirja i veže, ubacite u paštetu 20 dag mekači od bijelog kruha koji ste namočili u mlijeko i iscijedili pa sve zalijte s 1 dl vrhunskog konjaka. Protisnite sve kroz stroj za mljevenje, položite u kalup koji ste premazali maslacem i na stijenke položili ploške domaće šunke. Pecite u pećnici 20 minuta pa pustite da se ohladi. Režite na ploške i služite s umakom od višanja ili džemom od brusnica.