Mladenka Grgić radi sa suprugom Dubravkom Grgićem već 25 godina i s njime je izgradila golemi biznis u koncernu AgramIzvršna direktorica i predsjednica Nadzornog odbora Euroherca Mladenka Grgić već dvadesetak godina radi uz bok suprugu, biznismenu Dubravku Grgiću, predsjedniku koncerna Agram koji drži četvrtinu hrvatskog osiguravateljskog tržišta. S brakom ranih osamdesetih, započeo je i uspon tvrtke, a zajednički život koji se zahuktao u Ljubuškom, odakle je Grgić, nastavio se u punom zamahu u Zagrebu.

Oboje su počeli kao odvjetnici u odvjetničkom društvu Grgićeva oca u Ljubuškom, a danas su glavni pokretači biznisa čiji je prihod oko tri milijarde kuna. Prihod Euroherca pak iznosi trećinu prihoda cjelokupnog koncerna. Tvrtka je osnovana prije 14 godina a iz nje su se razvile druge. Danas taj koncern dijele na financijske tvrtke poput Jadranskog osiguranja, Sunce i Agram life, Kreditne banke Zagreb, Nava banke i euroleasinga, dok drugu, korporativnu grupu čini još petnaestak tvrtki. U tako velikom i razgranatom poslovanju Mladenka Grgić formalno je izvršna direktorica za međunarodne štete, no stvarnost je, kako je rekla, posve drukčija.

Razgovarale smo u Eurohercovoj poslovnoj zgradi u Vukovarskoj, u njezinu elegantnom uredu, uoči velikog obiteljskog događaja. Dva dana nakon razgovora, prošle subote, oženio se njezin sin Mirko Grgić (26), mladi pravnik koji također radi u tvrtki. Buduće su pravnice i njegove sestre Renata (25) i Mateja (21) koje će vjerojatno započeti svoje poslovne karijere u obiteljskom odvjetničkom društvu.

MLADENKA GRGIĆ sa suradnicama i menadžericama u Eurohercu koje su joj došle čestitati rođendanMladenka Grgić je pravnica i primjer poslovne žene kojoj se sve dogodilo gotovo istodobno: karijera, brak i djeca. Moglo bi se reći da je poput mnogih žena u obiteljskom biznisu odmah pristala zaposjesti drugo mjesto - ono iza supruga kao glavnoga gazde i pokretača posla. Ne doima se zbog toga nesretna - naprotiv uživa u poslovnom carstvu i svemu što ono nosi.

“Agram je za sve nas obiteljska tvrtka. I naši je menadžeri smatraju takvom jer tu rade mnogi supružnici i njihova djeca. Ovdje se razvio dobar kolektivni duh. Dubravko i ja ljetujemo s našim menadžerima a ja s mojim curama iz tvrtke često idem na putovanja - vikend u Budimpešti i Beču, karneval u Veneciji, sajam mode u Milanu, kako se dogovorimo. Katkad je to manja grupa menadžerica, a pokatkad nas je puno više”, priča Mladenka Grgić.

Ona i inače često putuje zbog posla. Međunarodna scena Euroherca pripada isključivo njoj. Govori engleski i njemački i dobro se snalazi u sklapanju poslova sa stranim partnerima i osiguravajućim društvima. U Hrvatsku dolazi veliki broj stranih vozila osiguranih u matičnoj zemlji i gotovo svi imaju u Hrvatskoj svoje partnere. Jednako je i s osiguranicima u Hrvatskoj koji u slučaju nesreće u inozemstvu moraju znati kome će se javiti. Euroherc ima partnere u 44 zemlje sustava tzv. zelene karte.

Osim toga, ona putuje na kongrese i savjetovanja europskih osiguravateljskih tvrtki gdje se razmjenjuju iskustva i dobivaju nove ideje. Kako je rekla, mora se biti u toku i znati što i kako rade drugi.

Cijeli koncern Agram ima 2850 zaposlenika. Najveći dio prihoda odnosi se upravo na grupu osiguravajućih društava koja su u 2006. godini ostvarila premijski prihod od oko 2,1 milijarde kuna, što je, kako je rekla Mladenka Grgić, 12 posto više nego u 2005., a to je gotovo jedna četvrtina ukupnog tržišta osiguranja.

Mladenka i Dubravko Grgić preselili su se iz Ljubuškog u Zagreb 1999. godine. U Zagrebu su se upoznali za studentskih dana, potom su se vratili u Hercegovinu, vjenčali se, a u Ljubuškom su se rodila i djeca. Oboje su u početku radili u Odvjetničkom društvu, no kako su se kao odvjetnici puno bavili štetama, s vremenom su osnovali osiguravajuće društvo. Ona je pauzirala od posla u razdobljima kad je rodila sina i dvije kćeri. Uživala je u majčinstvu, znajući da će opet doći vrijeme za karijeru.

Najveći šok obitelj je doživjela kad je sin Mirko 1997. imao tešku prometnu nesreću. To je dijelom bio razlog preseljenja u Zagreb.

“Mirko je bio dva i pol mjeseca u komi, pa je zbog liječenja i rehabilitacije koji su trajali dvije godine dugo bio u bolnici u Zagrebu. Dubravko i ja mijenjali smo se svakih tjedan dana kako bismo bili uz njega a u Zagrebu na studiju već je bila starija kći. Dubravkovi roditelji u Ljubuškom su već bili umrli, pa smo osjetili da nas Ljubuški manje vezuje. I poslovi su se već bili toliko proširili na cijelu Hrvatsku da smo zapravo više boravili u Zagrebu, Rijeci i Zadru te u Austriji i drugdje, nego u Ljubuškom. Nije stoga čudno što smo se odlučili preseliti u Zagreb. Odvjetničko društvo u Ljubuškom i sada funkcionira s istim ljudima, a naša kuća iz koje nismo ništa uzeli čeka nas netaknuta. Tko zna kad ćemo se odlučiti na povratak.”

TRIO GRGIĆ Prvi radni dan u koncernu sina Mirka GrgićaU Zagrebu su kupili veliki stan u središtu gdje i danas žive.
Mladenka Grgić supruga je upoznala 1977., nedugo nakon što je došla na studij prava iz Slavonskog Broda gdje je živjela kod strica i završila srednju školu. Oca je rano izgubila a majka joj je i danas u Hercegovini, u malom mjestu Tihaljina, u općini Grude, u kojemu se rodila i provela rano djetinjstvo. Bio je običaj u njezinoj obitelji da djeca, ona i njezina braća, idu na školovanje u veći grad. Udala se u prosincu 1979., kad je Dubravko Grgić diplomirao. Život se nastavio u Ljubuškom.

“Bila sam zadovoljna i došla sam u svoj kraj gdje sam uvijek sve imala. Moj otac je bio trgovac, bili smo dosta imućni, nikad mi nije ništa nedostajalo. Bilo nas je četvero - dvije sestre i brat, ali ja sam bila očeva ljubimica. Puštao me u naš dućan da kontroliram knjige i s njime radim inventuru, da uzmem čokoladu - dovoljno je bilo da zapišem u bilježnicu što sam uzela. Te povlastice nije imao moj brat i sestre i bili su ljubomorni. Kasnije, kad sam stvorila vlastitu obitelj, potrebe su bile drukčije, no naš je život tamo bio jako lijep. Ljubuški je jako lijep gradić, imali smo dobre susjede i prijatelje i dobru ekipu u odvjetničkom uredu. Odvjetnički posao bio mi je iznimno zanimljiv i uzbudljiv. Kad je rat završio i kad su se stvari počele mijenjati, pa se i privatnim osobama omogućilo da mogu osnivati osiguravajuća društva, mi smo se na to i odlučili. Tako je sve počelo, a danas je to ogromna tvrtka.”

Idiličnu sliku o uspjehu i sreći obitelji Grgić povremeno su zatamnile tragedije i nesreće.

“Prvi šok bila je smrt Dubravkova brata, također odvjetnika, kojemu je bilo samo 30 godina. Dvije godine liječio se od raka, uzaludno smo s njime putovali u Njemačku i Ameriku. Nije bilo lijeka. Šogorica, također odvjetnica, ostala je sama s dvoje male djece. Potom je umrla moja svekrva, a malo zatim poginuo je moj šogor - od sestre suprug, također jako mlad, a šest mjeseci poslije umrla je i moja sestra od raka, i ona s 30 godina. Ostalo je dvoje dječice bez oba roditelja. Da samo vidite kako su krasna i primjerna ta sva djeca danas. No to nije bio kraj nesrećama. Stradao je u prometnoj nesreći u Ljubuškom moj Mirko. Kad se vraćao s neke svadbe, u njega je udarilo pekarsko vozilo sa sporedne ceste. Sve sam drugo nakon toga potisnula, on je bio centar svijeta. Oporavak je bio jako dug, ali na sreću sve se dobro završilo. I Dubravko je poslije Mirkove nesreće imao nikad razjašnjenu, vrlo neugodnu nezgodu. Kad je jedno jutro izišao iz kuće u Ljubuškom, na ulazu u automobil netko je na njega pucao. Metak ga je srećom samo okrznuo. Policija je poslije našla pušku u susjednoj kući, ali tko je i zašto pucao, nikad nismo saznali.”

Bilo je spekulacija da su Grgića željeli zaplašiti njegovi protivnici, bivši partneri ljubomorni na uspon herecegovačkog biznismena. Na pitanje je li to bio jedan od razloga za odlazak u Zagreb, Mladenka Grgić je rekla: “Ne, nikad, ni u najtežim danima nismo pomišljali na odlazak, pa ni kad je počeo rat. Ljubuški je bio poluprazan u to doba, svi su se razbježali. Mi smo cijelo vrijeme bili tamo iako smo mogli otići u Beč, gdje već 25 godina imam svoj stan. U Zagreb smo se preselili tek kad su djeca ovamo došla na studij i kad smo Dubravko i ja shvatili da nas poslovi jako puno vode i zadržavaju u Zagrebu.”

Mladenka Grgić vozi crni kabriolet - Mercedes SL 500, a reprezentativan je i cjelokupni vozni park obitelji Grgić. Na pitanje jesu li automobili posebna strast, ona je rekla: “Automobil nam je prije bio poput drugoga doma. Znali smo u njemu provesti sate vozeći se od Ljubuškog do Beča i na mnogobrojnim drugim relacijama. Bilo nam je važno da imamo brz i siguran automobil. No bilo je vremena kad sam duge putove prolazila i u običnoj alfi bez klime i ljeti se više puta za vrijeme vožnje presvlačila. Nisam zaboravila ni ta vremena, ali priznajem da je danas ljepše.”

Dubravko i Mladenka Grgić odrasli su u imućnim obiteljima i svoje današnje bogatstvo shvaćaju kao nešto što im nije palo s neba. Uživaju ljeti u plovidbi luksuznom jahtom i putovanjima. Nakon sedmogodišnjeg boravka u Zagrebu, spremaju se početi graditi kuću na Tuškancu. O tome je rekla: “Kad smo tek došli, kupili smo stan, a ja sam godinama tražila zemljište gdje bismo mogli sagraditi kuću. Napokon sam ga našla prije godinu dana i uskoro počinjemo gradnju. Mi smo vam svakih nekoliko godina na nekom početku, i u poslu i u privatnom životu.”

Prošle godine upisala je doktorski studij na Pravnom fakultetu, šest semestara po bolonjskom modelu.
“Katkad se pitam je li mi to trebalo, ali moram priznati da je slatko vratiti se u studentske klupe. Prekrasan je osjećaj doći na faks i kao nekad u stankama između predavanja na WC-u popušiti cigaretu!”