KĆI SLAVNE POLITIČARKE Savka Kučar-Dragičević dobila je ime po majci, političarki Savki Dabčević-Kučar, proskribiranoj 1971., što je, kako kaže, i sama osjetilaSavka Kučar-Dragičević, direktorica Agencije za zaštitu okoliša i kći političarke i počasne predsjednice HNS-a Savke Dabčević-Kučar, našla se prošlog tjedna u središtu medijske pozornosti jer je glavni tajnik DC-a Vladimir Novotny zatražio od Vlade njezinu smjenu zbog sukoba interesa. Naime, Savka Kučar-Dragičević je supruga Tomislava Dragičevića, predsjednika uprave Ine, koja je po njihovu mišljenju najveći zagađivač okoliša u Hrvatskoj. Oni smatraju da se “zbog obiteljskih interesa i veza” od Agencije za zaštitu okoliša ne može očekivati objektivnost u radu.

Savka Kučar-Dragičević (53) je doktorica tehničkih znanosti i zaštitom okoliša bavi se više od 15 godina. Diplomirala je na zagrebačkom Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije, a na čelo Agencije za zaštitu okoliša došla je 2003. i postavila je na noge. Usavršavala se u SAD-u, Kanadi i Švicarskoj, ekspert je Međunarodne agencije za atomsku energiju, članica niza međunarodnih udruženja, predavač na postdiplomskom interdisciplinarnom studiju, radila je na uspostavi sustava za zbrinjavanje otpada, surađivala je na izradi prvih zakona iz zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, koautor je Strategije zaštite okoliša RH i jedan od začetnika i promotora ideje i primjene čistije proizvodnje u Hrvatskoj, dok rad u Agenciji smatra svojim najvećim izazovom.

Poznata je kao velika protivnica medijskog eksponiranja. Kaže da je na ovaj intervju pristala zato što smatra “da bi bilo totalno neprofesionalno i nekorektno dopustiti da tvrtka u kojoj radi trpi zbog napada ljudi koji imaju nešto osobno protiv nje, a i bilo bi pomalo kukavički i dalje šutjeti i dopuštati da svatko blati mene i moju obitelj”, objasnila je Savka Kučar-Dragičević razloge pristanka na intervju. “Imam već izvjesne godine iza sebe i dosta mi je toga da kojekakvi tipovi govore o meni kao o produktu obiteljskih veza, osobi koja je izrasla ispod skuta svoje majke ili se podvukla pod skute svoga supruga. Ja sam ozbiljna osoba, doktor sam znanosti, imam svoje mjesto u stručnim krugovima u zemlji i inozemstvu, iza sebe staž od 29 godina rada u struci i zaključila sam da je vrijeme da to i javno kažem.”

NACIONAL: Glavni tajnik DC-a Vladimir Novotny zatražio je prošlog tjedna od Vlade vašu smjenu zbog sukoba interesa. Hoćete li podnijeti ostavku?
- Ni u ludilu. Ma koga on predstavlja da traži ičiju ostavku? Ja sam profesionalac u svome poslu, došla sam na čelo Agencije za zaštitu okoliša na temelju svojih stručnih kvalifikacija. Mislim da svoj posao radim dobro, da to pokazuju i rezultati Agencije, te da u radu imam podršku i Ministarstva zaštite okoliša i Vlade.

NACIONAL: Prigovara vam se da ste u sukobu interesa jer ste u braku s Tomislavom Dragičevićem, predsjednikom uprave Ine, koja je navodno najveći zagađivač u Hrvatskoj, te da zbog toga ne možete biti objektivni u radu. Jeste li u sukobu interesa?
- Sukob interesa ne postoji. Agencija nema nadležnost da donosi zakone i pravilnike, provodi inspekcijski nadzor, podnosi prijave i donosi sankcije, nego uspostavlja i razvija novi, jedinstveni informacijski sustav zaštite okoliša. Takvi informacijski sustavi postoje u svim razvijenim državama Europe, a agencije, kao naša, dio su uobičajene prakse Europske unije.

NACIONAL: Kako objašnjavate što je taj napad, u jednom dijelu neukusno sročen, došao iz redova DC-a?
- Za to nemam pristojnog objašnjenja. Gospodin Vladimir Novotny pozvao se na svoj izvor, koji je već godinama fiksiran na moju obitelj i vjerojatno su jedino pojedinci iz DC-a bili dovoljno neozbiljni da na to nasjednu. Da je on ili netko drugi iz DC-a posjetio našu web stranicu www.azo, znači, da se informirao o radu Agencije, mogao je pronaći podatke o tome što Agencija radi ali i o mjerenjima kvalitete zraka u Sisku, pa bi se izbjeglo dezinformiranje i manipuliranje javnosti. Usput rečeno, netko tko se izražava kao taj čovjek nije “oštar”, kako je to okarakterizirano u TV emisiji “Otvoreno”, nego je samo bezobrazan i neodgojen.

NACIONAL: Mediji pišu da grad Sisak namjerava tužiti Inu zbog onečišćenja okoliša, da su Siščani ljuti zbog sumporovodika i koncentracije benzena te da osnivaju udrugu oboljelih od karcinoma. Kako se osjećate dok čitate takve tekstove?
- Pravo je svake zajednice da se organizira i brani svoje interese na sve legalne načine. Osnovni problem kod zaštite okoliša je u tome što je ona još uvijek kod mnogih prisutna samo na deklarativnoj razini. Da bi zaštita okoliša postala stvarnost u Hrvatskoj, ona mora ući u razvojne planove svih sektora. To konkretno znači da se kod planiranja razvoja sektora poput industrije, ali primjerice i prometa, poljoprivrede ili turizma, mora voditi računa o tome kako će njihove odluke utjecati na okoliš. I kako će posljedice tih odluka svesti na minimum. Svi znamo da u Sisku radi nekoliko velikih postrojenja i time potencijalnih zagađivača, znači, da je sisačko područje jedno od najugroženijih. Glupost je reći da je agencija nešto skrivala - pa informacijski sustav se i uspostavlja da bi se takvi problemi lakše pratili i kontrolirali. I jasno je da se na rješenju tog problema mora raditi.

S TOMISLAVOM DRAGIČEVIĆEM, suprugom, predsjednikom uprave IneNACIONAL: U svim tim napisima provlači se tvrdnja da je INA najveći hrvatski zagađivač okoliša. Možete li to komentirati?
- Tu se nema što komentirati. Svaka kemijska industrija, kao i većina drugih industrija, zagađivači su okoliša. Svako postrojenje dužno je poštovati zakonske limite ili će biti sankcionirano. Svaki je zagađivač dužan plaćati i za opterećenje okoliša i to prema visini opterećenja. INA kao i svi drugi.

NACIONAL: Jeste li o optužbama na svoj račun razgovarali sa suprugom?
- Normalno je da se o takvim i sličnim optužbama razgovara u svakoj obitelji. Ja sam možda na neutemeljene javne optužbe osjetljivija od drugih jer sam to već par puta iskusila u životu, prvi puta kao osamnaestogodišnjakinja i to je trajalo petnaestak godina. Od 1972. do 1986. moja je majka bila ono što se zvalo državni neprijatelj i mnogi su je u medijima blatili i prozivali. Moji roditelji nisu mogli ništa poduzeti protiv toga, pristup medijima bio im je zatvoren. Mislim da moja djeca danas to ne trebaju trpjeti.

NACIONAL: Kako su događaji vezani uz Hrvatsko proljeće i progone obitelji utjecali na vaše sazrijevanje?
- Čovjek koji ne dobije poneku pljusku i koji se s njom ne zna suočiti u životu, nezreo je čovjek. Meni se to dogodilo rano, u osamnaestoj godini, i mislim da sam tada u potpunosti sazrela pa to na neki način smatram i svojom prednošću. Dok je moja majka bila na vlasti, nisam imala osjećaj da je ona nešto posebno, ili da mi imamo neke privilegije zbog njezine visoke funkcije. No kada se ta situacija promijenila, počela je jasna polarizacija: prilazili su mi ljudi i pitali me kako sam, davali mi podršku i govorili da pozdravim obitelj, i oni drugi koji su govorili da me treba izbaciti iz škole, onemogućiti upis na fakultet, proglasili nas sumnjivim elementima i slične gluposti. Usprkos tome, ja sam maturirala, čak bila i oslobođena mature, upisala sam Kemijsko-tehnološki fakultet 1972. godine, znači, u vrlo neugodno vrijeme, i završila ga prije roka, među najboljima u klasi. Iako nismo bili fizički proganjani, praktički smo bili građani drugog reda.

NACIONAL: Jeste li se osjećali traumatizirano u to vrijeme?
- Nismo na taj način razmišljali. Bilo je svega nekolicina ljudi koji su me razočarali, naših kućnih prijatelja, koji su se u roku od tri dana prestali javljati. No to je bilo zanemarivo u usporedbi s toplinom koju su nam kao obitelji iskazivali prijatelji, poznanici i nepoznati ljudi - u uredu, mami na cesti i na tržnici. Oni koji pamte sedamdesete znaju da u to vrijeme u službenim krugovima nije bilo popularno zvati se Kučar. Da se razumijemo - ja sam na moju obitelj ponosna, ali govoriti da mi je moje podrijetlo olakšalo put kroz život - obična je bedastoća.

NACIONAL: Jeste li tada željeli baviti se politikom?
- Ne, baš naprotiv. To nije za mene. Za bavljenje politikom previše sam svojeglava i teško bih podnijela stranačku stegu. Čim ste u nekoj stranci normalno je da branite stranačke interese, čak i onda kada to ne odgovara vašim stavovima. Kada se osnivao HNS, bila sam među osnivačima. Politikom se ne bavim i ne dijelim ljude po stranačkoj pripadnosti. Imam prijatelje i u HNS-u i HDZ-u i mnogim drugim strankama.

S MAJKOM SAVKOM DABČEVIĆ- KUČAR i sestrom, u Heidelbergu 1989. NACIONAL: Kako ste dobili ime Savka?
- Očito, to je tatina ideja. Valjda je u tom trenutku bio toliko zaljubljen u mamu da je htio da se i ja zovem po njoj. Meni se ime nikad nije sviđalo, nekako mi se čini da je strano mojoj naravi, i teško sam se s njim saživjela. No čovjek mora naučiti živjeti i s onim što mu se ne sviđa. To je ime staro slavensko, novodno ga je moj djed našao u nekoj od pjesama Petra Preradovića. U to doba se smatralo i hrvatskim i srpskim, no povijest je učinila da je uteg prevagnuo na drugu stranu. Zato sam kod svoje djece - Marte i Antuna - nastojala izbjeći da mrze svoja imena.

NACIONAL: Kako ste se odlučili baviti zaštitom okoliša?
- Voljela sam književnost, a kemiju malo manje, ali znajući da ću u tadašnjim okolnostima kao "društvenjak" teže naći posao upisala sam kemiju i nikad nisam požalila. Prvo sam radila u razvoju i istraživanju, a nakon toga sam se zaposlila u velikoj inženjering i konzalting tvrtci u kojoj sam bila jedini kemičar među strojarima i građevinarima tako da su meni pripadali projekti vezani uz zaštitu okoliša. S godinama čovjek traži nove izazove. Počela sam se baviti i opasnim otpadima, nisko i srednjeaktivnim otpadom, izradom elaborata i procjena stanja okoliša, pa informacijskim sustavom zaštite okoliša, menadžmentom.

NACIONAL: Koliko je Hrvatska zagađena u odnosu na države Europske unije?
- U odnosu na Europsku uniju mi smo u puno boljem položaju. Samo to nije pravo pitanje, s obzirom na razinu opterećenja okoliša u Europi. Ipak Hrvatska je u dobrom položaju, ne zato što smo jako štitili okoliš, više je to posljedica razvojnih i povijesnih okolnosti. Naime na našem teritoriju nismo imali previše teške industrije, a onda je došao domovinski rat sa svim svojim posljedicama - među ostalim i usporavanjem ili zaustavljanjem većine proizvodnih aktivnosti, industrije, turizma. Tako su manja opterećenja okoliša vjerojatno jedina pozitivna posljedica rata. Nakon rata i razdoblja stabilizacije, postalo je jasno da zaštita okoliša nije samo pitanje teorije i zahtjeva Europe u procesu približavanja nego budućnosti naše djece pa se o tom problemu počelo i razmišljati na drugi način i pristupati sustavnije.

NACIONAL: Ima li Hrvatska rješen problem odlaganja elektroničke opreme, što je veliki problem u svijetu?
- Prošle godine riješili smo zakonsku regulativu, a sada je na redu rješavanje u praksi.