Zamišljeni redatelj filma 'The Good Shepherd' Robert De Niro s glumcima Martinom Gedeck i Mattom Damonom; film nije pokrio troškove snimanja, iako je u SAD-u zaradio 60 mil. dolaraKada je prije tri godine odlučeno da se dodjela Oscara pomakne s travnja na ožujak, a u skladu s time i objavljivanje nominacija za Oscara s veljače na siječanj, najveća kolateralna žrtva te odluke bio je filmski festival u Berlinu. Do tada, većina najvažnijih filmova gurala se u berlinski festivalski program kako bi iskoristili festival za posljednju promociju filma uoči objavljivanja nominacija.

Tako je, primjerice, film “Chicago” imao 2003. promociju u Berlinu, a nakon toga dobio je 13 nominacija za Oscara i osvojio šest tih nagrada. Sada je tako nešto gotovo nemoguće jer se, nakon objavljivanja nominacija u siječnju, nikome više ne žuri u Berlin. Oni koji nisu nominirani osjećaju se gubitnicima, oni koji su nominirani većinom ne smatraju da moraju promovirati film u Berlinu. Zato se posljednje tri godine Berlin po količini američkih filmskih zvijezda uopće ne može mjeriti s festivalima u Veneciji i Cannesu. Berlinski festival ustrajao je u namjeri da politički filmovi dominiraju glavnim programom, što se proteklog tjedna Dieteru Kosslicku, direktoru festivala, ipak isplatilo. Tri bitna američka politička filma, “The Good German”, “The Good Shepherd” i “Letters from Iwo Jima”, s atraktivnim glumcima i redateljima, prikazani su na festivalu. Svaki od njih ima svoje razloge, prije svega promotivne, jer u Americi nisu vratili novac uložen u njih, te je zahvaljujući utrci za novcem Kosslick u Berlin doveo Roberta De Nira, Matta Damona, Cate Blanchett, Stevena Soderbergha i Clinta Eastwooda. Za prvi tjedan festivala, to su i više nego respektabilna imena.

Od prva dva filma očekuje se da će zaraditi nešto novca u europskim kinima i pokriti američke minuse. Prije svega se to odnosi na film “The Good German” redatelja Stevena Soderbergha u kojem glavne uloge tumače George Clooney, Cate Blanchett i Tobey Maguire. Riječ je o crno-bijelom filmu, film noiru, križancu “Casablance” i “Trećeg čovjeka”, čija se radnja odvija u Berlinu odmah po završetku Drugog svjetskog rata. Soderbergh je bio iskren i pošten te je po dolasku u Berlin priznao kako se nada da će u europskim kinima pokriti minus iz američke distribucije. Naime, film se prvo počeo prikazivati samo u New Yorku i Los Angelesu, kritika ga je, kako je sam Soderbergh rekao, popljuvala tako da su odustali od prikazivanja filma u ostatku Amerike.

Film je zaradio samo milijun dolara a očajni Soderbergh izjavio je kako je Europa posljednja nada za njegov film. Taj film će, ako ništa drugo, postati upamćen kao posljednji u nizu - a bilo ih je šest - suradnji Soderbergha i Clooneyja. Naime, nedavno je objavljeno da je njihov partnerski odnos u filmskoj kompaniji Section Eight raskinut, a u strahu od neugodnih pitanja o raskidu suradnje, Soderbergh je novinarima pričao bajke o Clooneyju. “Da nije bilo njega, ne znam gdje bih ja bio danas”, izjavio je Soderbergh i tako zadovoljio novinarsku znatiželju. Došla su, dakle, vremena u kojima ni Clooney nije garancija uspjeha filma, pa čak ni Cate Blanchett koja je u Berlinu izgledala prekrasno. Glumica koja je ove godine nominirana za Oscara za ulogu u filmu “Notes on a Scandal”, koja glumi u filmu “The Good German”, ali i u najvećem favoritu za Oscara “Babel”, u ovom trenutku je doista najveća zvijezda među glumicama, ali budući da zna držati distancu spram žutih medija i ne dopušta da se piše o njenom privatnom životu (inače je u sretnom braku), tako se činilo da brojni novinari u Berlinu uopće nisu bili svjesni tko stoji ispred njih. “Notes on a Scandal” bit će prikazan u drugom tjednu festivala.

Ekipa filma 'Letters from Iwo Jima': redatelj Clint Eastwood i glumci Tsuyoshi Ihara, Kazunari Ninomiya i Ken WatanabeU potrazi za zaradom u Berlin je došao i Robert De Niro čiji film “The Good Shepherd”, u kojem glumi i koji je režirao, ni uz 60 milijuna dolara zarađenih u Americi nije pokrio troškove snimanja. Kako i bi kad u filmu glume skupe zvijezde Matt Damon i Angelina Jolie koja je otkazala dolazak u Berlin zbog nedavne smrti majke. Matta Damona su otvoreno pitali zašto je došao u Berlin kada ovdje nema onoga glamura i jurnjave za zvijezdama kao na drugim festivalima, na što je on odgovorio kako mu se Berlin upravo zbog toga i sviđa, te da tako ozbiljan festival cijeni više nego one u Cannesu i Veneciji. Otkud bi on to i znao, cijela ekipa filma došla je na samo 24 sata, čak se uoči premijere na crvenom tepihu nisu udostojili davati izjave TV ekipama poslaganim uz ogradu nego su pojurili u dvoranu. Istina, u Berlinu jest jako hladno, ali neka pravila ipak se moraju poštovati. Uglavnom, Robert De Niro, koji nikada spram novinara nije bio od velikih riječi, rekao je kako je snimio film o CIA-i jer ga je oduvijek fascinirao hladni rat. Scenarij filma vukao se Hollywoodom 12 godina, trebao ga je tada režirati Francis Ford Coppola, nakon njega mijenjali su se brojni redatelji, a na kraju ga je De Niro uzeo u ruke. Film se nije uspio ugurati među nominirane za Oscara u bitnim kategorijama, a i kritika ga je ocijenila osrednjim jer govori o CIA-i a da pritom ne otkriva ništa novo niti šokantno. Jedini koji je došao s poštenim festivalskim namjerama u Berlin je Clint Eastwood i energija čovjeka koji će uskoro proslaviti 77. rođendan je doista zadivljujuća, kao što je zadivljujući i njegov izgled s obzirom na to da je nedavno posjetio plastičnog kirurga i ispeglao lice. Nikada do sada nije bio u Berlinu iako je, kako je sam rekao, dosta putovao po Njemačkoj. On se ne mora brinuti za zaradu filma jer je “Letters from Iwo Jima” stajao 19 milijuna dolara, u Americi je s limitiranim brojem kopija do sada zaradio 7,5 milijuna, ali je zato u Japanu već zaradio 40 milijuna dolara. Naime, dok Amerikanci slave Iwo Jimu kao veliku bitku iz Drugog svjetskog rata, u Japanu se, kako je sam rekao, ne zna gotovo ništa o njoj. Zato su Japanci pohrlili u kina, a posebno je za njih privlačna činjenica da Eastwood prikazuje bitku gledano očima japanskih vojnika tako da je film snimljen na japanskom, s japanskim glumcima. Ujedno, film je već osvojio četiri nominacije za Oscara, odreda u bitnim kategorijama, tako da Eastwood doista nije došao u Berlin sa skrivenim namjerama. Novinarima u Berlinu rekao je da uvijek uči iz svojih filmova, a kada shvati da je sve naučio, prestat će snimati filmove.

Ako je Kosslick imao sreće s dovođenjem hollywoodskih filmova u Berlin, još je više sreće imao s filmom “La Vie en Rose” koji je otvorio festival. Naime, u posljednjih šest godina, tri najveća svjetska festivala kao da se utrkuju tko će na otvorenju prikazati lošiji film. “La Vie en Rose” je biografija Edith Piaf, ovo je već peta filmska biografija čuvene francuske pjevačice, ali nije bilo mnogo toga što je ulijevalo nadu da će film biti uspješan. Režirao ga je Olivier Dahan, čiji je posljednji film “Grimizne rijeke 2” u nas objavljen na DVD-u, a bilo je pitanje kako će 31-godišnja Marion Cotillard odglumiti Edith Piaf. Na kraju je sve ispalo odlično, osobito Cotillard koja glumi Piaf u rasponu od njezine 19. pa do 47. godine, koliko je imala kada je umrla. Na polovini festivala sigurno je da je Marion Cotillard najveći favorit za najbolju glumicu na Berlinaleu, osobito stoga što u žiriju ovogodišnjeg festivala sjede čak četiri glumca, Willem Dafoe, Gael García Bernal, Mario Adorf i Hiam Abbas, koji će, smatra se, više pozornosti pridati glumi nego ukupnom dojmu filma. Film nije vjerni prikaz života Edith Piaf, od dva muža i mnogo ljubavnika, među kojima su bili Yves Montand i Charles Aznavour, spominje se samo boksač Marcel Cerdan koji je poginuo u avionskoj nesreći zbog čega je Piaf godinama bila ovisnica o morfiju. Kada su novinari pitali Dahana zašto je izostavio brojne ljubavnike, ali i veliko prijateljstvo Edith Piaf i Marlene Dietrich, on je rekao kako se ne radi o biografskom filmu nego o njegovim impresijama o Piaf koje je prenio na filmsko platno.

Svi oni koji su ovih dana tražili zvijezdu izvan političkih filmova pronašli su je u čuvenom modnom kreatoru Karlu Lagerfeldu koji je u Berlin došao radi promocije dokumentarnog filma “Lagerfeld Confidental”. Skakutao je od jednog do drugog TV novinara na crvenom tepihu, ni po čemu se nije vidjelo da ima 68 godina. Besprijekorno odjeven, kao i uvijek sa sunčanim naočalama, odgovarao je na sva pitanja, pa i na ona o upotrebi krzna u modnoj industriji. Lagerfeld se nalazi na crnoj listi organizacije PETA jer se zalaže za korištenje krzna a svoj stav je ponovio i u Berlinu. “Sve dok se životinje ubijaju kako bi se ljudi hranili, dotle se i njihovo krzno može koristiti za odjevne predmete”, izjavio je. Dokumentarac o njemu traje 88 minuta, a za to je bilo snimljeno 300 sati materijala te se Lagerfeld kune kako nije utjecao na film jer, kako je rekao, “ja nisam od onih koji će gubiti vrijeme u sobi za montažu i rezati dijelove filma koji im se ne sviđaju”.

Na festivalima uvijek ima jako puno iščekivanja, a jedno od većih bio je novi film korejskog redatelja Parka Chan-Wooka. Riječ je o redatelju čiji je film “Oldboy” trebao 2004. dobiti Zlatnu palmu u Cannesu, ali je ona zbog političkih razloga dodijeljena filmu “Fahrenheit 9/11” Michaela Moorea. “Oldboy” je ujedno drugi dio fenomenalne “osvetničke” trilogije, čiji je treći dio “Simpatija za gđu Osvetu” u nas prikazan na Reviji azijskog filma. Zbog svega toga njegov novi film “I’m a cyborg but It’s OK” dugo se čekao, odmah je uvršten u utrku za Zlatnog medvjeda, da bi na kraju bio najveće razočaranje festivala. Radi se o romantičnoj komediji koja se odvija u instituciji za mentalno oboljele u kojoj se djevojka koja misli da je kiborg i hrani se energijom iz baterija zaljubljuje u kleptomana koji joj nastoji ukrasti misli. Tako nesuvisao film nitko nije očekivao a pravdanja redatelja kako je napravio film za svoju kćerkicu uopće nisu usvojena.

Sharon Stone u Berlinu će se predstaviti dramom “When a Man Falls in the Forrest”, a u ponedjeljak je pokazala svoju tešku narav jer je odbila sve intervjue.