Objavljeno u Nacionalu br. 581, 2006-12-29

Autor: Sina Karli

LAVICE HRVATSKOG BIZNISA

Čarobnica novih tehnologija

IVANA ŠOLJAN, članica uprave T-HT-a i glavna operativna direktorica za nepokretnu mrežu i internet, producirala je u karijeri TV programe te pokretala časopise i internetske portale

TROČLANA OBITELJ Ivana Šoljan u svom stanu u središtu grada u kojemu živi s Gavinom Susmanom i kćeri NušomTROČLANA OBITELJ Ivana Šoljan u svom stanu u središtu grada u kojemu živi s Gavinom Susmanom i kćeri NušomTeško je povjerovati da je Ivana Šoljan, danas članica uprave T-HT-a, te glavna operativna direktorica za nepokretnu mrežu i internet, samosvjesna i odlučna poslovna žena, studirala komparativnu književnost i engleski na Filozofskom fakultetu i režiju na Akademiji dramske umjetnosti. No kad se zna da je već tada kao brucošica počela raditi u studiju kao organizatorica snimanja spotova, njezin put do visoke pozicije u najprofitabilnijoj hrvatskoj kompaniji čini se puno logičnijim. Kako to sama kaže, bio je to tada part-time posao, ali jako ju je zainteresirao. Razgovaramo u njezinu elegantnom stanu u mirnoj ulici udaljenoj deset minuta šetnje od Trga bana Jelačića. Tu živi odnedavna s jedanaestogodišnjom kćeri Nušom iz braka s pokojnim novinarom i filmskim kritičarom Vladimirom Tomićem te sa svojim partnerom, američkim biznismenom Gavinom Susmanom. Nuša je i dalje u vrlo prisnim odnosima s bratom i sestrom, Tomićevom djecom iz njegovih prijašnjih brakova. Ivana Šoljan, koju sam upoznala prije petnaest godina dok je radila kao direktorica marketinga i prodaje u Globusu, bila je vrlo otvorena pričajući o svojim poslovima i - ljubavima.

Na početku emitiranja Z3, prve komercijalne televizije, koju je pokrenuo Vladimir Smolec, Ivana Šoljan bila je glavni producent. Tada je shvatila želi upravo to - biti producent. Tada u Hrvatskoj nije bilo škole ni fakulteta za producente, ali su joj rekli da je tomu najbliži studij kazališne režije. Tako se upisala na Kazališnu akademiju i cijelo vrijeme studija je radila. Uz to je uspjela doći i do četvrte godine Filozofskog fakulteta. Nije diplomirala, a na akademiji je ostala dužna - zadnju predstavu.

“U vrijeme kad sam imala puno posla, bilo mi je glupo šest mjeseci izgubiti na stvaranje kazališne predstave, a režija me zapravo i nije ozbiljno zanimala. Htjela sam se upustiti u to prije dvije godine, ali nisam ni tada. Još nisam sasvim odustala. Jednom kad odem u penziju. U međuvremenu sam skupljala diplome druge vrste: završila sam MBA, nekoliko poslovnih škola, bila na tečajevima na Harvardu.

Kći je Antuna Šoljana, književnika, urednika, prevoditelja i antologičara koji je umro 1993. u 61. godini. Za njega kažu da nema književne vrste u kojoj se nije okušao. Bio je majstor riječi i stila i jako je puno objavljivao. I majka joj je poznata prevoditeljica, a prevođenjem joj se bavi i sestra. Pitam je stoga kako se “odmetnula” od obiteljskog usmjerenja, kako su doma prihvatili njezin smisao za - skupljanje para.

- Otac bi vjerojatno bio iznenađen mojom sadašnjom djelatnošću, ali uvijek je odobravao sve što sam radila. Za njegova života već sam puno radila i bilo je jasno da me zanimaju marketing, prodaja, menadžment, i to najviše u medijima. I u telekomunikacije sam došla kroz medije i marketing. Čini mi se da me život u tom intelektualnom krugu skrenuo na drugu stranu. Ne mogu reći da smo mi doma teško živjeli kad sam bila mala, jer živjeli smo pristojno, ali bio je to život različitit od života drugih obitelji. Bilo je važno tko što zna, čita, što je tko gledao, pratile su se strane novine, nije bilo novaca, ali putovalo se u London da se kupe tek izišle knjige, za stolom se uvijek diskutiralo o pojedinim riječima, vadile su se enciklopedije. Moji su uvijek bili doma. Sve moje prijateljice iz razreda nosile su ključ od stana na vrpci oko vrata, podgrijavale su si ručak kad bi došle kući, a moji roditelji slobodne profesije bili su doma. Ta neformalnost meni je u jednom trenutku počela ići na živce i natjerala me da razmišljam o drukčijem putu. Čak sam razmišljala o studiju prava ili ekonomije.“


Ipak, nije bila načistu što želi, lomila se i na kraju upisala ono što joj je bilo blisko - književnost i engleski. Studij joj nije otkrio ništa novo i shvatila je da je više zanima svijet koji se bavi proizvodnjom, bez obzira na to jesu li to mediji ili nešto drugo. Radila je povremeno i za neke tvrtke, poput jedne američke, Mooney LeSage, koja se bavila investicijama, prije rata. “Bio je to konzorcij investitora koji su vrlo rano, krajem osamdesetih, poslali ljude da istraže tržište bivše Jugoslavije. U Zagrebu su odlučili napraviti svoje sjedište za cijelu regiju, od Bugarske, Rumunjske do Albanije. Javila sam se na natječaj i postala njihov predstavnik za Hrvatsku. Bila sam mjesec dana u Chicagu na treningu i sve se jako zahuktalo. Imala sam odličnu plaću i posao koji me jako zanimao: dovođenje stranih investitora, pravih firmi i korporacija u Hrvatsku. Nisam htjela otići u inozemstvo. Srednju školu završila sam u Londonu, život u inozemstvu nije me privlačio, nego sam smatrala da ovdje mogu nešto napraviti dovođenjem ljudi izvana. To mi je nekako dobro išlo. To sam nastavila raditi i mnogo kasnije, primjerice kad sam dovela Playboy i Cosmopolitan u EPH, a par godina kasnije i Elle magazine u Sanomu. Kad sam radila na televiziji, kupovali smo i uvezli mnogo inozemnih programa. Svoje kontakte u inozemstvu, primjerice s Foxom, iskoristila sam i prije dvije godine kad se hrvatski konzorcij HT-TDR zajedno s NewscorpomFoxom natjecao za treću koncesiju i, na žalost, izgubio.“

S NUŠOM, 11-godišnjom kćeri iz braka s novinarom Vladimirom TomićemS NUŠOM, 11-godišnjom kćeri iz braka s novinarom Vladimirom TomićemPlaća u američkoj kompaniji bila je tako dobra da je šokirala njezina oca. Mjesečno je zarađivala koliko on tada godišnje. No sve je bilo prekinuto ratom i Amerikanci su se povukli. Ponudili su joj da nastavi s njima raditi izvan Hrvatske, ali ona to nije prihvatila. Vratila se televiziji. Na OTV-u je postala članica uprave. Godine 2000. prešla je u opet u EPH za direktoricu razvoja.

“Tu sam dobila priliku najviše naučiti o licenci, dovođenju stranih izdavača i postavljanju magazina. To je zaista bilo bilo jako zanimljivo. Dobili smo licence za Playboy i Cosmopolitan, izdavali i neke vlastite kao OK. Krajem devedesetih počeli smo se baviti internetom. Kreiranje siteova za te listove koje su radile velike izdavačke kuće naprosto me oduševilo. Skupila sam tim ljudi i razvili smo strategiju EPH na internetu tako da to bude portal za sva izdanja, ne za svaki list posebno. Na tome smo intenzivno radili. To se događalo u vrijeme kad je WAZ ušao u EPH, a Nijemci su imali jako loša iskustva s novim medijima. Propale su im goleme investicije i rekli su da ih projekti poput internet portala EPH nimalo ne zanimaju.“

Tada je pomislila da je vrijeme za odlazak iz te tvrtke, ali su joj ponudili da se umjesto internetom počne baviti prodajom i ponudili joj visok položaj direktora prodaje unutar uprave. Iako je plaća bila dobra, Ivani Šoljan posao se nije učinio zanimljivim i poticajnim. Zahvalila se i otišla. S istim timom ljudi napravila je ono što je željela.
“Ante Magzan, Ivan Salečić, tvtka Perpetuum Mobile i ja osnovali smo vlastitu tvrtku, Klik Multimedia. Našli smo američki investicijski fond, SEAfond, koji nam je, kad smo prezentirali poslovni plan, dao prvih 150.000 dolara da pokrenemo posao. Tako je nastao portal www.klik.hr. Za pokretanje nam je trebalo tri, četiri mjeseca i još ga nismo ni pustili u optjecaj, a već smo počeli pregovore o suradnji s tada tek nastalim Iskonom. U Iskon je investirao drugi fond, ANI, koji je tada vodio Gavin Susman. Iskon je bio isključivo internet provider, bavio se tehnologijom interneta, a ne sadržajem, ali imao je odlične inženjere i veliko tehnološko znanje. Financijski investitori sugerirali su odmah da spojimo te dvije tvrtke - mi smo razumjeli marketing i sadržaj, dok su momci iz Iskona razumjeli tehnologiju. Nismo u početku bili za to, ali na nagovor investitora ušli smo u posao i tako je nastao Iskon Internet u kojemu sam bila članica uprave za marketing i prodaju.“

Iskon Internet za kratko je vrijeme skupio 40.000 korisnika i postao najposjećeniji portal. Klik je cijelo vrijeme bio paralelni site. Nakon tri godine Iskon Interneta, koji je u međuvremenu jako narastao i dobio dodatne investicije, Ivanu su suradnici počeli nagovarati na nove poslove, a jedan je bio izdavanje magazina Klik.

“Uspostavili smo kontakt s velikim nizozemskim izdavačem VNU, današnja Sanoma, koji je pristao okušati se na hrvatskom tržištu. Uzeli smo Tomića za urednika. Sa Sanomom smo napravili joint venture. Iskon, ANI i Sanoma pokrenuli su nekoliko listova: Klik, Elle i Story. Radila sam s njima iz Iskona oko godinu dana. No kako je Sanoma sasvim drukčija tvrtka i nismo mogli istodobno raditi izdavačke projekte i internet, moji kolege i ja odlučili smo prodati Sanomi svoje udjele. Oni su napravili tvrtku Sanoma Magazines, uzeli su i Klik, a mi smo zadržali Iskon.hr. Pokrenuli smo i putničku agenciju E-tours.“

Headhunteri su je potražili početkom 2002. Nije, doduše, znala da je traže za HT. Rekli su joj da je riječ o klijentu koji se bavi telekomunikacijama i da ih je angažirao Deutsche Telekom. Uskoro je postalo jasno da je riječ o ponudi za mjesto u upravi HT-a, za vođenje interneta i novih projekata.

“Rekli su da ih zanima produkcija medija, postavljanje portala i IPTV i još ozbiljniji internet, a ja sam imala zadatak sve to postaviti. Budući da mi je to zvučalo jako zanimljivo, sjela sam sa svojim dotadašnjim partnerima, a svi smo se sastali i s ljudima iz HT-a. Vidjevši da tu nema nekog velikog preklapanja ni sukoba interesa, Iskon je bio tvrtka na svojim nogama i s jasnim ciljem, ja sam s veseljem preuzela novi posao i sasvim izišla iz Iskona.
Prvo sam bila članica uprave odgovorna za internet, radila sam na pokretanju novog portala, sadašnjeg T-portala. To je već godinama najposjećeniji portal i iz toga su proizišle i razne druge stvari poput MAX zone, najnovijeg broadband portala. Nakon dvije godine postala sam odgovorna i za fiksnu telefoniju, T-com, i, osim ADSL-a, pokrenuli smo možda meni najdraži projekt - MAX tv - televiziju preko internet protokola, što je konkurencija kabelskoj i satelitskoj televiziji, distribucija televizijskih programa putem telefonske žice.“

Na pitanje kako je uspjela svladati tehnički dio poslova, kaže da je malo-pomalo usvajala i to znanje, ali da su i u tome, kao u svakom poslu, najvažniji suradnici: “Vjerujem u timove i smatram da nitko nikad nije nešto sam napravio osim ako je slikar. Jednom kad nađeš ljude, kad prepoznaš kvalitetne suradnike, neće biti problema.“

Za Ivanu Šoljan njezini suradnici kažu da je vrlo racionalna, jednostavna, da su kod nje dva i dva uvijek četiri i da sve radi s velikom lakoćom. I ona sama kaže da joj ništa u poslu nije teško. Naizgled je s jednakom lakoćom vodila i svoj privatni život. Godinama su ona i pokojni novinar, urednik i filmski kritičar, a potom i njezin muž, Vladimir Tomić, bili skladan par. Upoznala ga je u Rovinju: “Ljetujem u Rovinju otkad sam se rodila jer smo svi u obitelji vezani za Istru. I Tomića sam tamo upoznala kad je 1989. otvorio kafić Movie Pub s partnerom iz Rovinja. Upoznala nas je moja sestra. Dolazila sam u kafić i cijelo ljeto smo se svađali. Jako mi je smetalo kako je pristupao poslu. Ne bi kafić otvorio do podneva jer bi zaspao i ja sam ga smatrala tipičnim arogantnim zagrebačkim intelektualcem. Stavio je knjige iznad šanka i to mi je izgledalo pretenciozno. Poslije sam vidjela da nije arogantan ni pretenciozan nego ponekad lijen. I to mi se svidjelo. Zbližili smo se i puno bili zajedno. Bili smo zajedno deset, jedanaest godina. Ostali smo prijatelji i nakon rastave, sve do njegove smrti u ljeto 2005. Kako je bio stariji od mene dvanaest godina, od prvoga trenutka sam mu sve povjeravala. Kad smo se upoznali, pričala sam mu i o svom tadašnjem dečku. Tomić mi je na svoj šarmantni način sugerirao da bi bilo najbolje da ga ostavim. Počeli smo živjeti zajedno iako je u to vrijeme on živio sa svojom drugom ženom i sinom. Iako ni jedno ni drugo nismo vjerovali u brak, pa tako ni danas nemam potrebu za papirom, kad sam ostala u drugom stanju, odlučili smo se vjenčati.“ Svoj brak s Tomićem opisuje kao dobar, dosta neformalan i jako socijalno živahan. Zajedno su bili i ratnih godina kad su se ljudi, čini joj se danas, više družili pa je i u njihovoj kući bilo - kao na kolodvoru. Tko god se posvadio s mužem ili ženom, tko god je imao neki problem - svi su svraćali k Ivani i Tomu. Puno se kartalo, razgovaralo, jelo i pilo, Tomić je jako volio kuhati. Nije mu ni usred noći bilo teško spohati meso ili spremiti bilo koje drugo jelo ako je to ona poželjela. Puno su i radili zajedno - ona je organizirala posao i pronalazila financije, a on je bio urednik.

U današnjoj kući jelo za tročlanu obitelj i goste svakodnevno sprema kuhar Nikola, kojega je Susman pronašao u Rovinju. Ona priznaje da ne zna i ne voli kuhati, a nema ni interesa da nauči. “Gavin puno radi, ja puno radim, Nuša ima školu i shvatili smo da ne jedemo kako bi trebalo, prečesto na brzinu i po restoranima. Prvo je naš prijatelj zaposlio kuhara i svi smo mu se smijali, ali na kraju smo često k njemu odlazili na večeru. Pokazalo se da je pametno imati kuhara. Malo sam ipak bila protiv u početku, ali sad sam oduševljena. Nikola ide i u nabavu i tako je riješen veliki obiteljski problem.“ Puno putuje, redovito u Njemačku, u Bonn, gdje je sjedište Deutsche Telekoma, ali i na druga mjesta - i službeno i privatno. Od Božića do Nove godine je u Dallasu, gdje živi obitelj Susman, a potom ide na prvo američko skijanje u Colorado. Gavin Susman s kojim Ivana Šoljan živi četiri godine, u Hrvatskoj je šest godina, ali već 16 godina u susjedstvu: radio je u Češkoj i Mađarskoj prije dolaska u Hrvatsku. Došao je 1990. u Češku kao jedan od predstavnika velikog investicijskog fonda.

“Amerikanci su znali da se na našemu području događaju promjene i da tu treba investirati. Često su slali mlade ljude da obiđu te zemlje. Tako je i Gavin počeo, ali s vremenom je i sam postao jedan od investitora. Uspješno je zatvorio nekoliko poslova u Češkoj i Mađarskoj, a potom i u Hrvatskoj. Vodi investicijski fond koji se zove Proficio, nasljednik nekadašnjeg fonda Expandia. Kroz privatizaciju u Hrvatskoj taj fond je kupio mnogo dionica u raznim poduzećima. Gavinova današnja ideja je konsolidacija portfelja te da se uglavnom bavi investicijama u nekretnine, u proizvodnju energije i u turizam. Sad radi na dva projekta u Istri - na luksuznom hotelu Rovinj u Rovinju i vili San Lorenzo u Fažani. Njegovo je vlasništvo i bivši Club mediteranée u Pakoštanima. U Mađarskoj ima veliku tvrtku koja se bavi raznim djelatnostima.“

U raznim anketama poslovnih listova Ivana Šoljan uvrštena je među prvih pet najutjecajnijih žena u hrvatskom biznisu. Ona sama kaže da se ne osjeća moćnijom nego prije i smatra da je moćna kompanija za koju trenutačno radi. U građenju karijere pomogli su joj, kako je konstatirala, neki sretni trenuci i činjenica da “jako voli raditi i da je to doista zabavlja”. “Volim projekte koji su problematični, koji su u nekom kaosu, pa sve to treba urediti, operacionalizirati, naći novac, način kako da to stane na svoje noge. Kad sve sredim i zaokružim, idem dalje. Volim biti dobro plaćena, volim trošiti, volim lijepe stvari, volim putovati, biti samostalna i brinuti se o obitelji tako da svi budu sretni.“ Tvrdi da nikad nije osjetila nikakvu diskriminaciju u muškom poslovnom svijetu. Uvijek je u muškom okruženju imala pozitivna iskustva i susrete, nikad probleme ni s nadređenima ni s kolegama. “Postoji i jedan element iznenađenja, pogotovo u Njemačkoj - tamo nema žena u upravama. Najjače njemačke kompanije nemaju žena na najvišim položajima. Na većim konferencijama, gdje se skupi tristotnjak ljudi, budu možda dvije-tri žene. Svatko ih, naravno, primijeti. Mene sada svi znaju. Isprva su se pitali tko sam i što tamo radim, no kad su vidjeli da nešto i znam i da mogu izlagati, prihvatili su me. Mogu čak reći da mi je to što sam žena ponekad velika prednost.“

Vezane vijesti

Ljerka Mintas Hodak: I godinu dana nakon ubojstva svaki dan plačem za Ivanom

Ljerka Mintas Hodak: I godinu dana nakon ubojstva svaki dan plačem za Ivanom

Za ubojstvo 26-godišnje pravnice Ivane Hodak, kćeri bivše potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas Hodak i odvjetnika Zvonimira Hodaka, u stubištu zgrade… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika