ALEKSANDAR VČEV Osječki internist našao se u nezavidnom položaju: iz Zagreba je u njegove ruke prebačen slučaj Glavaš, a svaka politička opcija može ga optužiti ovisno o ishoduKad je 2. prosinca ove godine Branimir Glavaš iz zatvorske bolnice u Zagrebu kolima hitne pomoći prebačen u Osijek, u samo jedno poslijepodne promijenio se ustaljeni život Aleksandra Včeva, predstojnika Klinike za internu medicinu KB Osijek. Taj 46-godišnji liječnik imenovan je šefom Glavaševa konzilija, i otad svakodnevno izvješćuje javnost o zdravstvenom stanju svog najpoznatijeg pacijenta. Osim što je proteklih mjesec dana u središtu pažnje hrvatske javnosti, Včev po vlastitom priznanju odnedavno ima i neugodna iskustva: svakodnevno prima na desetke sms poruka s prijetnjama i uputama, ovisno o političkoj orijentaciji pošiljatelja, kako Glavaša treba izliječiti ili ‘zatući’, a slične poruke upućuju mu i pojedini građani Osijeka tijekom šetnje po gradu. U srijedu, 27. prosinca u Osijek su pristigli članovi zagrebačkog liječničkog konzilija koji su trebali pregledati Branimira Glavaša i utvrditi je li sposoban za nastavak procesa na zagrebačkom Županijskom sudu, što je kod mnogih shvaćeno kao nedostatak povjerenja u izvješća osječkog konzilija kojem je na čelu dr. Aleksandar Včev. Osim što je baš tog dana radno proslavljao svoj 46. rođendan, Včev je dočekao svoje zagrebačke kolege, a uvečer je ekskluzivno za Nacional pristao opisati zdravstveno stanje svog pacijenta Glavaša, kao i sve što mu se događalo proteklih mjesec dana.

NACIONAL: Tijekom božićnih blagdana vaš konzilij nije objavljivao informacije o zdravstvenom stanju Branimira Glavaša. Kakvo je njegovo stanje ovih dana?
- Od 2. prosinca kad je stigao kod nas, pacijent je intravenozno primao lijekove i hranu, tekuću je hranu počeo primati i imao je želju da mu se za ručak daje malo krumpir pirea i sve su bile naznake jednog dobrog kretanja ka fizičkom oporavku, što je u mojoj nadležnosti. Od 13. prosinca u 11 sati, kad mu je uručeno pismeno sa suda u Zagrebu, došlo je do reakcije i prekida prehrane, intravenozni put mu je isključen, nije više primao ni hranu ni lijekove, prestao je uzimati i tekuću hranu, a krutu, kao što su pisali neki mediji, nije ni uzimao. Tad se uključio psihijatar Filaković koji je onda njega uvjeravao i nakon 24 sata je počeo uzimati vodu. Onda je Filaković i dalje utjecao na njega, pa je počeo uzimati antidepresive i anksiolitike, kako bi se poboljšalo to njegovo stanje bezvoljnosti, napetosti, straha, odnosno da ga se dovede u kakvu-takvu psihičku normalu, koja bi onda bila preduvjet za naše liječenje njegovog fizičkog zdravlja. Nakon toga je došla vijest da se iz Zagreba šalju sudski vještaci, među kojima je i profesor Gašparović, za kojeg moj pacijent smatra da je u sukobu interesa, jer je 2004. Glavaš smijenio jednog osječkog policijskog načelnika koji je Gašparovićev rođak. Od tog trenutka pacijent Glavaš sve odbija, osim vode. I tako je praktički sve do danas. To je dovelo do pogoršanja njegovog općeg zdravlja, jer praktički on ponovno gladuje, što je psihička reakcija na zbivanja izvana, vanjske čimbenike koji su djelovali na njega i doveli do bezvoljnosti i straha, psihijatar se do danas intenzivno bavi s njim, pokušava mu objasniti da pristane na liječenje i da će u konačnici, ako nastavi ovakvim putem, ishod za njega i njegovo zdravlje biti loš, a moguće je i da fatalno završi.

NACIONAL: Kao što je poznato, Glavaš nije dobro prihvatio vijest o dolasku konzilija iz Zagreba koji je trebao potvrditi vaša izvješća, a kako se čini, ni vi baš niste bili oduševljeni tom činjenicom?
- Prošli tjedan nas je ravnatelj bolnice Željko Vranješ obavijestio da ga je nazvao sudac Posavec i najavio da će 27. prosinca poslati svoja dva vještaka da naprave to kombinirano sudsko internističko i psihijatrijsko vještačenje pacijenta za potrebe procesa koji se vodi na Županijskom sudu u Zagrebu. Oni su došli, dočekao ih je profesor Filaković i odveo ih je u jedinicu intenzivnog liječenja, gdje su onda oni pojedinačno bili u sobi našeg bolesnika, u kojoj, osim njega, leže još dva pacijenta.

NACIONAL: Jeste li doživjeli kao poniženje dolazak ekipe iz Zagreba?
- Ne kao poniženje, nego kao otežavajući čimbenik u liječenju našeg pacijenta. Cijeli naš konzilij je frustriran jer ne možemo pomoći našem pacijentu zbog vanjskih utjecaja. A želja svih doktora, pa tako i nas je uspjeh u liječenju svog pacijenta.

NACIONAL: Što se može događati u budućnosti? Može li vaš pacijent umrijeti?
- Naravno da može, ako nastavi s ovakvim stanjem u kojem uzima samo vodu. Ako se to stanje nastavi, krajnji ishod je smrt.BRANIMIR GLAVAŠ Posljednjih dana uzima jedino vodu, antidepresive i anksiolitike, dok druge oblike terapije odbija od 13. prosinca

NACIONAL: Kako je izgledao dan kad ste postali šef Glavaševa konzilija?
- Tog dana, u subotu 2. prosinca popodne me ravnatelj Vranješ pozvao k sebi i kazao mi da nam iz zatvorske bolnice šalju Branimira Glavaša, i da ću ja biti šef konzilija, da će uz mene biti kolega Pavo Filaković kao psihijatar i kao treća osoba šefica anestezije. Kad je Glavaš došao, mi smo ga pregledali, smjestili u jedinicu intenzivnog liječenja, razgovarali s njim, tada nam je rekao da nam vjeruje i da on sam želi da mu pomognemo i da prihvaća dijagnostičke pretrage i terapiju koju smo mu mi tada predložili da počnemo raditi.

---

NACIONAL: Već tada je bilo spekulacija da za Glavaša nitko nije izdao početnu dijagnozu…
- Tog popodneva smo ja i ravnatelj sjedili u upravi bolnice, i onda je on nazvao ravnateljicu zatvorske bolnice koja mu je rekla da oni nemaju nikakvih nalaza, ali da će nam poslati što imaju. Nakon dva dana su nam poslali jedan papir na kojem je pisalo da su oni zbog štrajka glađu hospitalizirali zatvorenika Branimira Glavaša, a da ga nakon odluke suca Posavca šalju u kliničku bolnicu Osijek na daljnje liječenje. Tek nakon nekoliko dana dobili smo otpusno pismo u kojem je vidljivo da je naš bolesnik početkom studenog došao u zatvorsku bolnicu, da je tad pregledan, da su napravljeni neki nalazi, između ostalog i vađenje krvi iz čega je bilo vidljivo da su mu poremećeni jetreni enzimi, napravljen je ultrazvuk trbuha iz kojeg se vidjelo ono što se i vidi kod ljudi koji počinju gladovati, a to je da se koncentrira žuč u žučnom mjehuru s početnim jezgrama iz kojih mogu nastati žučni kamenci i nalaz na gušterači koji je ukazivao na blaže oštećenje gušterače. Osim toga, oni su njemu napravili i EKG, 24 satno snimanje na kojem su vidjeli neke nespecifične promjene STS spojnice, blaže depresije koja može značiti slabiju opskrbu srčanog mišića krvlju.

NACIONAL: Koliko čovjek može bez hrane?
- Po svim recentnim knjigama po kojima naši studenti uče to je praktički osam tjedana. Nakon tog vremena dolazi do smrtnog ishoda u preko 95 posto ljudi koji su izvrgnuti gladovanju. On je tamo 37 dana gladovao, onda je došao k nama i prihvatio naše liječenje, pa smo ga do 13. prosinca liječili nadoknađivanjem vitamina i unosa hrane, bjelančevina, ugljikohidrata i masti, nadoknada elektrolita i minerala koji su mu falili. U nekim medijima se spominjalo i da smo mu davali inzulin. U ljudi koji su u tzv. kataboličkoj reakciji koja je u ovom slučaju uzrokovana gladovanjem daje se infuzija glukoze s inzulinom i kalijem, radi bržeg oporavka.

NACIONAL: Kakve su bile njegove vrijednosti šećera?
- Varirale su, odstupale su od normale. U zatvorskoj bolnici je imao uredan nalaz šećera, što je i pisalo u njegovu otpusnom pismu. Međutim, kod nas je nalaz šećera, kao i elektrolita bio drugačiji.

NACIONAL: Boluje li on od šećerne bolesti, o čemu je također bilo proturječnih informacija?
- Službeno se ne vodi kao čovjek koji boluje od šećerne bolesti. Ipak, imao je navodno povremeno povišene vrijednosti šećera koje su se kretale do 10 milimola po litri, to je gornja granica u kojoj to reguliramo dijetama, izbjegavanjem određene hrane, ali ne pribjegavamo lijekovima niti inzulinu.

NACIONAL: I što sad? Bilo je mišljenja da se ovdje radi o slučaju pasivne eutanazije, koju biste vi kao liječnik trebali spriječiti, zar ne?
- Ja se iskreno nadam da će uspjeti sva nastojanja koja radi profesor Filaković, koji je sad naš glavni igrač, iako i svi mi pomažemo, doktorica Dubravka Ivić, Josip Ivić, neurolog Davor Jančuljak i ja da djelujemo na njega da promijeni to i dopusti nam da krenemo ponovno u liječenje, da ga fizički liječimo, što će u konačnici dovesti i do boljeg psihičkog stanja. Htio bih spomenuti da smo ga do 13. prosinca pregledavali, pregledao ga je i kardiolog koji je napisao mu opskrba srčanog mišića nije najbolja, pregledao ga je i neurolog, koji je našao otklone u statusu, pogotovo zbog neuzimanja vitamina, pogotovo vitamina B čiji nedostatak se primjeti već nakon dva tjedna, slabosti određenih živaca, perifernih i centralnih, pa je i ustanovio dijagnozu metaboličke encefalopatije, odnosno da je došlo do poremećaja psihičke funkcije našeg pacijenta. Sve te nalaze uredno vodimo, kao i nalaze psihijatra, i o svemu tome smo izvijestili suca Posavca.

NACIONAL: Kako se vi osjećate kad imate bolesnika koji u stvari odbija liječenje?
- Frustrirano. Cijeli konzilij se osjeća frustrirano. Mi smo dobili zadatak i povjerenje od naše uprave da liječimo bolesnika. Prvotno je sve krenulo prema dobrom ishodu i bili smo ga počeli liječiti. Nas svih pet članova konzilija se osjećamo jako frustrirajuće jer mu pokušavamo objasniti da se treba liječiti, ukazujemo mu na sve posljedice koje će nastati bude li i dalje tako gladovao, no jedino je prihvatio uzimati vodu i antidepresive i anksiolitike tih nekoliko dana. Kad mu je došla vijest o vještacima iz Zagreba, definitivno je otišao u jedno stanje gdje odbija sve. Mi kao liječnici bismo uz liječenje trebali otkloniti uzrok, ali mi na to ne možemo djelovati. Nemoćni smo.

NACIONAL: Zapravo, praktički ga ne liječite?
- Pa, pokušavamo, profesor Filaković se maksimalno zalaže da Glavaš promijeni taj svoj stav i nadamo se da će prihvatiti naš prijedlog da mu ponovno uvedemo venski put i da mu počnemo davati hranu i lijekove, odnosno da ponovno počnemo s pretragama, koje nam trenutačno ne dopušta. Kad nam je rekao da ne želi ništa osim vode, mi smo tada izvijestili ravnatelja, on je zvao ministra i rekao mu da imamo problem, on je tada poslao pismo u kojem kaže da proširimo konzilij, što smo učinili sa dva dodatna člana, te spominje određene članke zakona u kojima se navodi da psihijatar treba procjeniti trenutak kada je bolesnik u takvom stanju da je totalno nekritičan, a da mu je život ugrožen i da onda moramo početi na silu spašavati njegov život. Za sada po nalazima kolege Filakovića to stanje još nije nastupilo, ali ako se ovakva situacija nastavi, moguće je i da će nastupiti takvo stanje.

NACIONAL: Znači, Glavaš neće umrijeti?
- Nadamo se da neće. Niti jedan doktor ne želi da mu pacijent umre. Mi se nadamo, a danas su i ovi vještaci vidjeli u kakvom je stanju, da će to djelovanje vanjskih čimbenika prestati, te da će nam dozvoliti da mu putem vene počnemo davati hranu i lijekove odnosno da ga oporavimo. To je želja svih nas. Zapravo smo dobili u ruke jedan vrući krumpir iz Zagreba, i sad bismo mi to trebali rješavati, a nije sve u našoj moći.

NACIONAL: Kako se vi osobno osjećate u cijeloj toj situaciji? Postali ste poznati široj javnosti. Jeste li mogli odbiti imenovanje za šefa konzilija?
- Nisam, jer sam ugovorno vezan s bolnicom da mi ravnatelj može narediti da radim ono što on želi. Ravnatelj mi je rekao da moramo spasiti Glavaša, da moramo kao klinička bolnica biti centar izvrsnosti i moramo se pokazati kao stručnjaci koji mogu popraviti i tako delikatnog pacijenta kao što je Branimir Glavaš. On nam je na neki način i izazov.

NACIONAL: Neki a priori ne vjeruju vašim izvješćima.
- Ma, bilo je i raznih poruka, putem mobitela i sms-a, putem direktnih susreta na ulici, to su poruke određenih političkih opcija gdje vam jedni kažu 'doktore, učinite sve i spasite Glavaša', a drugi vam kažu 'doktore, trebate ga utući'. Jedan od zadnjih primjera je bio uoči Božića, kad sam sa sinom bio u gradu i jedan Glavašu politički suprotstavljen čovjek kazao mi je: 'Ako ga ne utučeš, mi ćemo tebe'. Razumijete li o čemu se radi? Nitko u njemu ne gleda bolesnika, čovjeka kojem je narušeno fizičko i psihičko zdravlje.

Političke podjele u bolnici

NACIONAL: Da, ali on si je sam narušio zdravlje.
- Da, ali mi smo ga dobili na liječenje. Zagreb nam ga je dao i rekao: evo vam civilnog bolesnika kojega trebate liječiti.

OSJEČKA BOLNICA O Glavašu se brine peteročlani konzilij KB Osijek: Aleksandar Včev, Dubravka Ivić, Josip Ivić, Pavo Filaković i Davor Jančuljak NACIONAL: Tehnički govoreći, on ni ne mora biti u bolnici, zar ne?
- Nama nije odgovoreno je li on civilni pacijent ili zatvorenik. Mi to ne znamo. Mi smo u jednoj vrlo teškoj situaciji, jer nas u svakom trenutku neka politička opcija može optužiti i reći da ne postupamo po zakonu, pravilima struke ili nešto treće. Teško nam je raditi u takvoj situaciji.

NACIONAL: Kad ste već spomenuli političke opcije, kako funkcionirate s kolegama u bolnici? Ravnatelj Vranješ je član HDZ-a, dr. Šišljagić je u Glavaševoj stranci, vi ste navodno u HSLS-u?
- Da, Vranješ je u HDZ-u, a ja sam u HSLS-u.

NACIONAL: Jeste li? Bilo je indicija da ste član Glavaševe stranke?
- Do 2000. sam se bavio isključivo medicinom i zdravstvenim radom, pisao knjige i znanstvene radove. Te godine je HSLS ušao u vladu i dobio određene kvote, poput KB Osijek, ja sam dobio poziv od ljudi iz HSLS-a na čelu s Draženom Budišom bih li se ja prihvatio toga da iz njihove kvote budem ravnatelj bolnice. Budući da sam imao ideje, planove i vizije koje sam iznio u svom programu na 23 stranice, prihvatio sam to. Budiša je čovjek koji me uveo u politiku i kojem sam ostao vjeran. Kad je došlo do raskola i dio ljudi mu otkazalo vjernost i formirali Libru, ja sam tada bio pozvan da im se pridružim, no ja to iz svojih moralnih razloga nisam učinio, jer smatram Budišu izuzetno poštenim i korektnim čovjekom, ostao sam mu vjeran, i onda sam od strane koalicijske vlade bio smijenjen na zahtjev tih ljudi iz Libre prvo s mjesta ravnatelja, a potom i s mjesta predstojnika interne klinike, vodio sudske sporove, na kraju dobio i jedan i drugi, te dokazao da sam bio u pravu i da ništa nisam radio protuzakonito, pa sam bio vraćen na te funkcije.

NACIONAL: A što je bilo s listom Glavaševe stranke?
- Pred te lokalne izbore je HSLS imao direktivu iz Zagreba da smo u koaliciji s HDZ-om, a to se sve događalo kad je Glavaš još bio u HDZ-u. Tako smo trebali imati zajedničku listu koju smo bianco potpisali kod javnog bilježnika i pohranili. Onda je došlo da raskola unutar HDZ-a, ja sam bio na službenom putu u Pragu i kako su neki naši članovi otišli kod Glavaša, a neki u HDZ, tako su se ti papiri ponijeli, i tako je i moje ime osvanulo na njegovoj listi. Nakon par dana sam se vratio iz Praga i čim sam vidio što se dogodilo sam u HSLS-u rekao da to nije moj stav i javno se ogradio od toga. Nakon toga sam išao na unutarstranačke izbore i postao županijski predsjednik HSLS-a. To je bilo prije ujedinjenja s LS-om. Nakon ujedinjenja sam postao potpredsjednik, jer je LS imao više postotaka, pa su oni dali predsjednika. Uostalom, moj primarni interes nije politika, nego zdravstvo i problemi u zdravstvu, tako da me nakon formiranja nove vlasti predsjedništvo HSLS-a na čelu s Đurđom Adlešić imenovalo predsjednikom HSLS-ova Odbora za zdravstvo i socijalnu skrb na nivou cijele Hrvatske.

NACIONAL: A u kakvim ste odnosima s Glavašem?
- Gledajte, mi smo svi u Osijeku u dobrim odnosima, nevezano uz političke opcije. Znamo se svi i ja osobno ni sa kim nisam bio direktno u sukobu. Međutim, ako već govorimo o Glavašu, da sam ja ikad bio njegov osobni prijatelj, što čujem tu i tamo, onda bi 2004. godine, kad je HDZ došao na vlast , a ja već dobio spor za predstojnika klinike i vodio spor za ravnatelja bolnice, onda bi onda on mene imenovao, a ne profesoricu Soldo. Ako sam ja bio njegov prijatelj, onda bi on mene stavio na mjesto ravnatelja, pogotovo s obzirom na dobivenu odluku Općinskog suda da me se vrati na mjesto ravnatelja. Nakon što je gđa Soldo otišla, Glavaš i Šišljagić, koji je tad bio predsjednik Upravnog vijeća stavljaju magistra Marijana Jakića. Znači, već drugi put u godinu dana me moj navodni osobni prijatelj nije stavio za ravnatelja. Mislite li onda zaista da smo veliki prijatelji?

NACIONAL: U proteklih mjesec dana, otkako vodite Glavašev konzilij, sve se češće govori o nekim vašim aferama iz prošlosti. Što imate reći o tome?
- Kad sam 2003. smijenjen s mjesta ravnatelja, krenule su protiv mene kaznene prijave, progon po svim sudovima, tada sam upoznao sve suce od prekršajnih do kaznenih, mene se pokušavalo totalno uništiti zato što je Budiša, kad su mene smijenili, naredio ljudima u županiji da se izađe iz koalicije koja je tada bila sa SDP-om. Posljedica je bio pad koalicijske vlasti na čelu s SDP-om u osječko-baranjskoj županiji, pa je došlo do ponovljenih izbora kad je HDZ došao na vlast. U to vrijeme su krenule optužbe na moj račun, od bezveznih da su zaštitari u bolnici radili prekovremeno, da otpad nije dobro zbrinjavan, da sam zlorabio ovlasti, tužili su me i da sam u vrijednosti od 22 tisuće kuna sebi prisvojio vina i kulene, pa sam na sudu morao zvati svjedoke, vozače iz ministarstava, koji su morali potvrditi da sam ja te kulene nosio u ministarstva, HZZO i Udrugu poslodavaca. To je sve bila hajka da me se uništi na bilo koji način.

NACIONAL: A priča o nepotrebnom propisivanju skupog lijeka Pegasys?
- To su čiste idiotarije. To je lijek koji koristimo za kronični hepatitis C. Bolesniku koji treba taj lijek, moramo prvo napraviti određene pretrage, mora imati laboratorijske nalaze. Potom mu moramo napraviti biopsiju jetre, uzeti uzorak jetrenog tkiva, patolog mora dati svoje mišljenje o upali, i kad se prikupe svi ti nalazi, ta dokumentacija odlazi bolničkoj komisiji za lijekove, koja procjenjuje zadovoljava li bolesnik kriterije HZZO-a. Nakon pozitivnog mišljenja, taj nalaz komisije se šalje u HZZO, čija komisija to sve ponovno gleda i daje svoje mišljenje, i tek tada bolesnik na svoju kućnu adresu dobiva odobrenje s jasnim definiranjem koliko doza tog lijeka može dobiti. Da i hoćete nešto muljati, ne možete. Zato su te optužbe izvan pameti.

NACIONAL: U nekim krugovima bilo je i optužbi da ste u bolnici i na fakultetu nelegalno zapošljavali ljude mimo natječaja?
- Svašta su mi htjeli imputirati, već smo imali neke anonimne prijave, pa smo se morali očitovati i rektorici i ministru Primorcu i dostaviti kompletnu dokumentaciju ljudi koji su bili izabrani, način odabira, postupke. Dokazali smo da su to obične klevete anonimnih nezadovoljnika ili nekih koji su nezadovoljni svojim statusom, a 'pucaju' na mjesto predstojnika klinike za internu medicinu i predsjednika katedre za internu medicinu, no to je njihov problem.