22.12.2006. / 18:33

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Čekajući Abrahama

Zašto Bozanić ne spomene sebe i svoje besramne kolege u skupocjenom grimizu koji žive u mramornim dvorcima, voze se u najskupljim automobilima, a njihov život na visokoj nozi jednako plaćaju vjernici, nevjernici i vjernici drugih vjera

Šoping je psihoterapija koja u pacijenata budi osjećaj krivnje. Božić je jedini dan u katoličkoj Hrvatskoj kad se bolesnici ne osjećaju krivima. Kupovina u predbožićne dane nas perverznjake pretvara u ljude dobre volje koji će poharati hrvatske šopingcentre da bi sebi i najdražima činili dobro. Postoji li veća sreća od davanja i primanja poklona? Pa ipak... Kao svake godine u ovo vrijeme, i ovih se dana na svekoliko hrvatsko pučanstvo obrušio kardinal Bozanić i zagrmio protiv šopinga. Svi mi koji smo napravili popis onih kojima ćemo uručiti šarene vrećice ili paketiće nismo normalna ljudska bića, katolici najmanje, mi smo grešnici koji trošimo umjesto da slavimo Isusa na pravi način. “Sadržaji kršćanskih slavlja utapaju se u ozračja koja nemaju vrijednosnih poveznica s kršćanstvom.“ Kardinal Bozanić je loš govornik, rečenice su mu dugačke i bez ritma, netko življi morao bi mu pisati govore. Ipak, postigao je ono što je htio. Ukazao se Naciji i rekao što misli o divljacima koji će ovih dana opustošiti katedrale kapitalizma. Nikad mi neće biti jasno zašto katolički kardinali nemaju savjetnike koji bi im rekli kako komunicirati sa stadom. Predbožićni prostački nastup kardinala Bozanića, čelnika crkve u Hrvata, njegove ovce može samo razljutiti, baciti ih u depru i natjerati na još žešći galop prema trgovinama.

Kardinalu Bozaniću nitko nije rekao da prozivati grešnike smije samo svetac, sve drugo je licemjerje. A kardinala Bozanića, u grimiz i tanani lan odjevena muškarca, teško se može smatrati svecem. Nisam nikakva vjernica, ali su mi rekli da su sebeljublje, bahatost i rastrošnost grijesi jednaki onom koji čini katolkinja koja u ove predbožićne dane karticom bez pokrića djetetu kupuje autić, mužu bocu vina, majci šal, ocu šest kantica piva. Smije li Bozanić takvu siroticu proglasiti grešnicom a da ni jednom riječju ne spomene sebe i svoje besramne kolege koji žive u mramornim dvorcima, voze se u najskupljim automobilima, imaju ljubavnice, ljubavnike, drapaju djevojčice i dječake, ne izdaju račune za svoje usluge, uzimaju lovu od siromašne države, njihov život na visokoj nozi jednako plaćaju vjernici, nevjernici i vjernici drugih vjera, a kad je riječ o povratu crkvene imovine ponašaju se poput orla kad na nekoj vrleti ugleda šepavu ovcu. Kljucaju, kljucaju, kljucaju, dok u gladni kljun ne ubace posljednju ovčju dlaku.

Svakoga se Božića ispočetka divim drskosti toga čovjeka. Ej, je li moguće da taj gospodin mnogobrojne hrvatske katolike smatra glupim slijepcima? Svi ti crkveni dvorci, audiji, beemvei, ručno izrađene kape, izvezene halje, pozlaćene palice... Halo?! Nedavno je u Lovranu msgr. Ivoslav Linić proslavio svoj sedamdeset i peti rođendan. Crkva je feštu pretvorila u pravi hepening. Tamo su bile televizije, novine, ako doživi osamdesetu, šinjor Linić osvanut će u Extri. Stol samo što se nije srušio pod hranom i vinima, za stolom su bili svi koji nešto znače u hrvatskoj crkvi i lokalnoj politici.

Svi osim sirotinje koja je to platila i koju se ovih dana poziva na red i skromnost. Zašto popovi žderu a običnom puku mora anoreksični Isus biti ideal? Može li uz ovakve pastire samo stoka biti perverzna? Znam, dosadna sam, ovo se danas može čuti u svakoj hrvatskoj, katoličkoj kući. Sigurna sam, nitko danas u Hrvatskoj ne shvaća ozbiljno riječi ušminkanog Kardinala. On je, valjda, plaćen da svake godine u ovo vrijeme isto govori, na katolicima je da ga svake godine u ovo vrijeme ne slušaju. Dobri stari licemjer nimalo diskretno poručuje, volovi, niste bogovi. Srećom, današnji depresivni volovi ulaze u šoping-centre pa, dok im kartica ne dođe na naplatu, imaju osjećaj da su bogovi. Moram priznati, ne palim se više na Kardinala, uvijek ista priča, vojnik o skraćenju, kurva o poštenju, pa ipak... Starim, zato često listam Bibliju. “Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola.

Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš i bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema’.“* Meni, Lazaru, Biblija je sve češća utjeha. Ali, dok budem čekala da me Abraham primi u krilo svoje iz koga ću gledati kako se u paklu muči gospodin obučen “u grimiz i tanani lan“, ipak ću skočiti do Bille.

Vezane vijesti

'Kokice su hranjive i zdrave'

'Kokice su hranjive i zdrave'

Znanstvena studija sa Sveučilišta Scranton u Pennsylvaniji je dokazala kako su kokice hranjivije od voća i povrća, piše Gizmodo.com Nemojte se bojati… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika