Objavljeno u Nacionalu br. 580, 2006-12-22

Autor: Damir Radić

2006. U KINIMA

2006. godina Borata i Bonda

FILMSKU GODINU u komercijalnom smislu obilježila su četiri filma: 'Casino Royale', 'Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja', 'Borat' i 'Što je muškarac bez brkova?'

FENOMEN GODINE Godinu je obilježio 'Borat' sa svojim ne pretjeranoFENOMEN GODINE Godinu je obilježio 'Borat' sa svojim ne pretjeranoFilmsku godinu na izmaku u komercijalno-fenomenološkom smislu obilježila su četiri filma. Apsolutni fenomen godine jest komedija “Borat” Sache Barona Cohena, koja nije oduševila samo masovnu publiku nego i veći dio kritike. Potonja je u jednostavnom i prilično jeftinom Cohenovu konceptu (izruguj se, što je moguće grublje, sa svim što ti dođe pod ruku) nastojala vidjeti sofisticiran i subverzivan obračun s Amerikom, iako je zapravo riječ o ne osobito uspjelom spoju poetika (implicitno) skrivene kamere i tzv. zahodskog humora. Dok je Cohen napravio bum dolazeći iz televizijskog zaleđa i radeći unutar nezavisne produkcije, dva najveća ovogodišnja aduta hollywoodskih majora bili su nastavak megahita “Pirati s Kariba” te novo izdanje Jamesa Bonda koje je hrabro, s novim, posve drukčijim utjeloviteljem već poprilično izlizanog larpurlartističkog akcijskog junaka priču vratilo na početak, na rane Bondove dane. I dok su se “Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja” - na kojem su se ponovo udružili producent Bruckheimer, režiser Verbinski i zvijezda Johnny Depp - pokazala kreativnim korakom unazad u odnosu na svjež i šarmantan začetak serijala, što međutim nije ugrozilo dobru zaradu, “Casino Royale” pokazao se ugodnim iznenađenjem. Daniel Craig, u čiju su podesnost da odgovarajuće utjelovi karizmatičnog tajnog agenta sumnjali gotovo svi, ispao je punim pogotkom, odlično se uklopivši u novu koncepciju realističkijeg i sirovijeg Bonda, sukladno suvremenim ambicioznijim akcijskim trendovima, a očito je i da će zarada biti dobra. Četvrti film, koji se uspio ugurati u ove svjetske hitove, ima lokalni karakter, ali za nas je bitan jer je riječ o hrvatskom filmu koji je u hrvatskim kinima uspio potući većinu hollywoodskih hitova. Radi se, dakako, o ostvarenju Hrvoja Hribara “Što je muškarac bez brkova?”, prvoj nacionalnoj produkciji nakon Brešanovih komedija koja je premašila, zadnjih godina u Hrvatskoj magičnu, granicu od sto tisuća kinoposjetitelja. Dobar komercijalni rezultat ostvarila je i Grlićeva “Karaula”, iako su autor i njegovi financijeri očekivali da će film u hrvatskim kinima vidjeti bar 80 tisuća gledatelja (konačna brojka zaustavila se ispod 50 tisuća), a pravu malu senzaciju priredio je dječji film Branka Ištvančića “Duh u močvari”, koji je kritika slabo primila, ali koji je skupio više od 40 tisuća gledatelja. Inače, hrvatski film i ove je godine nastavio pozitivan kvalitativan trend, pa su uz Hribarove i Grlićeve filmove solidne domete ostvarili Antonio Nuić (“Sve džaba”) i Branko Schmidt, čiji bi “Put lubenica” u kina trebao ući početkom sljedeće godine.

NOVO IZDANJE JAMESA BONDA: hrabri povratak na početak, u rane Bondove daneNOVO IZDANJE JAMESA BONDA: hrabri povratak na početak, u rane Bondove dane I dok posjet kinima i dalje nije sjajan, filmski festivali u Hrvatskoj upravo cvjetaju. Motovun je možda u maloj krizi, no prije će biti da je napokon došao na svoju stvarnu i vjerojatno optimalnu razinu, Pula osim pristojne nacionalne selekcije sustavno nudi atrakcije u međunarodnom programu, Zagreb Film Festival dobro se razvija, Split je sposoban iznjedriti poneku poslasticu, Human Rights pruža, prije svega, relevantan pogled na međunarodnu dokumentarnu produkciju, a ove je godine posebno zablistao One Take izvanrednim pratećim programom - dovoljno je spomenuti imena autora čiji su filmovi na njemu prikazani: Antonioni, Ceylan, Chan, Hou, Kiarostami, Loach, Miike, Olmi, Park, Soderbergh, Wong. Doista, zastaje dah, a kad se pridoda da je u goste osobno došao veliki snimatelj Christopher Doyle s izložbom fotografija, mladićima iz One Take mora se skinuti kapa.

U svijetu, jedna od vijesti godine bio je raskid ugovora major kompanije Paramount s Tomom Cruiseom, čije je pomaknuto ponašanje i intenzivno promicanje scijentološke religije naišlo na daleko veću iritaciju u široke javnosti i posljedično hollywoodskih glavešina nego neugodan antižidovski ispad Mela Gibsona. Mel je ipak “provjereno” privrženik “temeljnih” vrijednosti poput kršćanstva i obitelji, dok tko zna što Tom radi našoj maloj slatkoj miljenici Katie Holmes. U nas, pak, filmski su se zaljubljenici najviše angažirali oko spašavanja preostalih zagrebačkih klasičnih kinodvorana iz ralja nezajažljivog kazališnog lobija i novokapitalističkih tendencija. Koliko god takve inicijative načelno bile dobre, ima u njima i puno patetičnog žala za boljom prošlošću, a kako su im nositelji uglavnom bili pripadnici mlađe srednje generacije, kojoj i sam pripadam, moram priznati da mi je bilo pomalo tužno gledati kako još relativno mladi ljudi konzervativno mistificiraju dobra stara vremena. Tim prije jer je u svemu prisutno i licemjerstvo - većina onih koje navodno srce boli zbog propasti tradicionalnih kinodvorana, u praksi će im lakoćom pretpostaviti luksuzne uvjete CineStara. Uostalom, priče o multipleksima kao privjescima shopping centara u zagrebačkom su slučaju promašene: ona tri-četiri dućana u Branimir centru privjesak su CineStara, a ne obratno, dok Broadway Tkalča nema organski dodir s Kaptol centrom, u čemu možda i jest problem tog minipleksa koji sve češće otkazuje popodnevne projekcije zbog manjka publike. Osobno, bolje se osjećam u tehnički i dizajnerski modernim dvoranama CineStara okružen mladim ljudima, nego u pustošnim i mračnim ambijentima Europe i Tuškanca u kojima vlada potpuna depresija. Naravno, bilo bi lijepo spasiti Europu, Grič, Central, Mosor, ali bez temeljite obnove i razrađene distribucijsko-prikazivalačke politike takve su inicijative neozbiljne. Jasno, trebalo bi osvojiti i neke pozicije u kulturnom stožeru grada i države, te znati što i kako raditi, a to onda više nije posao za brbljavce poput Hribara, nego za vješte organizatore i lobiste poput Matića i Vidačkovića.

'PIRATI S KARIBA: MRTVAČEVA ŠKRINJA' Kreativni korak unazad, ali uz dobru zaradu'PIRATI S KARIBA: MRTVAČEVA ŠKRINJA' Kreativni korak unazad, ali uz dobru zaradu Za kraj, kratak pogled na listu najboljih filmova s redovnog hrvatskog repertoara. U odnosu na prošlu godinu, očit je nedostatak istočnoazijskih filmova jer naši distributeri i prikazivači unatoč bumu dalekoistočnih kinematografija i uspjeha zagrebačke Revije azijskog filma ostaju nepovjerjivi prema tržišnim potencijalima kineskih, korejskih i japanskih hitova, uporno preferirajući mediokritetske hollywoodske produkcije srednje budžetske snage, na koje domaća publika već godinama uglavnom mlako reagira. S druge strane, nastavlja se tendencija dobre zastupljenosti američkih independenta koje zadnjih godina ponovo odlikuje kreativna potentnost. Osim 14 filmova navedenih na naj-listi, posebno isticanje zaslužuju i “Dobro čuvane laži” Atoma Egoyana, “Poroci Miamija” Michaela Manna, “Pokojni” Martina Scorsesea, “Let 93” Paula Greengrassa, “Parfem” Toma Tykwera, “Zakletva” Kaigea Chena, “Syriana” Stephena Gaghana te “Ubojstvo i margarite” Richarda Sheparda.

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika