Američki vojnici posljednjih su dana na udaru pobunjenika u neposrednoj blizini utvrđene Zelene zoneIako američka vojna pojačanja, koja je najavio američki predsjednik George W. Bush, još nisu stigla u Irak, a vjerojatno u punom sastavu i neće sve do svibnja, američko zapovjedništvo počelo je prve operacije u Bagdadu kako bi ponovno preuzelo neke dijelove grada koje drže pobunjenici ili lokalne milicije. Panoramske televizijske snimke koje se snimaju iz sigurne Zelene zone, gdje su američka ambasada, vojna zapovjedništva i glavna iračka ministarstva, pokazuju da se u neposrednoj blizini te zone vode žestoke borbe: kulja gusti dim i lete helikopteri dok se čuju rafali i eksplozije. Američko ministarstvo obrane čak je prošlog tjedna dalo medijima na raspolaganje svoju videosnimku tih borbi, kako bi pokazalo koliko energično američka vojska ulazi u te okršaje, kako bi Bagdad učinila sigurnijim. Ipak, upućeni u prilike u tom gradu upozoravaju da će ta ofenziva teško bitno promijeniti stanje, a čak i najavljeni dolazak dodatnih 20-ak tisuća vojnika.

Televizijske panorame Bagdada pokazuju da se borbe vode kilometar i pol od Zelene zone - pobunjenici su prodrli u samo središte grada. Borbe se vode oko ulice Haifa, koja je već dugo uporište pobunjenika. Donedavno, kad bi Amerikanci s iračkim vojnicima ulazili u takva područja gdje su se utaborili sunitski pobunjenici, oni bi se otud povukli ili prikrili, pričekali da Amerikanci odu, a potom se vratili. Ali sad se osjećaju dovoljno jakima da Amerikance pokušaju spriječiti da uđu u njihovo područje.

A Haifa je samo jedna od bagdadskih četvrti u rukama sunitskih pobunjenika. Prije nekoliko dana oni su raketom srušili helikopter američke zaštitarske kompanije “Blackwater” iznad četvrti Al-Fadhil. Nekolicina iz peteročlane posade navodno je preživjela pad, ali su svi nađeni mrtvi, neki s ranama od metaka.

Vojska Mahdi, milicija radikalnog mladog šiitskog svećenika Moqtade Al-Sadra, potpuno kontrolira četvrti sa šiitskom većinom, odakle protjeruje sunitske stanovnike. Američki vojnici onamo zasad ulaze bez bojazni od zasjeda, atentata i napada, jer između njih i Sadra još uvijek vlada napeto varljivo primirje. Sadr zahtijeva od iračke vlade, kojoj su na čelu umjereni šiiti, ali u kojoj su i Kurdi i suniti, da se Irak pretvori u šiitsku državu, ali vlada s njim ne želi sukob, jer je Sadrova milicija vrlo brojna i moćna, te je veliko pitanje kako bi završio eventualni sukob između iračke vojske i te šiitske milicije, čak i kad bi Amerikanci pomogli iračkoj vojsci. Prema nekim procjenama, Sadr bi tada ovladao najvećim dijelom južnog Iraka i znatnim dijelom Bagdada.

U sunitskom dijelu Bagdada vlada veliki strah da bi Sadr svakog trenutka mogao pokrenuti veću ofenzivu u gradu pa se nakon pojedinih šiitsko-sunitskih incidenata, kojih je sve više, širi panika da je ta ofenziva već počela. Stoga se u sunitskim četvrtima organiziraju milicije, kojima logističku i vojnu podršku daju lokalne pobunjeničke ćelije. Oni znaju da je Sadrov plan da Bagdad pretvori u šiitski grad i iz njega protjera sunite.

Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa, prošlog petka u Bagdadu s iračkim premijerom Nurijem al-Malikijem Nakon stanovitog zatišja ponovno je započeo val samoubilačkih bombaških atentata, proteklih dana bilo ih je nekoliko s više desetaka mrtvih. Uzajamne likvidacije sunita i šiita po cijelom gradu su svakodnevne, otmice također. Kretanje gradom je otežano jer su na cestama postavljene brojne kontrolne točke, na kojima stoje razni naoružani ljudi. Negdje su to lokalne milicije, drugdje iračka vojska, a i pobunjenici na brzinu postavljaju kontrolne točke, kako bi nekoga oteli ili likvidirali. Tko je na kontrolnim točkama, ne može se raspoznati ni po uniformama. Nedavno su u Karbali petoricu američkih vojnika ubili pobunjenici u američkim uniformama i u američkom vojnom vozilu.

Zbog svega toga ljudi, ako ne moraju, ne izlaze iz svojih četvrti, slušaju lokalne vođe i nastoje preživjeti. Zbog ograničenog kretanja zamro je ekonomski život. Stranci se zbog straha od atentata i otmice više uopće ne kreću izvan Zelene zone, za njih više ni jedna četvrt nije sigurna. Situacija u gradu naglo se pogoršala prošle godine. Razne lokalne vlasti počele su mijenjati i način života u pojedinim dijelovima grada.

Prije četiri mjeseca dosadašnji američki ambasador u Bagdadu, Zalmay Khalilzad, poslao je američkoj ministrici vanjskih poslova Condoleezzi Rice memorandum o stanju u Iraku na temelju neposrednog svjedočenja iračkih službenika u američkom veleposlanstvu. Odnos stanovnika Bagdada prema onima koji rade za Amerikance sve je negativniji, jer danas većina želi da Amerikanci odu, a jača i utjecaj radikalnih islamista. To posebno osjećaju žene, pod sve većim pritiskom u vezi s odijevanjem i ponašanjem. U pojedinim četvrtima vlast preuzimaju pojedine sumnjive skupine, koje nemaju veze s vlašću. Irački službenici ambasade žale se da su islamističke grupe i lokalne milicije u četvrtima gdje žive u Bagdadu počele otežavati njihov svakodnevni život. Službenice u odjelu ambasade za javne poslove pričaju kako su im od sredine svibnja susjedi počeli prigovarati zbog toga što nose zapadnu odjeću. Jedna im je susjeda preporučila da počnu nositi veo i da više ne voze automobil. One su to shvatile kao prijetnju. Ponegdje se od žena zahtijeva da potpuno prekriju lice, zabranjuje im se da se služe mobitelima. Čak ih i taksisti odbijaju voziti ako im nije pokrivena glava. Jedna zaposlenica veleposlanstva zbog prijetnji je počela nositi islamsku halju. Službenici pričaju da žene u nekim ministarstvima iračke vlade već moraju nositi islamsku odjeću. I muškarce upozoravaju da ne nose traperice, te da čak ni ljeti ne nose kratke hlače. Čak se i maloj djeci zabranjuje da se igraju na ulici u kratkim hlačama.

Stanovnici Bagdada prošlog se ljeta nisu mogli rashladiti jer dobivaju jedan sat struju svakih šest sati, a to nije dovoljno za rashladne uređaje. U nekim četvrtima privatnici su postavili agregate i naplaćuju svojim susjedima priključivanje. Iako je Irak zemlja s puno nafte, u Bagdadu je naftu vrlo teško dobiti pa se za nju satima čeka u redu. Irački službenici sve su zabrinutiji za svoju sigurnost. Barem pola njih taji gdje rade, to ne žele otkriti čak ni svojim obiteljima. Ne nose kući mobitele koje su dobili u ambasadi, mole da ih iz ureda ne nazivaju kući, a kad ipak moraju od kuće obaviti neki službeni razgovor s ambasadom, govore samo arapski. Vikendom ne dolaze na posao. Nemoguće je naći bilo koga tko bi poslužio kao prevoditelj kad u ambasadu dođe kakva televizijska ekipa da napravi intervju. Jedna službenica bila je u SAD-u na tečaju, ali je kod kuće lagala da je bila u Jordanu.

Neki irački službenici zatražili su od ambasade lažne novinarske iskaznice kako bi s njima ulazili u Zelenu zonu, jer vanjsku zaštitu održavaju vojnici iračke vojske, a za mnoge se sumnja da održavaju veze s pobunjenicima. Oni se, prema iračkim službenicima američkog veleposlanstva, kad vide na propusnicama gdje rade, ponašaju sve neprijateljskije, pa se boje da ih ne prokažu pobunjenicima, što bi ih moglo stajati života. Sve je više upita iračkih službenika hoće li Amerikanci i njih povesti sa sobom ako se naglo povuku iz Iraka. Neki su već počeli evakuirati svoje obitelji u Jordan i Egipat.

U zelenoj zoni nalazi se i vojna bolnica u koju dolaze ranjeni američki vojnici: od početka rata ubijeno je 3000 i ranjeno 15.000 američkih vojnika Mnogi su u sve većem strahu za vlastitu sigurnost, posebno stoga što su u četvrtima gdje žive uspostavljene nove lokalne vlasti s posebnim stražama i osobama koje špijuniraju stanovnike. Nije im jasno komu su te vlasti lojalne, iračkoj vladi ili pobunjeničkim grupama, kakvom islamističkom vođi ili lokalnim moćnicima. Ima vijesti i da je u pojedinim četvrtima počelo etničko čišćenje, pa se iz šiitskih četvrti iz kuća izbacuju suniti, i obratno. Prije dva mjeseca iračka vlada suspendirala je cijelu policijsku brigadu s 800 ljudi, njenog zapovjednika uhitila pod optužbom da je brigada pomagala šiitskim eskadronima smrti u masovnim otmicama ljudi, od kojih su mnogi bili likvidirani. Osma brigada Drugog bataljuna Nacionalne policije bila je raspoređena u zapadnom Bagdadu, ti su policajci u Bagdad nedavno poslani iz unutrašnjosti da pomognu uspostaviti red i mir. U tom dijelu grada u posljednje su vrijeme zaredale otmice i likvidacije istaknutih građana. Suspenzija cijelog bataljuna izravna je posljedica događaja u središnjem dijelu Bagdada. Naoružani neznanci u policijskim uniformama oteli su 14 vlasnika dućana, a dva dana poslije 24 radnika oteta su iz tvornice za preradu mesa i svi su ubijeni. Tijela otetih obično se nađu negdje na periferiji, nerijetko s tragovima mučenja.

Sumnja se da su i sami pripadnici te brigade sudjelovali u otmicama, a možda čak i u likvidacijama. Iračka vlada tu odluku donijela je i na sugestiju zapovjedništva američke vojske u Iraku. Američki general William Caldwell rekao je da “djelovanje brigade nije bilo na razini profesionalnosti koju zahtijeva iračko ministarstvo unutarnjih poslova, pa se zaključilo da će povlačenje te brigade iz aktivne službe čak povećati sigurnost u njenom sektoru.” Caldwell je dodao: “Postoje čvrsti dokazi o suradnji s eskadronima smrti kojima je dopušteno da slobodno operiraju upravo na području gdje je ta brigada trebala sprečavati njihovo djelovanje. Pripadnici te brigade nisu bili potpuno lojalni iračkoj vladi, nego drugima.”

Vođe sunita u Bagdadu optužuju policijske postrojbe da pomažu šiitskim eskadronima smrti u seriji masovnih otmica. Oteta je cijela američko-iračka Trgovinska komora, nekoliko skupina tvorničkih radnika, cijeli Irački olimpijski odbor. Rijetko su oteti bili pušteni, a najčešće krvavo likvidirani. Šiitski radikali organizirani u eskadrone smrti to su činili kako bi izazvali vjerski sukob i građanski rat, zbog kojeg bi se Amerikanci povukli iz Iraka, a šiitski dio Iraka odcijepio. Sunitski vođe tvrdili su da su se radikalni šiiti infiltrirali u policiju i da su neke pokolje počinili upravo ti ekstremisti u policijskim uniformama.

Iračka vlada redovito je odbacivala optužbe da postrojbe ministarstva unutarnjih poslova sudjeluju u međuetničkom nasilju, tvrdeći da su za to krivi eskadroni smrti koji se služe policijskim uniformama. Zato su potkraj prošle godine uvedene nove uniforme. Ali potom su i članovi vlade koji su nijekali te sunitske tvrdnje morali priznati da su one bile točne, a suspenzija cijele policijske brigade bila je najrječitiji dokaz da su ih i u vladi priznali.

A potkraj 2004. cijela policija Mosula pobjegla je iz grada kad se našao pod udarom pobunjenika, dok su se šiitski policajci u Nadžafu u jednom trenutku kolektivno priključili radikalnoj šiitskoj miliciji Moqtade al-Sadra, pokazavši komu su zaista lojalni. U studenome i prosincu 2005. američka vojska otkrila je u Bagdadu dva tajna zatvora u kojima su pripadnici specijalnih postrojbi iračke policije mučili, premlaćivali i izgladnjivali oko 200 zatočenika.

Međuetnički sukobi u Bagdadu toliko su se rasplamsali da su još lani početkom ljeta onamo hitno prebačene dodatne američke i iračke vojne snage ne bi li smirile stanje. U lipnju je pokrenuta ofenziva “Zajedno naprijed”, a u srpnju su u Bagdad poslane daljnje američke snage da blok po blok čiste od eskadrona smrti. Potkraj prošle godine u Bagdadu je na suzbijanju nasilja i povećanju sigurnosti radilo 55.000 iračkih i 12.000 američkih vojnika, a među njima i američka brigada tipa “Stryker” za antiterorističku aktivnost. Ništa od toga nije pomoglo, Amerikanci su izgubili kontrolu nad najvećim dijelom grada. Nedavno je američko zapovjedništvo ocijenila da se treba usredotočiti na Bagdad i omogućiti da iračka vlada normalno funkcionira. Zbog toga je Bush odlučio da u Irak, točnije, u Bagdad, pošalje dodatnih 20-ak tisuća vojnika. Prema novom američkom planu, sigurne zone počele bi se širiti i u druge dijelove Iraka i procjenjuje se da će biti moguć i sukob sa Sadrovom milicijom, koji Amerikanci zasad nastoje izbjeći. Navodno će se s njom eventualno sukobiti tek kad stignu dodatne američke snage, ali veliko je pitanje hoće li one za to biti dovoljne.