Prije dva tjedna bio sam kod moje mame Dragice u Gorici. Zabrinutim glasom me pitala: “Jesi kaj čul - kak je Ivek, kaj bu s njim bilo?” Naravno, misli na Ivicu Račana, koji mojoj mami ide dosta na živce jer je po njezinu poimanju prespor, ali s druge strane smatra da je Račan ipak najpošteniji političar u Hrvatskoj. “Bila sam jučer kod suseda. Vele ak nebu Ivek mogel na izbore, da nisu nori da glasaju za Željkicu. Ona samo tera demagogiju, pripoveda ko da ju je neko navinul a niš konkretnoga ne veli. Razme se u sve, a zapravo ništa ne razme. Nikome od susedov baš nije simpatična. S druge strane Sanader, koji nam se najviše sviđal, tak se zaplel od tog brodogradilišta pa do vura. Nije baš bil iskren, preveć je bahat a i pitanje je kaj bu do izbora još splivalo van. Trebal bi biti jako dobar i puno toga napraviti da bi mi za njega pak glasali i ponovo počeli verovati.” Pitam ja mamu na to, iznenađen ne toliko kritčnim stavom o Antunovićki, koliko o Sanaderu, do jučer maminom “lieblingu”, za koga budu ona i susjedi glasali? “Ak ovak stvari ostanu - za Čačića. Taj ak je nekaj i zel za sebe, dal je i drugima da zarade, napravil je ceste, ima svoje poduzeće, ni siromak nit je ikad bil ... A da su imali kaj protiv njega, već bi ga Tuđman pospremil v rešt.” Kad sam se vozio iz Gorice prema Zagrebu, mamine riječi su mi prolazile glavom. To je mišljenje malog, običnog čovjeka, neopterećenoga političkim nadmudrivanjem i igrama, dovoljno daleko pozicioniranog da cijelu političku scenu vidi puno trezvenijim i objektivnijim očima nego što to vide oni koji su svemu previše blizu. Kao što bi rekao jedan moj bivši prijatelj, “s otoka se bolje vidi kopno”.

Jučer čitam kako je Željka Antunović onako s visoka odbacila Pusićkin prijedlog da zajednički kandidat SDP-a i HNS-a na izborima bude Ratko Čačić. Naravno, u slučaju da Ivica Račan neće biti sposoban da bude nositelj liste na izborima u studenome. Kada sam čuo za prijedlog Vesne Pusić, istog trenutka sjetio sam se mame i njenih riječi izgovorenih prije dva tjedna. To što je mama izgovorila je sve logično, jer jedini koji može Sanadera pobijediti na izborima je upravo Ratko Čačić. Ako on već sada kao najpoželjniji premijer bježi u svim anketama Sanaderu za sedam do osam posto, koliko će tek bježati kada krene u pravu predizbornu kampanju? A do sada su on i Srećko Ferenčak obišli tek desetak posto države. Nacional doznaje da će upravo Ratko Čačić a ne Vesna Pusić biti nositelj svih listi HNS-a na izborima. To je pametan potez, jer Vesna Pusić svojim profesorskim intelektualizmom i kompliciranošću širem krugu glasača ide na živce. Ona jednostavno nije kapacitirana da u svoj nastup ubaci određenu dozu populizma i toliko potrebne jednostavnosti, što Čačić ima. Samo kod toga ne smije biti bahat, što ponekad pokazuje kad vidi da sugovornik nema veze o materiji o kojoj se raspravlja a pravi se jako pametan. A upravo je takva Željka Antunović, kojoj je vjerojatno, kao i samom SDP-u u ovome trenutku neprihvatljivo da podrže Čačića kao zajedničkog kandidata. Vesna Pusić je taj prijedlog prerano izrekla a Željka Antunoviće ga je na krajnje iritantan način odbacila. Pogriješile su i jedna i druga, i time još jednom jasno pokazale kako ni jedna od njih ne može voditi svoju stranku.

Ako je HDZ-u knjiga “Moć pozitivnog mišljenja” zaista postala Sveto pismo, tada oni neće uvidjeti kolika im je Ratko Čačić opasnost, bez obzira što iza sebe nema veliku stranku. To u ovom slučaju neće biti niti važno, jer će ljudi, pošto će on biti nositelj liste, glasati za njega. Ako HDZ želi zadržati vlast, tada hitno mora pokrenuti sve snage i prestati samo “misliti pozitivno” već mora početi raditi pozitivno na svim frontama. Mora početi skupljati saveznike na svim nivoima i pokazati egzaktne rezultate a ne se baviti pronalaženjem izmišljenih neprijatelja. A SDP, ili će hitno naći pravu alternativu Ivici Račanu ili će preći svi u vjernike i početi moliti Boga za zdravlje Ivice Račana. Sa Željkom Antunović na sljedećim izborima idu ravno u još četiri godine tavorenja u opoziciji. Imaju i alternativu - Ratka Čačića. No, pitanje je prevladava li na Iblerovom trgu ego ili razum?