Objavljeno u Nacionalu br. 586, 2007-02-06

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Ima li Račan zamjenu?

Gospodin Račan objavio je da boluje od nespecificiranoga tumora, i psihosomatičar gotovo bi mogao pomisliti da mu je to bilo suđeno. Čovjek cijeli život teške stvari guta u sebi, i plasira ih u javnost u krajnje probavljenoj formi. Alternativci će se složiti s mišljenjem da se takva radikalna samokontrola može organizmu vratiti kao zdravstvena anomalija. Kako već bilo, gospodin Račan privremeno se povukao iz politike i njegova iznenadna odsutnost osjetit će se na hrvatskoj sceni, možda čak dramatično. Račan je na toj sceni prisutan desetljećima, uvijek u nekoj utjecajnoj, suflirajućoj, arbitrirajućoj ili odlučujućoj ulozi. Na položaju jednoga od ššefova nekadašnje komunističke partije nastojao se - vrlo oprezno i bez velikih provociranja tvrdih kolega - u javnosti predstavljati kao predvodnik mekane struje u komitetu, i to nije ostalo bez efekta. U internim bitkama eliminirao je konkurente i na kraju komunističke balade uspješno se pretvorio u stvarnoga reformatorskoga lidera.

Otvorio je svojedobno zagrebačku partijsku “kockicu” na uvid građanima, transformirao komunističku partiju u SDP, i s Tuđmanom sklopio pakt o mirnoj primopredaji vlasti bez obzira na realan rezultat (prvih demokratskih) izbora u Hrvatskoj. Od Tuđmana je za navedenu kooperativnost dobio mnoge protuusluge. SDP-u su ostavljene nekretnine i osigurana su mu financijska sredstva za neometano političko djelovanje. Tuđman je u ranoj fazi, dok još nije ni došao na vlast, u Ivici Račanu i njegovome SDP-u gledao svoje strateške partnere. Dvojica lidera konstruirali su od samih početaka kooperativni bipolarizam, iako ih je šira publika tada još smatrala teškim oponentima. Nije lako sada govoriti o tome što bi bilo kad bi bilo, ali da se Račan devedesete odlučio nedvosmisleno suprotstaviti Tuđmanu, Hrvatska je danas mogla drukčije izgledati. Među ostalim, s SDP-om kao primarnim državotvornim agensom vjerojatno u toj državi ne bi došlo do opće pljačke i banditske pretvorbe.


Račan je, međutim, procijenio da Tuđman mora preuzeti teret rata, jer bolje korespondira s nacionalnim raspoloženjem, a za njega i SDP preostaje vrijeme mira, koje će doći. Drugo ime za Ivicu Račana je “mirna tranzicija”, i ona se vuče u nedogled. Nije se borio za vlast po svaku cijenu kad je procjenjivao da ta borba uključuje velike konflikte i intervencije u nacionalnome političkome tkivu. Radije je odustajao i čekao stabilnije razdoblje. I na prošlim izborima predao je vlast Sanaderu bez velike borbe, zaključujući kako pobjednika čeka uteg izručenja Ante Gotovine Haagu, i kako će HDZ to izručenje provesti s manjom nacionalnom dramom od one koju bi proizveo SDP. Kod SDP-a to će se tretirati kao izdaja, kod HDZ-a kao neizbježno pokoravanje međunarodnim pritiscima. Može se kazati s dozom ironije da je gospodin Račan kronično čovjek za vrijeme koje dolazi, iako je na scenu stigao iz prošlosti.

U svakom slučaju, Račanova tranzicija doista je bila mirna, iako su mnogi tražili odlučniju i radikalniju, pa makar uključivala i nemir. On se, međutim, pažljivo brinuo da prevladaju njegove vizije. U odnosu prema izvanjskim konkurentima vrlo oprezan, proračunat, sklon nagodbama, kolaboracijama i podjeli moći, gospodin Račan je u svojoj stranci nastupao kao apsolutni vladar. Uklonio je s unutarnje scene - i iz svoje blizine - sve snažne partijske ljude koji su ga u SDP-u mogli ugroziti svojim intelektom i političkim iskustvom, i nadomjestio ih anonimnim ili poluanonimnim aktivistima koje je podvrgnuo vlastitoj edukaciji. U tom postupku eliminacije potencijalno opasnih (za nedodirljivost njegove pozicije u SDP-u) nije imao velike milosti ni prema ljudima koji su u komunističkoj fazi bili na njegovoj strani, i pomogli mu da opstane među ideološkim aligatorima.

Rezultat je takve interesne selekcije da se Ivica Račan danas u značajnoj mjeri može tretirati kao sinonim za SDP u cijelosti. Iako Ivo Sanader u HDZ-u nastupa kao znatno bučniji i arogantniji lider od Račana, SDP je - izuzmemo li iz ovoga razmatranja paralelan fenomen Bandić - funkcionalno jednako podređen vođi kao i HDZ. Osim toga, gospodin Sanader i njegovi suradnici prilično su se kompromitirali sa svojim ogromnim privatnim imovinama za koje nitko ne zna kako su do njih došli, što SDP-u psihološki otvara izborni kanal prema novome osvajanju vlasti. Postavlja se u tom kontekstu pitanje može li SDP osvojiti tu vlast sa zdravstveno hendikepiranim Račanom, ili čak bez njega.

Ima li gospodin Račan političku zamjenu? On sam potrudio se da bude nezamjenjiv, ali nekakva zamjena morat će se unatoč tome pronaći, pokaže li se - što popularnome gospodinu Račanu nitko ne želi - da je njegov zdravstveni hendikep teže prirode. Može se u tom sklopu spekulirati s nekim imenima. U prvi red među kandidatima, možda čak i na prvo sjedalo u tom redu, probila se (bivša ministrica obrane) Željka Antunović. Znala je u prošlosti svoju zavidnu energiju iscrpljivati zamornim verbalizmom, ali danas je njezina politička artikulacija postala direktna i znatno kvalitetnija. Potrebne su joj, međutim, i neke dodatne nijanse u profilaciji da postane uvjerljiva kao Račanova nasljednica. Ljubo Jurčić? Dobar ekonomist bez društvene karizme, kojeg agresivni i paušalno orijentirani Sanader može retorički pojesti za doručak. Tko još? Problem Račanova naslijeđa u tome je da neposredno prepoznatljivoga nasljednika zasad nema, i može se pokazati da će to u bliskoj budućnosti postati jedna od vrlo problematičnih hrvatskih tema.

STUPAC TJEDNA

Američki 'build-up' u Europi; Odlikovanje Goliku

Sjedinjene Američke Države namjeravaju u Poljskoj i Češkoj postaviti presretačke radarsko-raketne sustave koji će, prema proklamiranoj ideji, kontinentalnu Europu zaštititi od napada dalekometnim neprijateljskim raketama. Radi se ovdje vjerojatno o modificiranome konceptu Rata zvijezda, na kojem je (pokojni američki predsjednik) Ronald Reagan svoju karijeru stavio na kocku, i završio je gotovo trijumfalno kad se sovjetski režim počeo nezaustavljivo raspadati pod američkim strateškim pritiskom. Predsjednik Reagan ponudio je (tadašnjem sovjetskom) predsjedniku Gorbačovu revolucionarnu suradnju na planu izgradnje strateškoga obrambenoga koncepta: i vi i mi možemo imati iste mogućnosti u samoobrani od interkontinetalnih projektila, i zajedno ćemo izgraditi sustave koji nam to omogućuju. Hladnoratovski koncept globalnoga mira u strahu od obostranoga uništenja pod (adekvatnim) nazivom MAD (Mutually Assured Destruction), trebao se zamijeniti konceptom MAS (Mutually Assured Survival).

Predsjednik Gorbačov namjeravao je u prvome trenutku preuzeti navedenu ideju strateške suradnje velesila, ali pao je - na unutarnjem planu - na njezinome političkome odjeku i ekonomskim reperkusijama. Politbiro je tada bio protiv njega. George Bush danas neku formu te strateške obrane oživljuje samostalno, i u Rusiji iznova izaziva nelagodu. (Ruski ministar obrane) Sergej Lavrov traži da se američka strana izjasni zašto namjerava razmjestiti obrambene raketne sustave u centralnoj Europi, “zašto se to radi” i “postoji li ijedan objektivan razlog za taj korak”. Zašto? Po mišljenju autora ove kolumne, primarni razlog je u tome što Rusija naoružava Iran, i američki imperij uzvraća udarac tamo gdje je veliki oponent najosjetljiviji.

* * *

Predsjednik Mesić posmrtno je odlikovao Dragutina Golika-Zmiju Redom hrvatskoga trolista, što je svakako u redu. Gesta bi, međutim, bila uvjerljivija da mu je odlikovanje dodijelio za života. Za to je bilo vremena. Osim toga, predsjednik je izjavio kako je Golik poginuo na dužnosti, implicirajući da je bio zaštitar, što nije točno. Poznato je da je Golik poginuo kao građanin koji se samoinicijativno suprotstavio banditima, i njegova tragična sudbina upravo je zato kod ljudi pobudila iznimne emocije. Ukratko, predsjednik je učinio faux-pas.

Vezane vijesti

Milanović neaktivan, Čačić u prvom planu

Milanović neaktivan, Čačić u prvom planu

Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i bivši ministar gospodarstva, Ljubo Jurčić, izjavio je kako sadašnja Vlada ne poduzima prave mjere kako bi… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika