19.02.2007. / 17:00

Autor: Igor Koruga

ZVJEZDANI CIKLUS

Vrhunski glazbeni menu Gidona Kremera

Johann Sebastian Bach (1685.-1750.) - Ciaccona u d-molu, BWV 1004 Béla Bartók (1881.-1945.) - Šest bugarskih plesova (arr. Stevan Kovacs Tickmayer) Sofija Gubajdulina (1931.-) - Četvrti gudački kvartet (1993.) Ludwig van Beethoven (1770.-1827.) - Gudački kvartet u a-molu, op. 132 (1825.)

Hvale vrijednom inicijativom Udruge za unapređivanje glazbene kulture Euterpa ovogodišnji glazbeni kalendar obogaćen je ¨Zvjezdanim ciklusom¨ sastavljenim od četiri istinska glazbena spektakla. Na njima će se predstaviti glazbenici svjetskog ugleda (Gidon Kremer, Mstislav Rostropovich, Sergei Kirilov, Lily Maisky, Monika Leskovar i Giovanni Sollima) u nastojanju približavanja čarolije vrhunski izvedene glazbe svakom znatiželjnom slušatelju.

60. rođendan latvijskog violinista

Prvi iz serije koncerata dokazao je visoku umjetničku vrijednost i uvjerljivost izvođenja znalački odabranog repertoara.
Čuveni violinist Gidon Kremer, u povodu svog 60-og rođendana, izabrao je (i) grad Zagreb kao ovogodišnje koncertno odredište, te sa svojim ansamblom Kremerata Baltica predstavio četiri velika skladateljska imena. Tri, za glazbenu povijest beskrajno vrijedna, slova B – Bach, Bartok i Beethoven kao i duh glazbene moderne Sofiu Gubaidulinu.

Otvoren prema svemu novom


¨Otvorenost prema svemu novom¨ vodeće je životno načelo latvijskog violinskog virtuoza Gidona Kremera. Kao četverogodišnjak prvi puta se prihvatio violine i učinio svoje prve korake pod pedagoškim budnim okom oca i djeda, obojice vrsnih gudača. Ubrzo su talent prepoznali i dalje usavršavali Pjotr Bondarenko i David Oistrach na moskovskom Konzervatoriju Čajkovski.
Alfred Schnittke, Arvo Part, Sofia Gubaidulina, Luigi Nono, Valentin Silvestrov samo su neki od skladatelja koji su svoja djela pisali i posvećivali upravo Kremeru.
Snimajući za diskografske kuće Detsche Grammophon, ECM, Teldec i Nonesuch stvorio je zavidan opus od oko 100 snimljenih nosača zvuka. Iako svaka od navedenih kuća ima vlastitu produkcijsku filozofiju, zahtjevni profil muziciranja predstavljen pred svoje izvođačke zvijezde, kao i grupu konzumenata koji ih slijede, Kremer je dokazao da se nalazi izvan bilo kakvih žanrovskih kategorija.

Omiljen i hvaljen od strane kolega, nerijetko je surađivao s najeminentnijim orkestrima, dirigentima i slavnim solistima, a dobitnik je i brojnih nagrada (violinističkih i diskografskih).

Kremerata Baltica

U plimi gotovo nemjerljivo (tehnički) savršenih i uvježbanih svirača sa Istoka, Gidon Kremer nam dolazi kao pravo osvježenje. Dozu štovanja mistike koja se nalazi iza svakog pojedinog odsviranog tona redovito postavlja ispred pustog savršenstva tehnike koja tek slijedi partituru. Kako sam voli reći – ukoliko se previše nastoji biti ¨korektan¨, nikada se ne može dostići duh skladatelja koji uvijek iznosi ¨tvrdnje¨ što nadilaze granicu njegova vlastita iskustva.
Otvoren i svjež, spreman na stanovitu glazbenu demokraciju i samokritiku, 1996. godine okuplja iznimne, mlade glazbenike iz triju baltičkih zemalja (Latvija, Litva, Estonija) u komorni orkestar Kremerata Baltica. U takvom probranom društvu vrlo aktivno promiče modernu glazbu, ne odričući se pritom i povijesno utemeljenih svevremenskih vrijednosti (Bach...).

Bach – ljubav i vječiti izazov

Upravo s takvim jednim izazovom je započeo večerašnji koncert.
Slijedeći dobre navike svojih prethodnika i suvremenika (Lipatti, Gould, Gulda, Casals, Enescu, Menuhin, Harnoncourt) uvijek se vraća na klasičnu (violinsku) literaturu, svjestan razvoja interpretacije i bogatije artikulacije tona u modern(ij)oj glazbi koju najčešće izvodi.

Gigantska i raskošna Ciaccona u d-molu J.S. Bacha iz Druge partite za violinu solo (BWV 1004) najprimjereniji je stavak neobične vrijednosti, ne samo kao bitan dio velikog violinističkog instrumentalnog opusa, već i unutar prebogate i vrijedne Bachove ostavštine.
Vidljivom sigurnošću i očekivanom tehničkom perfekcijom Kremer je punokrvno i autentično predstavio osebujan varijacijski oblik chaconne, bujan razvoj melodije, plesne pokrete, polifone razrade i oblike akordičkih rastvorbi unutar suptilnih prijelaza dur-mol-dur.

Rockerski prizvuk Bartókovih plesova

Nakon violinske solo točke uslijedio je nastup seksteta Kremerata Baltica koji su predstavili šest živo aranžiranih bugarskih plesova iz Bartókove zbirke za klavir solo Mikrokozmos.
Gotovo rockerski aranžman mladog (1963.) skladatelja i dirigenta Stevana Kovacsa Tickmayera i osebujna podrška još mlađeg ukrainskog vibrafonista Andreia Pushkareva (1974.) poletno su djelovali na zanesene i zaigrane članove seksteta.
Vedrina i polet odlično obrađenih Bartókovih plesova prethodili su čudesnom glazbenom performance-u rusko-tatarske skladateljice Sofie Asgatovne Gubaiduline.

Gudački kvartet broj 4

Iz potpuno zamračene velike koncertne dvorane začula se unaprijed snimljena glazba. Zvukovi gumenih loptica koje odskakuju od žica (vjerojatno gudačkih) instumenata stvorili su ozračje tipično za festival zagrebačkog Muzičkog bienala. Slijedila je stilska komunikacija živih izvođača, igra svijetla u raznim bojama, sve to upotpunjeno vizualnim efektima dimne zavjese i promjenjive svjetlosne atenuacije. Zanimljivo je da su i članovi kvarteta također koristili gumene loptice postavljene na vrh štapića kojima su vješto lupkali/svirali po žicama svojih glazbala stvarajući tako uistinu neuobičajena “suglasja” s dvije snimljene vrpce u četvrtstupanjskom odmaku od živo svirane melodije. Otvorenost prije svega – slijedili smo uvjerenja Gidona Kremera.

Djelo za ruskog kneza


Završni dio koncerta časno je pripao Ludwigu van Beethovenu i njegovom posljednjem i najznačajnijem od tri velika kvarteta posvećena ruskom knezu Nikolaju Galicinu, opus 132 u a-molu.

Uvodni stavak čvrstog sonatnog oblika odisao je suptilnom komunikacijom Gidona Kremera, “ubačenog” na mjesto prve violine, i ostatka kvarteta Kremeratini. Glazbeno zreli i neupitno avangardni rukopis koji nadilazi tadašnje skladateljske obrasce, nije skrivao (ose)bujan Beethovenov “prekinuti” stil (aforizmi nalik recitativima kao prekidi glazbenog toka u svim stavcima).
Središnji, treći stavak, neobično dugog (nad)naslova i trajanja, stvorio je poseban dojam i vjerojatno se mnogima činio kao okosnica kvarteta. Opsežni adagio omamljivao je ugođajnom (koralnom) slojevitošću koja je nadasve posljedica osobito zvučećeg lidijskog tonaliteta (F-dur bez snizilice B).
Četvrti stavak nastao je poslije Beethovenova oporavka od bolesti, no poletan i poticajan folklorni karakter sigurno nije posljedica uspješnog oporavka, već samo istovjetno žanrovsko obilježje drugog stavka.

Zvonki završni stavak uspješno postavlja najviše standarde i kušnje pred glazbenike u kvartetu koji s lakoćom i gotovo hipnotizirani opojnom snagom glazbene metafizike završavaju izvanrednu izvedbu ovog vrijednog glazbenog djela.

Ljupkost i dojmljiva estetika

Nerijetki (gromo)glasni uzvici BRA-VO i trajni pljesak zaslužili su zahvalu umjetnika u obliku dodatne skladbe (elegije) za violinu i cjelokupni orkestar sa vibrafonom. Ljupkost i dojmljiva estetika bez tračka patetike za kraj koncerta.

Vezane vijesti

2cellos oduševili na domaćem terenu

2cellos oduševili na domaćem terenu

Karizmatični virtuozi napokon su nakon mnogobrojnih svjetskih samostalnih turneja i turneja sa Sir Eltonom Johnom, došli napokon i na jednu od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika