ŽIVOT UŽIVO
Četvrtak, HRT 1, 16.35
Pušten nam je 10-minutni TV-dokumentarac triju osoba koje studiraju novinarstvo i kojima su mentori zaboravili objasniti da publika voli točno znati o čemu i o kome je u filmu riječ. Nekim čudom (hvala svetom Vinku Paulskom) na ekranu su dovoljno dugo, što se inače nikad ne događa, bila dva telefonska broja (012761343 i 012761222) koja su članovi mojeg ekspertnog tima, pošto su dešifrirali moj drhtavi starački rukopis, odmah nazvali i saznali nužne pojedinosti. U filmu u kojem se pjeva na početku i na kraju, a između idu slike i izjave štićenica, štićenika i osoblja, riječ je o Caritasovu Centru za radnu terapiju i rehabilitaciju osoba sa mentalnim i tjelesnim oštećenjima. Centar se zove "Sv. Vinko Paulski" i smješten je u Oborovu. Broj žiro-računa je 2360000-1101340277, a na uplatnici, dragi kršćani, vahabiti i tajkuni, upišite napomenu ‘za Oborovo’. Ako želite darovati stvari, možete ih ostaviti u Caritasu u Selskoj cesti ili nazvati centar u Oborovu na ona dva broja koja je sam sv. Vinko zalijepio na ekran HRT-a, pa ih zato pona-vljamo: 012761343 i 012761222. Koliko smo vidjeli u filmu, taj centar ili dom pun je djece koja su dirljivo željna novih lica i koja se najviše vesele kad im netko dođe u posjet, što znači da ne morate darivati baš samo novac ili stare stvari.

---

DNEVNIK
Nedjelja, HRT 1, 19.30
Najprije dvjesto krepanih goveda na ilegalnom mrciništu u Đakovačkoj Satnici, zatim Sanader i dvjesto živahnih mu pristaša u Šibeniku i tek se onda na visoko treće mjesto popeo čovjek: otrovani Karlovčanin Zdravko Martinović (63) koji je u petak navečer šetao sa psom pokraj Karlovačke pivovare. Pas je uginuo, a g. Martinović je od trovanja amonijakom pao u komu. Otkako je prije dvije godine Heineken kupio Karlovačku pivovaru, kaže jedna građanka, sve se više osjeća amonijak. Pivovara u ogromnim količinama upotrebljava amonijak za hlađenje, a kako Pivovara tvrdi da iz njenih postrojenja nije bilo istjecanja amonijaka, možemo biti više nego zahvalni Dnevniku HRT-a koji nas je obavijestio da su policija i raznorazni inspektorati misteriozno kasnili po dan-dva-tri s običnim uviđajem i uzimanjem uzorka vode na mjestu incidenta. Do sad smo mislili da veliki oglašivači, poput karlovačke pivovare, imaju izravan utjecaj samo na medije, ali ovako brzo vezati ruke i staviti ljepljivu traku na usta karlovačkom županu, karlovačkom zavodu za javno zdravstvo, karlovačkoj policiji i karlovačkoj ispostavi ministarstva za zaštitu okolišta, e to je vrijedno svakog priznanja. Kad je sve to obavljeno kako treba, uskoro će postati nepristojno pitati tko je otrovao g. Zdravka Martinovića. Karlovački liječnici ustanovili su velike količine amonijaka u njegovoj krvi, njegov pas poslan je u Veterinarski fakultet u Zagreb, s njim je dopremljena i jedna uginula patka. Nalazi će biti poznati za nekoliko dana, obavještava nas podnevni Dnevnik HRT-a u ponedjeljak, 26. veljače.


ARSENAL - CHELSEA
Nedjelja, Nova TV, 15.50
Prenosio je savršeni sportski reporter Stipe Sladoljev. Nije ga briga za sliku na ekranu, ima bolno neugodan glas kojim (za razliku od Siniše Svilana) nema što reći, a svoje osnovno radno sredstvo (hrvatski književni jezik) niti poznaje niti priznaje, što je preporuka za posao još iz doba komunizma. Trojstvo slika-glas-jezik davno je oživotvoreno u Mići Dušanoviću, a poslije je sve išlo kao podmazano, pa sada (osim Filipa Brkića na RTL TV-u) na svim televizijama imamo vladajuću struju nepismenih i oku i uhu neugodnih sportskih reportera, tako da naš današnji Stipica nije nikakva iznimka. Čovjek nikad nije čuo za najnormalniju riječ "tučnjava", pa kad su se Englezi pred kraj utakmice potukli, on je to triput proglasio "tučom", što mu ne bismo oprostili ni da je rekao najljepšim glasom na svijetu, ali naš Sladoljev ima taj svoj glas što zadaje bol svakom normalnom ljudskom biću, jer nikome nije lako slušati čovjeka koji nije Josipa Lisac, a na život i smrt se bori s nekom strašnom preprekom u nosu, u trećoj manduli, ili Bog zna gdje u glavi ili prsima, uglavnom, terenskim istraživanjem ustanovljeno je da Sladoljev ostavlja snažan dojam i na najokorjeliju ekipu Hitne pomoći. Ljudi u bijelom u suzama su trčali prema svojim bijelim kombijima.

Mi smjerni gledatelji, nas nekoliko stotina tisuća što upravo potpisujemo peticiju protiv Milana Bandića na Cvjetnom trgu, Karlovačke pivovare u Karlovcu i Sladoljeva na TV, znamo da je nekad davno vrijedilo pravilo, a ono u normalnim zemljama vrijedi i danas, da reporter mora imati ugodan glas, pa ga je u nenormalnoj Jugoslaviji imao čak i Mladen Delić, a o besmrtnom i svima nedostižnom Ivi Tomiću (Radio Zagreb) da i ne govorimo. Tipično je da Sladoljev, kao i svi njegovi kolege, ćuti nadmoć i gorak prezir prema vrhunskim sportašima, on im se podrugljivo smije kad pogriješe. He-he, pobjegla mu je lopta, reče izvježbani Sladoljev kojemu nikad u životu ne će ništa pobjeći, ponajmanje onaj jedini siguran posao koji bi s ovim svojim specifičnim glasom mogao dobiti: povremena zamjena sireni u lokalnom centru za uzbunjivanje. U skladu s davno ustanovljenim običajima preziranja gledatelja koji imaju televizor, ni Sladoljev se ne će previše zamarati izgova-ranjem prezimena igrača u situaciji kad oni prebrzo dodaju loptu jedan drugom. Živost zbivanja on će radije dočarati na način radio-reportera, rečenicom "ovaj napad još traje", jer čemu da svoj talent rasipa na puko nabrajanje raznoraznih prezimena. Talent? Pa da, slušanje Sladoljeva jedinstveno je iskustvo: na ekranu savršena slika, zdravi mladi ljudi trče kao manijaci, igraju savršen nogomet, a sve to prati glasnogovornik smrtne agonije jedne profesije koja je pogubila sve kriterije.

NAD LIPOM 35
Nedjelja, Nova TV, 20.05
Ispričavamo se ansamblu "Žiga i bandisti", jer nismo spomenuli njihov odličan nastup na dodjeli večernjakovih "Ekrana". Nije važno, na našoj savjesti nema mrlje, jer kao što dobro znaju oni koji su prošlog ljeta jednog sunčanog popodneva gledali Hloverku u Međimurju, tada su pjevač Žiga i njegova limena glazba (ljepše rečeno: pleh muzika) prvi put nastupili na TV, iako se g. Žiga u petak u "Večernjem listu" kune da je iza njega 20 godina rada, šest albuma i puno Neuma, a pred njim velik prodor u svijet, tj. on svira pravi world music i pitanje je dana kad će svijet to prepoznati. Večeras je otpjevao "Ljubav se ne trži" u najboljoj i najoriginalnijoj verziji otkako je televizije u Hrvata, pa molimo Hloverku da uloži sav svoj nepostojeći utjecaj da "Žiga i bandisti" predstave svoj novi album "KonkrETNO" na Hrvatskoj televiziji. Sad kad nema Mirka Galića sve je moguće, rekao bi tv-ravnateljici Mariji Nemčić onaj Kečkeš iz "Bitangi i princeza": budimo realni.