Objavljeno u Nacionalu br. 589, 2007-02-27

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Ječmeni ljudi slave boga Marsa

Krvave gladijatorske igre oduševljavale su rimski puk i slavile boga Marsa, zaštitnika rimske moći, ječma i ječmenog kruha koji su u arenama bacali krvoločnoj i gladnoj svjetini

Za razliku od svog mitološkog pretka Aresa, prevrtljivog nasilnika i boga rata koji zbog svoje nepredvidljivosti i zle krvi nije bio osobito štovan ni na Olimpu ni među ljudima, njegov potomak, rimski bog rata Mars, od samog osnutka Grada bio je štovan kao jedan od najvažnijih bogova. Čak su i osnivači Rima, Romul i Rem, bili njegovi sinovi koje mu je rodila vestalka Rea Silvija, kći latinskog kralja Numitora. Od trenutka kad je Grad dobio zidine, iskazivao je naklonost rimskim građanima, pa je čak s neba hitnuo svoj štit na Rim ne bi li ga zaštitio za sva vremena. Za razliku od Grka, Rimljani su oduvijek bili više vezani za zemlju i u duši ostali seljaci, pa je i njihov važni bog, koji je tako revno štitio Grad, ali i njihove sve veće posjede, također bio naklonjen poljodjelstvu i od početka su ga štovali i kao boga žetve i žitarica, osobito ječma. Stoga su svakog prvog dana u mjesecu koji je po njemu dobio ime priređivali velike svečanosti njemu u čast, a one su imale mistični, vojni i agrarni značaj. A ječam, ta sveta biljka Marsa Oca i Pobjednika, postala je jedna od osnova prehrane Rimljana, posebno puka i vojnika. Kažu da je na ječmu i žitaricama koje je rimskoj vojsci darovao sam Mars počivala njena snaga, sila i nepobjedivost. Prekaljene vojnike nazivali su hordearii ili ječmeni ljudi, jer su zahvaljujući ječmu i bog Marsu, zaštitniku te za Rim tako značajne biljke, uspjeli svladati opasnosti vojničkog poziva i proći kroz sva iskušenja. Ipak, najpoznatiji ječmeni ljudi bili su gladijatori. Prve gladijatorske igre u čas Marsa u kojima su nastupali mačevaoci priređivale su se u doba Republike upravo na Marsovu polju, tada izvan grada, a u njima su sudjelovali zločinci, ratni zarobljenici, ali i prekaljeni dragovoljci koji su se upuštali u smrtonosne okršaje po vlastitoj volji, jer su te rane borbe sve do carskog razdoblja završavale uglavnom manjim ozljedama a tek rjeđe ozbiljnim ranjavanjem.




Tek od doba Cezara, koji je dobro razumio demagošku moć gladijatorskih igara, koje je svjetina obožavala, prestale su se igre odvijati na otvorenom polju i ječmeni ljudi počeli su se boriti u drvenim, a zatim i sve većim kamenim arenama, čiji ostaci još zadivljuju svojom monumentalnošću. Kako su arene bivale veće i veličanstvenije, tako su i gladijatorske borbe postajale krvavije pa su se na kraju ječmeni ljudi borili na život i smrt, ponekad kao zatvorenici, još češće kao zarobljenici, a ječam i zdravi ječmenci, koje su za gladijatore pripremali kuhari igara, iznjedrili su poseban sloj profesionalnih gladijatora, robova iz svih krajeva svijeta, ali i dragovoljnih najamnika, često upravo vojnih veterana, udruženih u družine koje su držali poduzetnici i iznajmljivali ih priređivačima tih krvavih svečanosti koje su oduševljavale rimski puk, ali i simbolički slavile boga Marsa, zaštitnika rimske moći, nepobjedivosti, ali i uvijek dostupnog ječma i ječmenog kruha koji su s krovova arena bacali od krvavih prizora zanesenoj i uvijek gladnoj svjetini. Jedan takav lonac od ječma, žitarica i mesa, gastronomski potekao iz kuhinje tih okrutnih ali hrabrih ječmenih ljudi, zapisan je i u inačici slavne Apicijeve rimske kuharice, pod naslovom “Komodov lonac“, kao uspomena na nesretnog i okrutnog sina Marka Aurelija, koji je doista znao sudjelovati u okršajima s ječmenim ljudima u gladijatorskim igrama. Pa bi se i on, noć prije borbe najeo ječmene kaše, a onda krenuo u krvav boj, uvjeren da je on sam nitko drugi nego snažni i silni rimski bog Mars.

Orzoto od teleće jetre

Na 2 dl maslinova ulja zazlatite 3 sjeckane kapule, 10 dag pršuta i 1 kg teleće jetre. Kad jetra ispusti krv, u pirjanac ubacite 2 kg kuhanog ječma, podlijevajte s 0,5 l telećeg temeljca i neka se sve prožme. Posolite i popaprite orzoto i dodajte 15 dag paškog sira i 3 grančice divlje kadulje.

Pojorski bronzinić

Skuhajte odvojeno 0,5 kg leće i 0,5 kg ječma s po 1 sjeckanom kapulom, 4 režnja češnjaka i stručkom petrusimula. Na maslinovu ulju zažutite s 1 sjeckanom kapulom po 0,5 kg sipa i liganja rezanih na trake pa pirjajte s 2 lista lovora, 3 klinčića, čašicom prošeka, podlijevajući s 1 dl bijela vina. Kad ugusti, spojite s kuhanom lećom, ječmom i nešto njihove juhe, posolite i popaprite.

Vezane vijesti

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Pisac i kulinarski ekspert Veljko Barbieri objavio je posljednji, četvrti svezak književnog i gastronomskog bestselera Kuharski kanconijer u izdanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika