Objavljeno u Nacionalu br. 587, 2007-02-13

Autor: Berislav Jelinić

ISPOVIJEST BJEGUNCA

'Policija i SOA sudjeluju u švercu kokaina'

Predrag Mihovec, Zagrepčanin u bijegu pred policijom, otkriva kako funkcionira krijumčarenje droge u Hrvatsku, u koje su, prema njegovim tvrdnjama, umiješani MUP i SOA

Predrag Mihovec (desno) sastao se s Nacionalovim reporterom na tajnoj lokaciji i otkrio mu kako funkcionira lanac krijumčara drogePredrag Mihovec (desno) sastao se s Nacionalovim reporterom na tajnoj lokaciji i otkrio mu kako funkcionira lanac krijumčara drogePrije nekoliko dana Nacional je došao do ekskluzivnih informacija o tomu kako funkcionira međunarodni lanac krijumčara droge koji, po svemu sudeći, u Hrvatsku svaki mjesec uvozi najmanje 400 kilograma kokaina. Te informacije Nacionalu je dostavio Predrag Mihovec, Zagrepčanin koji je od 12. siječnja u bijegu od hrvatske policije. On je nedavno dostavio redakciji Nacionala pisma u kojima je opisao kako ta organizacija funkcionira i iznio tvrdnje da su međunarodni krijumčari droge povezani s nekim dužnosnicima SOA-e i policije.

U pismima navodi da droga u Hrvatsku ulazi u putničkim koferima u koje je uprešana, a koju nose teklići koji za taj posao dobivaju 10 tisuća eura. Droga je tako skrivena da je ne mogu otkriti ni policijski psi, a zbog toga se može unijeti maksimalno 3 kg po koferu. Sadržaj pisama otkriva i da droga u Hrvatsku stiže i u kontejnerima pomiješana s drugom robom koju uvoze neke hrvatske tvrtke, zapravo paravani za šverc droge. Mihovec tvrdi da ti kontejneri stižu do hrvatskih luka u Rijeci ili Splitu, te da ih ondje izuzimaju djelatnici SOA-e radi provjere. Potom ih otvaraju, uzimaju drogu i ponovo pečate, ali drogu ne prijavljuju negoje prosljeđuju na crno tržište.

U pismima je Mihovec napisao da dio agenata SOA-e zajedno s grupom njemu poznatih osoba u Hrvatsku iz Južne Amerike u veljači namjerava prokrijumčariti 200 kg kokaina, te da se slične akcije najvjerojatnije događaju svaka dva tjedna. Ako je to točno, onda u Hrvatsku samo ta grupa krijumčara svakog mjeseca dostavlja 400 kg kokaina. Mihovec je u pismima naveo imena njemu poznatih osoba za koje tvrdi da krijumčare drogu zajedno s nekim agentima SOA-e, naveo je kako to rade, preko kojih tvrtki, te kako je on to doznao. Mihovec piše: “Glavna osoba i organizator svega je Branko T. zvani Mačak, podrijetlom iz Posušja, koji stanuje u Zagrebu. Koristi se pasošom na ime Dalibora R., čovjeka rodom iz Vinkovaca, koji vjerujem nikad nije putovao, a kamoli letio avionom. Tim pasošem se pretežno služi kad putuje ili kupuje karte za Južnu Ameriku. Osim trgovine drogom, bavi se prodajom vozila u vlasništvu leasinga, prekucavanjem vozila, sređivanjem lažne dokumentacije za ta ista vozila, zatim osnivanjem poduzeća preko kojih varaju leasing kuće, podižu robu i kredite na fiktivne zaposlenike.


U Njemačkoj, gdje mu žive žena i djeca ima sudove zbog pronevjere i sličnih kriminalnih djela, koje izbjegava na način da odavde šalje krivotvorenu liječničku dokumentaciju. Osoba za vezu sa službama je Nenad P., zet vlasnika jednog restorana na zagrebačkom velesajmu. Preko njih je i došao do tog drugog pasoša, a oni mu i sređuju sve probleme vezane za temeljnu policiju i toliko su povezani da mu čak preko telefona lociraju gdje mu se ljubavnica kreće, što je žalosno za naše porezne obveznike. Zajedno sa njima planira ili je već na putu oko 200 kg kokaina za Rijeku ili Split za koje je Branko T. zadnjih dva mjeseca užurbano skupljao novac. Sistem ulaska bit će sljedeći: roba (banane i slično) dolazi u luku za određeno poduzeće, preuzimaju je ljudi iz SOA-e kao teret za provjeru, na putu prema Zagrebu izuzimaju drogu, ponovo pečate kontejner i isporučuju ga uvozniku. Ili drugi sistem: kontejner dolazi u Split, ako nema policije (što im javlja čovjek iz carinarnice, mislim da je rođak od Branka T.) uzimaju drogu, a kontejner ima izlazne papire za BiH i fiktivno prelazi granicu. Roba može ući na papire poduzeća Lectus, Jopa Tim i druga, kojima su se služili kod gospodarskih prijevara i bili su njihovi stvarni vlasnici, dok su direktore nalazili u Srbiji ili BiH. Pretežno su to bili ljudi sa dvojnim državljanstvom.

Kuća na Miroševcu gdje je policija pronašla 400 g heroina koji povezuju s Predragom MihovcemKuća na Miroševcu gdje je policija pronašla 400 g heroina koji povezuju s Predragom MihovcemSav prihod od tih prijevara uložen je u drogu koja treba stići. Moguće je da dođe i na uvozne papire nekog drugog poduzeća, samo sada treba staviti nadzor na svu robu koja će se narednih mjesec ili dva dana prijaviti za carinjenje iz Južne Amerike, a za koju je zainteresirana, ili čiju će provjeru vršiti SOA. Treba obratiti pažnju jer drogu primjerice uprešaju u ugljen, drvo, ili slično, tako da je i psi teško detektiraju. Inače droga konstantno svakih 15 dana dolazi i pakirana u rubovima putničkih kofera, pakirana tako prolazi sve provjere, ali je limitirana po 3 kg težine. Nose je teklići koji za to dobivaju po 10 tisuća eura. Svi koji nose drogu pretežno su Nijemci regrutirani preko izvjesnog Tonija. Osim u Hrvatskoj to rade i po zemljama EU.

Na isti način drogu je unosila i ljubavnica Branka T. Antonija, rođena u Čakovcu. Ona je odgovorna za 4 kg heroina koji je vozila u srpnju u Njemačku zajedno sa Brankom T., no kako im se to natopilo u benzinu, pa su je vratili nazad, te se to prodaje na ulicama Zagreba. U kolovozu ili rujnu, sama je išla u Caracas u Venezueli po kokain i vraćala se preko Pariza. Poslije nje na put u Caracas odlazi Nijemac N.N. - karta kupljena u Generalturistu u Gajevoj u listopadu. Sve ovo se može provjeriti preko avionskih karata, telefonskih poziva i uplata Western Uniona na imena Branka T., Antonije, Dalibora R. i izvjesnog N.N., koji je i veza u Bogoti, u razdoblju od 6. do 11. mjeseca. Ona je trenutno u svađi sa Brankom T. zbog novca. Vjerujem da bi ona u slučaju da joj se da status zaštićenog svjedoka mogla do pojedinosti opisati njegove poslove, jer je upoznala njegovu vezu u Kolumbiji, način zaobilaska carine u toj zemlji, način pakiranja, tekliće i kupce u EU i Hrvatskoj. Osoba koja mu organizira poslove vezane uz drogu, osnivanje fiktivnih poduzeća, te krivotvorenje dokumenata u Hrvatskoj je Aurel M. iz Koprivnice. On umjesto Branka T. plaća tekliće, pronalazi direktore, lažne zaposlenike za poduzeća, te prevozi ukradene automobile ili aute odnosno strojeve u vlasništvu leasinga preko malograničnih prijelaza u BiH... Tu je i A.M., koji dila heroin za Branka T. na području grada, a štiti ga Krešimir A., policajac iz odjela za droge u Heinzelovoj koji od njega prima novac i ostale poklone. Krešimir A. ima sistem rada da oni koji mu plaćaju mogu raditi, a ostale trpa na temelju informacija od svojih dilera u zatvor, pa tako njegovi suradnici imaju veće tržište, a on postaje najtrofejniji policajac.”

Mihovec tvrdi da su Branko T. i Aurel M. dio svojih nezakonitih aktivnosti radili preko kompanije sa sjedištem u Aveniji Dubrava u Zagrebu. Dostavio je Nacionalu ispise telefonskih poziva od prosinca 2006. za dva pretplatnička broja telefona za koja tvrdi da su se njima služili Branko T. i Aurel M. Prema Mihovcu, Aurel M. se služio telefonom 091 147 7441, a Branko T. telefonom 091 147 7443. Iz tih se ispisa vidi da ti telefoni pripadaju tvrtki sa sjedištem u Aveniji Dubrava u Zagrebu, te da su osobe koje su koristile te telefone često telefonirale međusobno, te s nekim osobama koje koriste mobitele s telefonskim brojevima u Venezueli, Turskoj, Njemačkoj, Italiji, BiH, Srbiji i Sloveniji. Iz ispisa se vidi da su osobe koje koriste te telefone zvale i telefon 091 530 6110, za koga Mihovec tvrdi da ga koristi Nenad P., njihova navodna veza prema SOA-i.

Mihovec je pisma s tim podacima Nacionalu poslao ponajprije zato što je i sam odnedavna u ozbiljnim problemima. Policija je nedavno u dvorišnoj zgradi na adresi njegova prebivališta pronašla oko 400 g heroina i posumnjala da je Mihovec osoba koja tu drogu krijumčari i preprodaje. Protiv njega je pokrenuta istraga i raspisana je tjeralica. Mihovec tvrdi da je žrtva policijskog podmetanja, te je zato odlučio javno iznijeti svoju stranu priče. On je prvo nekoliko tjedana pokušavao svoje informacije dostaviti mjerodavnim službama i tako si olakšati poziciju nakon što ga je policija povezala s 400 g heroina. Međutim, čelnici SOA-e rekli su osobi koja im je donijela ta pisma da to nije dovoljno, te da ništa ne mogu poduzeti da to pokušaju spriječiti. Moguće je da Mihovcu nisu spremni povjerovati, niti s njim pregovarati, zbog situacije u kojoj se on trenutačno nalazi. Međutim, čini se da upravo zbog situacije u kojoj se nalazi Mihovec baš i nema razloga lagati.

O Mihovčevim problemima moglo se čitati u Jutarnjem listu od 15. siječnja. U članku objavljenom u rubrici Crna kronika Jutarnji list objavio je da je policija 12. siječnja pokucala na vrata njegove kuće u Ulici Severi na zagrebačkom Miroševcu i pronašla 400 grama heroina. U istom tekstu pisalo je da je Mihovec pobjegao od kuće prije nego što je došla policija, te da je ostale članove njegove obitelji koji žive u toj kući policija nakon razgovora u službenim prostorijama pustila na slobodu. Jutarnji list objavio je da je Mihovec povezan s još nekim osobama koje se smatra dijelom kriminalnog miljea - Januzom Dervishijem i Perom Atlijom. Dervishi je uhićen u rujnu 2006. pod sumnjom za iznudu. Pokojnog Krasniqija su sigurnosne službe povezivale s dilanjem droge i iznudama, Atliji je 2003. bačena bomba na automobil ispred njegove kuće u Dubravi, a 2004. bio je uhićen i osumnjičen za dilanje droge.

U tekstu Jutarnjeg lista se navodi da je Mihovec stari znanac policije koja ga je dotad povezivala s kamatarenjem i iznudama, ali ne izravno i sa zlouporabama droge. Osim informacije da je u Mihovčevoj kući pronađena droga, javno nisu poznati nikakvi drugi detalji te policijske akcije.

Mihovec se s potpisnikom ovog teksta sastao već 15. siječnja, na dan objave teksta u Jutarnjem listu. Tada je ukratko ispričao svoju verziju događaja, ali je zamolio da Nacional njegovu priču neko vrijeme ne objavljuje. Rekao je da će se prvo pokušati nagoditi s mjerodavnim državnim institucijama i ponuditi im informacije uz pomoć kojih bi mogli razotkriti dobro organizirani međunarodni lanac krijumčara droge. Ako bi se njegove informacije pokazale točne, tražio bi da ga oslobode optužbi za posjedovanje heroina koji su pronašli na adresi njegova prebivališta. Smatrao je da bi ta državna tijela tada mogla lakše povjerovati da su mu heroin pronađen na njegovoj adresi zapravo podmetnule osobe umiješane u međunarodno krijumčarenje droge, a kojima je on prije posudio novac.

Pismo u kojem je opisao što se događalo toga dana kada je policija pronašla 400 grama heroina Mihovec je započeo ovako: “Sve je pitanje časti! Znate ‘pravi’ momci ne dolaze lako u sukobe, jer oni drže do riječi i poštuju druge. Tako je barem i kod mene, pokušavam se držati pravila, dobro dobrim vratim, ali nagazi li te tko, njemu vratim duplo. Ispričat ću vam svoju priču tek toliko da se čuje, tek toliko da imate što čitati uz kavicu, bez obzira da li ćete mi vjerovati ili ne. Jer moja prava borba zbivat će se tek kad se ovaj tekst ‘debelo’ zaboravi. Ja znam da će mnogi od Vas reći ma pusti ima i on ‘putra na glavi’, on je ovakav ili onakav. Da, u pravu ste, ali nisam glup, bar ne toliko glup da mi se desi ovakva priča.”

Mihovec tvrdi da ga je u petak, 12. siječnja, oko 19 sati brat nazvao na mobitel i rekao mu da je policija s nalogom za pretres došla na adresu njegova prebivališta, gdje on inače ne stanuje, nego stanuju njegov brat i majka. Brat ga je pitao hoće li doći kući, a on je isprva kratko razmislio i rekao da će doći za pola sata, jer nije imao razloga brinuti se. Mihovec piše: “No, nakon deset minuta zove me ponovo brat i daje Krešu A. iz odjela za droge, koji histerično traži da se smjesta pojavim. To mi i ne bi bilo sumnjivo, nego se isti razgovor ponavlja još jednom nakon 10 minuta i vidim da je Krešeku sve veća frka zbog moje odsutnosti, te odlučujem da pošaljem odvjetnika, a ja se sklanjam dok ne saznam pozadinu cijele situacije.”

Mihovec je napisao da je tada počelo pretraživanje na koje je njegov odvjetnik zakasnio 20 minuta. Tvrdi da je pretraživanje u novoj kući njegovih roditelja trajalo samo 20 minuta, iako kuća ima dva kata i podrum pun alata, ormara i raznih drugih stvari. Mihovec piše: “Nakon ‘navodno’ obavljenog pretresa ekipa se skuplja u dnevnoj sobi i izvještava Krešu A. da nema ništa, no tad se on diže i kaže: ‘E, sad idem ja!’ Odlazi u staru kuću i ispod otvorenog podrumskog prozora kuće u kojoj nitko ne živi, ola, 400 grama heroina u par vrećica. J... mjesto za sakriti drogu. Morate biti stvarno idiot da pored toliko voćnjaka, šume, to držite doma. Samo da napomenem da na vrećicama nisu nađeni moji otisci, te da je droga mogla biti od svakog ukućana (zašto baš mene, možda mi je baka otvorila biznis).”

Mihovec tvrdi da je policija u Heinzelovoj potom slavila uz šampanjac. Kaže da je svjedok svega što se događalo njegova 60-godišnja majka, za koju nikad nitko nije rekao nijednu lošu riječ i koja živi od 2500 kuna plaće. Svjedoci tog događaja posumnjali su da nešto u toj priči jako smrdi. On je u pismu to ovako opisao: “Preko svog dobrog prijatelja upoznajem Aurela M. koji je tvrdio da može riješiti kredit na hipoteku, a koji je meni potreban da kupim lokal. Pada dogovor, ja mu dajem oko deset tisuća eura, on sređuje poduzeće i obećava da za 5 mjeseci (koliko mu je potrebno da podigne bonitet) s tim poduzećem možemo ići u kupnju mog poslovnog prostora, koji bih ja uredno otplaćivao. No, u međuvremenu on me upoznaje sa Brankom T. koji mi prodaje Audi A6 za koji sam kasnije saznao da je ukraden pa mu ga vraćam i od obojice tražim da mi vrate novac i prekidamo svaku daljnju suradnju.”

Mihovec tvrdi kako oni nisu mogli izbjeći vraćanje duga, te su mu se odlučili osvetiti udruživši se s A. M., dilerom droge iz Dubrave i informatorom Kreše A. Mihovec tvrdi da su se oni dogovorili da mu podmetnu drogu, nadajući se da mu neće morati vratiti novac ako on bude u zatvoru i nadajući se da će nesmetano moći završiti kriminalne poslove koje su planirali. Mihovec piše: “S obzirom da me konstantno žele prikazati kao nečijeg suradnika i da kolaju razne priče, to im nije trebao biti problem.” Mihovec tvrdi da je, pritisnut takvom situacijom, u zadnjih nekoliko tjedana uspio detaljno rekonstruirati o kakvim se kriminalnim poslovima radi. Nikoga u mjerodavnim državnim institucijama nije zanimalo što je Mihovec htio ispričati prije nego što se preda policiji. Nisu te informacije smatrali dovoljnima niti da ih provjere. S druge strane, Mihovec nije vjerovao da bi mu nakon predaje bilo tko bio spreman povjerovati, tim prije jer tvrdi da su neki policajci i agenti SOA-e umiješani u kriminalne radnje. Šokantna pisma koja je poslao Nacionalu Mihovec je preko posrednika prije nekoliko dana pokazao šefu SOA-e Tomislavu Karamarku. Prije toga u više je navrata kontaktirao s nekim drugim dužnosnicima SOA-e, policije i Uskoka.

Mihovec tvrdi da se njegov posrednik nedavno dvaput sastao s Tomislavom Karamarkom. Ta je osoba jednostavno došla pred sjedište SOA-e i tražila da je Karamarko primi. Na ulazu su joj uzeli osobnu iskaznicu i zapisali komu ide u posjet. Karamarko ju je primio u prostorijama SOA-e u pretprošlu subotu prije podne. Tijekom tog sastanka Karamarkov zamjenik Josip Buljević se i osobno čuo s Mihovcem. Razgovarali su manje od dvije minute. Karamarko se za navode iz pisama prvo jako zainteresirao i dogovorio se da će se s tom osobom ponovo vidjeti u 18 sati. Dotad su u SOA-i trebali sve ispitati i tada preko posrednika javiti Mihovcu jesu li spremni s njime pregovarati i provjeriti njegove informacije. Međutim, na drugom sastanku zanimanje SOA-e za Mihovčeve informacije je splasnulo. Na tom sastanku s osobom koja je donijela Mihovčeva pisma susreo se i Karamarkov zamjenik Joško Buljević, te još jedna osoba. Rekli su joj da bi navode iz tih pisama trebala provjeriti policija, te da to ne ulazi u njihov djelokrug rada. Potom su joj rekli da ne bi bilo dobro da Mihovec sadržaj pisama iznosi u javnost, jer bi mogao i dodatno kazneno odgovarati, a najavili su i da bi osobu koja im je donijela pisma mogli uhititi zbog pomaganja bjeguncu. Ako su joj već prijetili da bi mogla biti uhićena zbog pomaganja bjeguncu i ako misle da za to postoje dokazi, nije jasno zašto policiji nisu javili da tu osobu dođe uhititi kad je bila u prostorijama SOA-e. Na kraju su rekli da im sadržaj Mihovčevih pisama nije dovoljan da bi krenuli u bilo kakve provjere, niti da bi takvo što sugerirali policiji. Budući da policija i SOA ionako neformalno Mihovca povezuju s krijumčarenjem droge, kamatarenjem i iznudama, u najmanju ruku čudno je da misle da on nije osoba čije bi smjernice o krijumčarenju droge mogle biti točne. Kako je usto u bijegu, Mihovec baš i nije u poziciji da u zamjenu za slobodu trguje lažnim informacijama, a on sam najbolje zna da će zbog toga svakako imati problema s osobama iz tog miljea.

Luzim Krasniqi, navodni Mihovčev suradnik, ubijen 22. ožujka 2006.Luzim Krasniqi, navodni Mihovčev suradnik, ubijen 22. ožujka 2006.Mihovec je u jednom od pisama napisao: “Gospodo iz MUP-a ja sam sam i sam rješavam svoje problema, a vi popunjavajte statistiku dokazujući, a ne podmećući dokaze i pozabavite se svojim redovima, jer imate stvarno profesionalce u poslu (koje i ja cijenim), ali imate i smeća i to moralno gorih od nekih na ulici. Netko će reći da sam ja sada ‘drukao’, ali stavite se u poziciju da igrate poker. Tad bi pravila za sve bila ista, zar ne? Ne mogu ja gledati kako netko koristi dva špila i slaže si karte kako mu paše.”

Zbog svega toga Mihovec je sadržaje tih pisama odlučio iznijeti u javnost, te ih je na kraju dostavio Nacionalu. Uvodno pismo je vlastoručno potpisao, a dostavio je Nacionalu i svoju osobnu iskaznicu kako bi se mogla utvrditi istovjetnost potpisa. Mihovec se nada da će nakon objave tih pisama netko u mjerodavnim državnim institucijama javnosti morati ponuditi objašnjenja zašto nitko nije bio zainteresiran čak niti pokušati provjeriti autentičnost njegove priče.

Potraga zbog 400 g heroina

Policija je 12. siječnja u dvorišnoj zgradi na adresi prebivališta Predraga Mihovca pronašla oko 400 g heroina i posumnjala da je Mihovec osoba koja tu drogu krijumčari i preprodaje. Protiv njega je pokrenuta istraga i raspisana je tjeralica. Mihovec tvrdi da je žrtva policijskog podmetanja, te je zato odlučio javno iznijeti svoju stranu priče.

Mihovec poriče kriminalne veze

U Jutarnjem listu navodi se da je Predrag Mihovec navodno surađivao i s pokojnim Lulzimom Krasniqijem, koji je ubijen 22. ožujka 2006., pod još nerazjašnjenim okolnostima. Dovelo ga se u vezu i s Januzom Dervishijem te Perom Atlijom. Mihovec je za Nacional izjavio da su mu te osobe poznate, da je s nekima i kontaktirao, ali nikada nije surađivao.

SOA demantira Mihovca

U ponedjeljak poslije podne u SOA-i su čuli radijsku reklamu za Nacional u kojoj se spominje ispovijest Predraga Mihovca. Krugovi bliski SOA-i kontaktirali su redakciju Nacionala i ispričali da je Mihovec doista bio u kontaktu s njihovim djelatnicima. Tvrde da je Mihovec beskrupulozni kriminalac osumnjičen kao naručitelj triju ubojstava, među ostalim i likvidacije Lulzima Krasniqija, te da mu ne treba vjerovati. U SOA-i znaju za Mihovčevu priču, navode da je provjeravaju, te da su o svemu obavijestili policiju. Prema tvrdnjama istih krugova neke Mihovčeve tvrdnje nisu se pokazale istinitima, ali je cijeli slučaj u obradi i osobe za koje tvrdi da su uključene šverc nalaze se pod nadzorom. Krugovi bliski SOA-i rekli su da je policija ustanovila da neke osobe koje on spominje i ne postoje, te da ni u kom slučaju nisu htjeli pristati na ultimatum okorjelog kriminalca, koji je htio trgovati vlastitim statusom i nudio tu priču samo kako bi skinuo policiju s vrata.

Vezane vijesti

"Prijatelji, vrijeme je da počnete nešto raditi"

"Prijatelji, vrijeme je da počnete nešto raditi"

Vodstvo HDZ-a danas je prozvalo aktualnu vladu zbog, kako su rekli, nekompetentnosti i nerada, a optužili su ih i za antipoduzetničku klimu koja… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika