Nema slavnije priče o jetri od mita o Prometeju, jednom od stvoritelja svijeta, koji je pomogao Zeusu da svrgne njegovu braću Titane i uspostavi novi poredak na svijetu, a potom se okrenuo protiv njega kad je ovaj odlučio uništiti ljudski rod. Silna je dobročinstva učinio Prometej čovjeku, darovao mu vatru, naučio ga pripremati hranu, taliti kovine, pripritomljavati i uprezati bikove i konje, a sagradio je i prvi brod i, što je bilo najvažnije, podučio je ljude kako će liječiti svoje bolesti. Prometej je uzdigao čovjeka iz prvotnog stanja, stvorivši od njega razumno biće. Zahvaljujući Prometeju ljudi su uspjeli preživjeti nedaće koje je na njih navalio Zeus. Uz pomoć svojih sluga Snage i Moći Zeus je svladao i osudio Prometeja na strašne kazne.Najteža od svih bila je i posljednja. Bog kovač Hefest nesretnog je čovjekoljupca po Zeusovu nalogu prikovao na visoku stijenu na vrhu Kavkaza, na kojoj je ljeti trpio žegu, a zimi studen, i što je bilo najstrašnije, svakog jutra dolijetao je golemi orao i oštrim bi kljunom jadniku iskljuvio komad jetre koji bi do sutra ponovo narastao. No znao je otrpjeti Prometej sve te strahote, budući da je imao povjerenja u ljudski rod, a kako je kao svi Titani imao proročke moći, jedini je bio upućen u tajne Zeusove sudbine. Mnogo je puta Zeus Prometeju obećavao slobodu samo ako mu otkrije tajnu svog proročanstva, ali ponosni Prometej je unatoč strašnim mukama, uvjek odbijao silnika. U međuvremenu se na svijetu mnogo toga promijenilo. Zeus je postao svemoćan pa je pomilovao Prometejevu braću Titane i pustio ih iz tamnice. Postao je čak milostiv i prema ljudima i za žrtve od životinjskih iznutrica, posebno jetre, koje su mu prinosili u čast, štitio je njihov život i poredak. Čak je dopustio Prometejevoj ženi Hesioni i sinu Deukalionu da posjete jadnog oca i oni su mu potvrdili da Zeusova vladavina više nije onakva kakva je nekoć bila te da su i bogovi i ljudi njome zadovoljni. Prometeja, unatoč mukama koje mu je i dalje prouzročavao orao, mine bijes na Zeusa i bogove, jer je kao zaštitnik ljudi sada izgubio razlog za srdžbu. Pa ipak, nije htio moliti za oprost, vjerovao je da će ga iz muka izbaviti čovjek. I doista, jednog jutra, baš kad je golemi orao počeo opet kljucati Prometejevu jetru, pod kavkasku stijenu naiđe junačina Heraklo te strijelom sruši ptičurinu a toljagom raskine okove kojima je Titan bio prikovan uz liticu i tako oslobodi dobročinitelja ljudi. Kad je za to doznao Zeus, i u njemu nešto prepukne pa sam zamoli Prometeja da mu otkrije tajnu njegove sudbine. Smiluje se ponosni Prometej i upozori ga da se, ako ne želi izgubiti vlast, nikako ne ženi morskom boginjom Tetidom, nego da je uda za smrtnika, jer bi njihov vjenčani porod mogao biti koban za njega.

Zeus tada Tetidu uda za kralja Peleja, ali joj ipak napravi dijete koje se rodi kao veliki i nesretni junak Ahilej. Otada su Zeus i Prometej živjeli u miru, a ljudi su, u čast muka koje je za njih pretrpio njihov zaštitnik, stali proricati sudbinu iz životinjskih jetara, što su prihvatili svi Grci i poslije Rimljani, dok je u kršćanstvu, ali i u istočnjačkim vjerovanjima, jetra označavala izvor ljudske odvažnosti i snage i bilo u lovu, bilo u ratu bila je predodređena kao hrana vladara i kraljeva. Tako se Prometejeva jetra prometnula u važan gastronomski i proročki simbol ljudskog roda, a ljudi su u čast svog spasitelja počeli nositi prsten s uglavljenim kamenom, kakav je morao nositi Prometej jer je ipak prihvatio Zeusov prijedlog da stijenu zamjeni uglavljenim kamenom s gore Kavkaza, a nekadašnje okove kovanim prstenom. Od tog su važnog dana i ljudski rod i napaćena Prometejeva jetra mogli napokon predahnuti.