DNEVNIK
Petak, HRT 1, 19.30

Predsjednik države "primio je predstavnike medija", pa su onda i HRT i Nova TV objavili pokretne slike svojih predstavnika kako stoje i druže se, dok nad njima, pa k nama u televizore, lebde predsjednikove riječi "o medijima". Naravno da tu protokolarnu zvizdariju nije trebalo objavljivati u Dnevnicima, jer to nije vijest, to je stara pjesma s naslovom "Predsjednik hrvatske države opet se blamira svojim komunjarskim buncanjem protiv novina i novinara". Sutrašnji dnevni listovi, Jutarnji i Večernji, te čudne i Mesiću antipatične tvorevine što žive od čitatelja, nisu objavili Mesićevu titoidnu zdravicu poslije koje su okupljeni počeli ždrati, piti i razgovarati, lagano mučeni mišlju da bi svakog časa odnekud mogao iskrsnuti domaćin i stisnuti im ručicu.

Zahvaljujući dragom "Vjesniku", listu koji mesići i sanaderi najviše vole, nismo ostali lišeni predsjednikovih misli o, kako su nekad govorili vrhovec, bilić, savka i slični fosili, nekim pojavama u dijelu naše štampe. Kaže subotnji "Vjesnik" o Mesiću i partyju za ekipu: "upozorio je ujedno da sloboda medija nije anarhija, destrukcija i uništavanja, upozorivši kako u nekim medijima neki misle da trebaju izmišljati događaje zbog bolje prodaje", cilj novinara je ona posebna istina što služi interesima zajednice, a ne senzacionalizmu, a vi, novinari, savjetuje nas kolhoznik Mesić, radite tako da čitatelji, slušatelji i gledatelji "u vašim novinarskim radovima prepoznaju stvarni život, a ne život što ste ga vi kreirali". Da netko danas može biti toliko stvarno i životno staljinistički glup, ne bismo vjerovali da nismo pročitali, a posebno pohvaljujemo živodajni napor izvjestiteljice (Miroslava Rožanković) da kreira kretenariju o govorniku koji je "upozorio upozorivši". Kakav predsjednik, takva i osobna mu novinarka.

Od večeras "Brisani prostor" ide uživo, ne zna se zašto. Počujte. Emisiju otvara vremešni novinar i dragi mi kolega Tonči Bonači, slijedi gost u studiju koji je odavno ne samo u godinama nego i u stanju kad misli bježe (odvjetnik Silvije Degen), a sve skupa vodi vodi g. G. Milić koji si je tipičnom staračkom lakomošću prigrabio, osim nedjeljnog Dnevnika, još jednu emisiju u kojoj može uživo pozdraviti gledatelje.

OTVORENO
Četvrtak, HRT 1, 22.34

Pitanje je bilo nešto kao vjerujemo li da u Hrvatskoj postoji "organizirana građevinska mafija" ili tome slično. Narod je listom odgovorio da vjeruje. Friška voditeljica Sanja Mikleušević Pavić je vrlo strogo, valjda su joj tako rekli, pazila da emisija traje sat vremena i ni trena duže, kraće je poželjno. Nikako nije dobro da jedina stvarna osoba, Đivo Dražić vlasnik većeg dijela zemljišta "za golf" na Srđu, bude kraćen u svojoj više nego razumnoj polemici sa Stijepom Butijerom, članom Državnog savjeta za urbanizam i članom Poglavarstva Grada Dubrovnika. Đivinu zemlju mnogi žele, a on je nikad ne će prodati, jer čovjek bez zemlje je čovjek bez ičega, gle-gle, ali joj, curi mi emisija, doviđenja.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00

Stankovićev gost bio je sijedi Milovan Šibl, zagrebački razmažen tatin sin (engl. spoiled brat) i lik o kojem ćelavi Stanković po običaju pojma nema, odatle i čudno odsustvo pitanja o Šiblovim gospodarskim aktivnostima početkom 90-ih prošlog stoljeća, o čemu bi njegova bliska suradnica Hloverka Nova(k) Srzić mogla puno pričati. Vidio sam ih tih davnih dana kako se Savskom zajedno voze u automobilu. Motao se čovjek Milovan po izdavaštvu i ugostiteljstvu, bio "kućni prijatelj" stanovitog Franje Tuđmana (osnivača Republike Srpske), ali ništa od toga nije zanimalo našeg tv-voditelja. Aca Faca sat je vremena pitao ovog zauvijek bivšeg krajnje minornog i svega željnog lijenog zagrebačkog hadezeovca - o budućnosti. Te što je vaš program, te što vaša udruga "Jedino Hrvatska" misli o Europi i slične gluposti o kojima bi jednak pravorijek mogla izreći i Titova udovica, uz uvjet da netko Stankovićeve pameti pokuša s njom napraviti proročku seansu. Od sveg srca želimo jednom tako sposobnom i temeljitom tv-djelatniku kao što je Aleksandar Stanković da se dočepa Jovanke i pita je što će se nositi ove jeseni, kada će, po njenom mišljenju, euro ojačati, hoće li sutra padati kiša i Kosovo postati država, umjesto da joj lijepo kaže "gospođo, o čemu ste s njim pričali u krevetu".

Mali Šibl nije s osnivačem Republike Srpske bio u krevetu, ali bi mogao znati svašta o Ankici, svojem prijatelju Braci, o Seki, mogao bi ogovarati njenog starijeg brata Miroslava, mogao bi pričati o čuvenoj firmi "Maximal-Peko". Njen direktor bio je Boris Ivin Peko, biznismen Šiblova kalibra, firma je bila nakladnik najsramotnijeg i najbrže propalog "Danasa", onoga kojemu je 8. siječnja 1993. godine Hloverka Novak Srzić bila glavna urednica. Neznalici Stankoviću takav je Šibl mogao uvaliti kretenariju da ga je jedan gospodin Kronast došao moliti da za njega radi, mada je istina vrlo jednostavna: g. uredniku Borisu Kronastu došao je Šiblov prijatelj i suvlasnik svačega Peko i rekao mu ljubazno ili ćete vi Kronast na biro, ili od danas se ne zovete "Erotika" nego "Eros" i prelazite u naše poduzeće "Strijela 92". Ovakvih primjera prijateljskog preuzimanja bilo je tada koliko hoćeš, ali Šibl danas lažnom novinaru Stankoviću (koji ni novine ne čita) kaže da ne zna što se tamo zbivalo, da je on bio samo suvlasnik porno-časopisa i da je vlasnik bio jedan njegov prijatelj. Kako se zove taj prijatelj - to Stankoviću nije palo na pamet pitati, jer njegova velika pamet morala je trijumfirati nad ‘glupim’ Šiblom kojemu se, priznao je, pornografija gadi, a onda je Aca poentirao "gadi vam se, a novac vam se nije gadio".

Jedino što se nama ovdje gadi jest to da Stankovićeva novinarka Maja Kubik radi prilog o gostu emisije u kojem ni riječi nema o Šiblovoj ulozi u svjetskom raritetu: Zagrebačkom kazalištu mladih u koje se osam godina, od 1993. do 1998. godine, moralo ulaziti na sporedni ulaz samo zato jer je glavni bio zakrčen kafićem "Theatar". I stvarno, koja je sada politička vizija malog Šibleka? Da sami ponovo zatvorimo foyer dječjeg kazališta, ili će on, kad dođe na vlast, pomoći da se to uredi jednom zauvijek.