Premijer Sanader je u nedostatku vlastite regionalne politike pristao na sve zahtjeve Erharda Buseka u nadi što skorijeg ulaska u EUUnatoč otporu hrvatskih pregovarača i višemjesečnoj diplomatskoj borbi, Hrvatska će početkom svibnja ove godine postati članica dviju političkih i gospodarskih asocijacija zemalja istočne Europe, koje se u diplomatskim krugovima već sad nazivaju balkanskom federacijom. Prvog dana svibnja stupit će na snagu ugovor o novoj Cefti ili Srednjoeuropskoj zoni slobodne trgovine, koja postaje gospodarska organizacija šest zemalja bivše Jugoslavije, Albanije i Moldavije s političkim sjedištem. Samo deset dana poslije, 11. svibnja, u Zagrebu će se na sastanku predsjednika država i vlada izmijeniti povelja Procesa suradnje jugoistočne Europe (SEECP), čime će ova asocijacija, pokrenuta iz Pakta o stabilnosti, postati čvrsta politička organizacija s institucionaliziranim sjedištem i na čelu s glavnim tajnikom.

Plan EU je jasan: nakon što je stvorena bescarinska unija zapadnog balkana, čitava priča dobit će političku platformu, odnosno tijelo koje će politički upravljati regijom. Hrvatska, koja je u tom društvu jedina zemlja sa statusom kandidata za ulazak u EU, morat će proći višegodišnju fazu formalne političke koegzistencije s državama od kojih većina nisu ni članice Svjetske trgovinske organizacije.

Hrvatska trenutačno predsjedava Procesom suradnje jugoistočne Europe, asocijacijom čije su sudionice, osim zemalja Cefte, Bugarska, Rumunjska, Grčka i Turska a koja će na summitu u Zagrebu dobiti obrise federacije. Dogovoreno je da se uvede pojam članstva zemalja regije te pojam donatora. Institucionalno sjedište na čelu s glavnim tajnikom bit će u Sarajevu, a budući da Hrvatska predsjedava Procesom, pretpostavlja se da bi na tu funkciju prvi mogao biti imenovan Hidajet Biščević, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova, doznaje Nacional. Biščević je u kratkom razgovoru za Nacional izjavio da proces usuglašavanja još nije počeo pa se zasad ne zna ni sjedište ni generalni tajnik. “Politički direktori zemalja SEECP-a prošli su tjedan radili na tekstu dokumenta koji će regulirati postupke za predlaganje sjedišta organizacije i glavnog tajnika. Taj tekst bit će ponovo razmatran uoči ministarske konferencije 28. veljače, na kojoj bi ministri zemalja sudionica trebali odobriti dokument.

NOVA CEFTA (crveno) dobit će čelnu instituciju sa sjedištem u Bruxellesu; žutom bojom označene su zemlje koje će zajedno s državama Cefte činiti političku organizaciju proizišlu iz SEECP-aTo znači da će u sljedeća dva mjeseca sve sudionice imati pravo kandidirati gradove i političke direktore. Zasad su formalnu kandidaturu istaknuli Sarajevo, Beograd i Skoplje”, rekao je Hidajet Biščević. Trećinu novca za rad Tajništva, koje će na summitu u Zagrebu dobiti pravnu osobnost, financirat će Europska komisija, dok će zemlje članice davati po milijun eura godišnje. Također, uvest će se pojam vijeća za regionalnu suradnju, koje će biti sastavljeno od država članica te predstavnika Europske komisije. Zbog činjenice da Hrvatska članstvom u tom vijeću i prije ulaska u EU gubi dio suvereniteta, premijer Sanader nastoji odgoditi čitav proces za razdoblje nakon parlamentarnih izbora, koji bi se trebali održati u studenome ove godine. Svjesni činjenice da hrvatska javnost neće sa simpatijama prihvatiti ulazak zemlje u nove balkanske asocijacije, u Vladi nastoje pronaći argumente koji bi ublažili negativno javno mnijenje. Tako je Hidajet Biščević nedavno sazvao sastanak ministara na kojem je tražio popis gospodarskih koristi koje će Hrvatska imati od ovog udruživanja. Osim negativnih političkih konotacija, koje bi sadašnja vlada svakako htjela izbjeći u predizbornoj godini, pristupanje jedinstvenoj političkoj i bescarinskoj organizaciji zapadnog Balkana, u kojoj ne vrijede pravila Svjetske trgovinske organizacije, Hrvatskoj bi dugoročno moglo donijeti štete koje se mjere u stotinama milijuna eura, smatraju dobro upućeni izvori.

Ceftu će ubuduće činiti osam država: BiH, Srbija, Makedonija, Kosovo, Albanija, Moldavija, Crna Gora i Hrvatska, koja je pod pritiskom Bruxellesa prihvatila odredbu prema kojoj nove članice ne trebaju prije pristupiti Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Zanimljivo je da je Moldavija ubačena naknadno, nakon dogovora prema kojem EU pod patronat uzima tu državu a Rusija Ukrajinu. Premijer Ivo Sanader svojedobno je izjavio da se on prvi usprotivio stvaranju slobodne zone zapadnog Balkana te je u ime Vlade predložio proširenje Cefte na susjedne zemlje te Moldaviju i Ukrajinu. Inicijativa se javila u Sofiji u lipnju 2004., kad su ministri gospodarstva balkanskih zemalja raspravljali o prijedlogu EU za uspostavom trgovinske zone u regiji. Poslije nekog vremena Sanader je uvidio da će imati štetu od asocijacija na povezivanje s državama bivše Jugoslavije i izborio se da zona djeluje pod okriljem Cefte. Problem je taj što su Ceftu u međuvremenu napustile nove članice EU, Slovenija, Češka, Slovačka i Mađarska, a 1. siječnja Rumunjska i Bugarska.

Iako su potpisivanjem ugovora o Cefti, 18. prosinca 2006. u Bukureštu, Srbija i BiH odustale od carinjenja hrvatskih duhanskih i poljoprivrednih proizvoda, potpuna liberalizacija zasad je neizvjesna a Hrvatska u novoj organizaciji gubi sve instrumente pritiska. Problem za Hrvatsku, ističu Nacionalovi izvori bliski pregovaračkom timu, jest činjenica da će Cefta biti institucionalizirano tržište. Uskoro će se osnovati tajništvo Cefte s privremenim sjedištem u Bruxellesu a za sve odluke i rješenja problema unutar organizacije tražit će se konsenzus država članica. Umjesto dosadašnjih bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, kojima je bilo liberalizirano 95 posto trgovine u regiji, Cefta uvodi jedan ugovor u kojem se objedinjuju svi dosadašnji. Ugovor postaje multilateralan i definira zapadni Balkan kao tržište bez carina.

Sa stanovišta trgovine, nova Cefta imat će iste efekte kao i dosadašnji bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini. Međutim, upozoravaju Nacionalovi izvori, jedinstvenim ugovorom uvodi se liberalizacija na području usluga, što u potpunosti nije prihvaćeno niti u okvirima Svjetske trgovinske organizacije. “Drugim riječima, banke ili telekomunikacijske tvrtke više neće morati u svakoj od država regije otvarati podružnice ili tvrtke kćeri, nego će moći imati jedno regionalno sjedište i iste uvjete poslovanja na području nove Cefte. To će odgovarati velikim stranim investitorima prilikom skorog otvaranja energetskog tržišta. Profit će isključivo ići stranom kapitalu, zemlje regije od toga neće imati velike koristi, ali to je nešto što se i ne pokušava tajiti. Strani kapital je ionako uzeo što je htio a sada si samo olakšavaju uvjete poslovanja”, kazao je Nacionalov izvor blizak hrvatskom pregovaračkom timu. Ulazak u Ceftu za Hrvatsku postaje i politički problem. Naime, stara Cefta, koja je objedinjavala srednju Europu, bila je isključivo trgovinska asocijacija, bez institucija, u kojoj je svaka članica morala ispunjavati tri preduvjeta: biti kandidat za ulazak u EU, imati potpisane bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini s ostalim zemljama sudionicama te biti članica Svjetske trgovinske organizacije. Srbija, Crna Gora i BiH nisu imale šanse ispuniti te preduvjete, pa su se u Bruxellesu dosjetili da stvore jedan ugovor, ali bez spomenutih uvjeta. Hrvatska je tako ulaskom u takvu organizaciju zapravo pristala na niže standarde od onih koje je već dostigla i postala sastavni dio tržišta koje će, ako potraje nekoliko godina, biti teško raskinuti. Pristankom na ulazak u Ceftu pod ovakvim uvjetima Sanader je zadao težak udarac hrvatskom gospodarstvu, što će u predizbornoj godini koristiti njegovim političkim protivnicima.

Primjerice, Hrvatska ima potpisan ugovor o slobodnioj trgovini s BiH. Unatoč tome ta je zemlja prošle godine suspendirala dio ugovora koji se odnosi na poljoprovredne proizvode. Posljedica je godišnji gubitak od nekoliko stotina milijuna kuna a istodobno Vlada nije učinila ništa kako bi natjerala BiH da poštuje ugovor. Bio je to rezultat višemjesečnog pritiska Erharda Buseka kako bi se ipak potpisao ugovor o Cefti u prosincu 2006. Stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao upozoravaju da, za razliku od sadašnje situacije, stupanjem na snagu ugovora o Cefti u svibnju Hrvatska više neće imati ni jedno sredstvo pritiska. Naime, u ugovoru stoji odredba prema kojoj se svi problemi rješavaju zajedničkim pregovorima u Tajništvu u Bruxellesu, i to konsenzusom. Ključna riječ u ugovoru je “regional ownership”, ili vlasništvo nad regijom. Time se Hrvatska, prema obrazloženju Europske komisije, obvezala preuzeti odgovornost za regiju i sve njene probleme, pa i političke. Premijer Sanader svim se snagama borio da se primjena ugovora o Cefti odgodi do kraja godine. Jedini ustupak koji mu je učinjen je da se tržište do izbora u Hrvatskoj zove Cefta, iako je nakon izlaska Mađarske, Češke, Slovačke i Poljske riječ o jugoistoku Europe. Tako će se nakon studenog ove godine Cefta preimenovati u SEEFTA-u (South East European Free Trade Association).

Da je riječ o potpunom diplomatskom porazu premijera Sanadera, koji je pokleknuo pred pritiscima EU, pokazuje još jedan detalj. Hrvatska je kao koncesiju za pristupanje novoj Cefti tražila korištenje dijagonalne kumulacije podrijetla roba, čime bi se mogle kompenzirati eventualne štete koje će Hrvatska trpjeti u budućnosti. Radi se o zahtjevu da EU oslobodi carina hrvatske proizvode koji imaju u sebi uvozne komponente, kao što je to slučaj s robom 100 posto hrvatskog podrijetla. Hrvatske bi tvrtke tako mnogo dobile budući da većina proizvoda u određenom postotku sadrži komponente uvezene iz EU. Međutim, zahtjev Hrvatske odbijen je uz obraloženje kako je za njegovo razmatranje potrebno više vremena.

Paralelno s Ceftom, Hrvatska će pristupiti zajedničkom energetskom tržištu zapadnog Balkana. Model je sličan, zemlje članice iste, jedino su u Bruxellesu osmislili drukčiji model odlučivanja. Sjedište tržišta bit će u Sarajevu, ali će se najvažnije odluke donositi u Komisiji u Ateni, koja će upravljati vijećem zemalja članica. Komisija će odlučivati o investicijama u regiju, pravcima protoka nafte i plina te o cijenama energenata. Zemlje članice vijeća bit će samostalne samo u dizanju kredita za investicije, ali će odluka o najboljem investitoru također biti na glavnom tajniku u Ateni. Iako je ovaj ugovor dostupan na internetu, nije poznato je li Vlada o njemu raspravljala.