Objavljeno u Nacionalu br. 580, 2006-12-22
2006. U KINIMA
2006. godina Borata i Bonda
FILMSKU GODINU u komercijalnom smislu obilježila su četiri filma: 'Casino Royale', 'Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja', 'Borat' i 'Što je muškarac bez brkova?'
FENOMEN GODINE Godinu je obilježio 'Borat' sa svojim ne pretjeranoFilmsku godinu na izmaku u komercijalno-fenomenološkom smislu obilježila su četiri filma. Apsolutni fenomen godine jest komedija “Borat” Sache Barona Cohena, koja nije oduševila samo masovnu publiku nego i veći dio kritike. Potonja je u jednostavnom i prilično jeftinom Cohenovu konceptu (izruguj se, što je moguće grublje, sa svim što ti dođe pod ruku) nastojala vidjeti sofisticiran i subverzivan obračun s Amerikom, iako je zapravo riječ o ne osobito uspjelom spoju poetika (implicitno) skrivene kamere i tzv. zahodskog humora. Dok je Cohen napravio bum dolazeći iz televizijskog zaleđa i radeći unutar nezavisne produkcije, dva najveća ovogodišnja aduta hollywoodskih majora bili su nastavak megahita “Pirati s Kariba” te novo izdanje Jamesa Bonda koje je hrabro, s novim, posve drukčijim utjeloviteljem već poprilično izlizanog larpurlartističkog akcijskog junaka priču vratilo na početak, na rane Bondove dane. I dok su se “Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja” - na kojem su se ponovo udružili producent Bruckheimer, režiser Verbinski i zvijezda Johnny Depp - pokazala kreativnim korakom unazad u odnosu na svjež i šarmantan začetak serijala, što međutim nije ugrozilo dobru zaradu, “Casino Royale” pokazao se ugodnim iznenađenjem. Daniel Craig, u čiju su podesnost da odgovarajuće utjelovi karizmatičnog tajnog agenta sumnjali gotovo svi, ispao je punim pogotkom, odlično se uklopivši u novu koncepciju realističkijeg i sirovijeg Bonda, sukladno suvremenim ambicioznijim akcijskim trendovima, a očito je i da će zarada biti dobra. Četvrti film, koji se uspio ugurati u ove svjetske hitove, ima lokalni karakter, ali za nas je bitan jer je riječ o hrvatskom filmu koji je u hrvatskim kinima uspio potući većinu hollywoodskih hitova. Radi se, dakako, o ostvarenju Hrvoja Hribara “Što je muškarac bez brkova?”, prvoj nacionalnoj produkciji nakon Brešanovih komedija koja je premašila, zadnjih godina u Hrvatskoj magičnu, granicu od sto tisuća kinoposjetitelja. Dobar komercijalni rezultat ostvarila je i Grlićeva “Karaula”, iako su autor i njegovi financijeri očekivali da će film u hrvatskim kinima vidjeti bar 80 tisuća gledatelja (konačna brojka zaustavila se ispod 50 tisuća), a pravu malu senzaciju priredio je dječji film Branka Ištvančića “Duh u močvari”, koji je kritika slabo primila, ali koji je skupio više od 40 tisuća gledatelja. Inače, hrvatski film i ove je godine nastavio pozitivan kvalitativan trend, pa su uz Hribarove i Grlićeve filmove solidne domete ostvarili Antonio Nuić (“Sve džaba”) i Branko Schmidt, čiji bi “Put lubenica” u kina trebao ući početkom sljedeće godine.
NOVO IZDANJE JAMESA BONDA: hrabri povratak na početak, u rane Bondove dane I dok posjet kinima i dalje nije sjajan, filmski festivali u Hrvatskoj upravo cvjetaju. Motovun je možda u maloj krizi, no prije će biti da je napokon došao na svoju stvarnu i vjerojatno optimalnu razinu, Pula osim pristojne nacionalne selekcije sustavno nudi atrakcije u međunarodnom programu, Zagreb Film Festival dobro se razvija, Split je sposoban iznjedriti poneku poslasticu, Human Rights pruža, prije svega, relevantan pogled na međunarodnu dokumentarnu produkciju, a ove je godine posebno zablistao One Take izvanrednim pratećim programom - dovoljno je spomenuti imena autora čiji su filmovi na njemu prikazani: Antonioni, Ceylan, Chan, Hou, Kiarostami, Loach, Miike, Olmi, Park, Soderbergh, Wong. Doista, zastaje dah, a kad se pridoda da je u goste osobno došao veliki snimatelj Christopher Doyle s izložbom fotografija, mladićima iz One Take mora se skinuti kapa.
U svijetu, jedna od vijesti godine bio je raskid ugovora major kompanije Paramount s Tomom Cruiseom, čije je pomaknuto ponašanje i intenzivno promicanje scijentološke religije naišlo na daleko veću iritaciju u široke javnosti i posljedično hollywoodskih glavešina nego neugodan antižidovski ispad Mela Gibsona. Mel je ipak “provjereno” privrženik “temeljnih” vrijednosti poput kršćanstva i obitelji, dok tko zna što Tom radi našoj maloj slatkoj miljenici Katie Holmes. U nas, pak, filmski su se zaljubljenici najviše angažirali oko spašavanja preostalih zagrebačkih klasičnih kinodvorana iz ralja nezajažljivog kazališnog lobija i novokapitalističkih tendencija. Koliko god takve inicijative načelno bile dobre, ima u njima i puno patetičnog žala za boljom prošlošću, a kako su im nositelji uglavnom bili pripadnici mlađe srednje generacije, kojoj i sam pripadam, moram priznati da mi je bilo pomalo tužno gledati kako još relativno mladi ljudi konzervativno mistificiraju dobra stara vremena. Tim prije jer je u svemu prisutno i licemjerstvo - većina onih koje navodno srce boli zbog propasti tradicionalnih kinodvorana, u praksi će im lakoćom pretpostaviti luksuzne uvjete CineStara. Uostalom, priče o multipleksima kao privjescima shopping centara u zagrebačkom su slučaju promašene: ona tri-četiri dućana u Branimir centru privjesak su CineStara, a ne obratno, dok Broadway Tkalča nema organski dodir s Kaptol centrom, u čemu možda i jest problem tog minipleksa koji sve češće otkazuje popodnevne projekcije zbog manjka publike. Osobno, bolje se osjećam u tehnički i dizajnerski modernim dvoranama CineStara okružen mladim ljudima, nego u pustošnim i mračnim ambijentima Europe i Tuškanca u kojima vlada potpuna depresija. Naravno, bilo bi lijepo spasiti Europu, Grič, Central, Mosor, ali bez temeljite obnove i razrađene distribucijsko-prikazivalačke politike takve su inicijative neozbiljne. Jasno, trebalo bi osvojiti i neke pozicije u kulturnom stožeru grada i države, te znati što i kako raditi, a to onda više nije posao za brbljavce poput Hribara, nego za vješte organizatore i lobiste poput Matića i Vidačkovića.
'PIRATI S KARIBA: MRTVAČEVA ŠKRINJA' Kreativni korak unazad, ali uz dobru zaradu Za kraj, kratak pogled na listu najboljih filmova s redovnog hrvatskog repertoara. U odnosu na prošlu godinu, očit je nedostatak istočnoazijskih filmova jer naši distributeri i prikazivači unatoč bumu dalekoistočnih kinematografija i uspjeha zagrebačke Revije azijskog filma ostaju nepovjerjivi prema tržišnim potencijalima kineskih, korejskih i japanskih hitova, uporno preferirajući mediokritetske hollywoodske produkcije srednje budžetske snage, na koje domaća publika već godinama uglavnom mlako reagira. S druge strane, nastavlja se tendencija dobre zastupljenosti američkih independenta koje zadnjih godina ponovo odlikuje kreativna potentnost. Osim 14 filmova navedenih na naj-listi, posebno isticanje zaslužuju i “Dobro čuvane laži” Atoma Egoyana, “Poroci Miamija” Michaela Manna, “Pokojni” Martina Scorsesea, “Let 93” Paula Greengrassa, “Parfem” Toma Tykwera, “Zakletva” Kaigea Chena, “Syriana” Stephena Gaghana te “Ubojstvo i margarite” Richarda Sheparda.
Vezane vijesti
Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru
Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više
- Scarlett Johansson vlasnica zvijezde na Hollywoodskoj stazi slavnih
- Glumci oteli i ubili bollywoodsku zvijezdu
- "Igre gladi" i dalje najgledanije
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu