JOSIP LEKO s članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Zorislavom Antunom PetrovićemNakon što je početkom prošlog tjedna prilikom predaje dopune svoje imovinske kartice izbjegao odgovoriti na konkretna pitanja o vrijednim ručnim satovima koje ima u svojoj kolekciji, te nakon što je u njoj naveo i neke neistine, hrvatski premijer Ivo Sanader potpuno je obezvrijedio smisao postojanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Zato bi se, barem prema nedavnim najavama iz SDP-a, uskoro moglo dogoditi da esdepeovac Josip Leko, čelni čovjek Povjerenstva, podnese ostavku na svoju dužnost.

Leko je o tome počeo razmišljati zato što Sanader nije odgovorio na pitanje koliko vrijede njegovi satovi i kako ih je stekao, nego je umjesto toga poslao svoju dopunjenu imovinsku karticu. Time je Sanader ponizio Povjerenstvo i pokazao da mu to tijelo, a možda ni stav hrvatske javnosti, uopće nisu važni.

Leko je dodatno razočaran ponašanjem nekih svojih kolega u Povjerenstvu, koji u njemu u posljednje vrijeme pokušavaju nemoguće - kontrolirati političku štetu za premijera Sanadera u aferi u kojoj mu može pomoći samo transparentnost. U takvoj situaciji Marija Bajt i Pejo Trgovčević čine sve kako bi tu aferu razvodnili. Dok je za Mariju Bajt posve jasno da slijedi naputke svog stranačkog šefa Sanadera, ostalim članovima Povjerenstva posve je nejasno ponašanja haespeovca Trgovčevića. On je u televizijskoj emisiji Hloverke Novak-Srzić sredinom prošlog tjedna izjavio da je zadovoljan dopunom imovinske kartice premijera Sanadera, premda je svakome jasno da je šef HDZ-a, čak i ne pretjerano vješto, izigrao upit povjerenstva.

Josip Leko shvatio je da sadašnji sastav tog tijela, dijelom i zbog unutarnjih opstrukcija, neće moći dobiti odgovor na vrlo jednostavno pitanje - je li Ivo Sanader bio ili jest u sukobu interesa. A ako povjerenstvo ne može uspješno i dokraja riješiti i tako prozaičan slučaj kao što su to satovi na Sanaderovoj ruci, legitimno je zapitati se kako bi se to tijelo uhvatilo ukoštac s nekim ozbiljnijim slučajem sukoba interesa. Leko je naročito razočaran zato što je Povjerenstvo kojem je na čelu premijeru Sanaderu prvo naumilo poslati jedan općeniti upit, te izbjeći da mu se uopće i postave konkretna pitanja o vrijednosti i porijeklu njegovih satova. Kako bi uopće formalno artikulirao svoje nezadovoljstvo takvim razvojem događaja, Leko je morao sastaviti svoje Izdvojeno mišljenje. Tek nakon toga Sanaderu su precizno postavljena neugodna pitanja o satovima, na koja uopće nije ponudio odgovor.

Leko je u svom izdvojenom mišljenju upozorio na još jedan aspekt Sanaderova neprihvatljivog ponašanja. Leko smatra neprihvatljivim i to što je u ime Sanadera dopunjena izvješća o imovini poslala tajnica Vlade Jagoda Premužić. Leko je zato u svoje izdvojeno mišljenje napisao: “Obveza izvješćivanja o imovini također je nesumnjivo osobna obveza dužnosnika, a ne obveza tijela u kojoj se dužnost obavlja, što je osobito važno, jer se radi o materijalnom aspektu dužnosnikova života kao privatne fizičke osobe.“

Bračni par Sanader prijavio je vlasništvo nad vozilom Renault 8 iz 1967.Otkako je osnovano početkom sadašnjeg saziva Hrvatskog sabora, Povjerenstvo je bilo svojevrsno “neželjeno dijete“ hrvatske politike: prvi čelni čovjek Povjerenstva haenesovac Antun Kapraljević nedugo nakon imenovanja bio je iznenađen jer novoosnovano povjerenstvo nije dobilo ni kune iz proračuna, pa je danima obigravao oko predsjednika Sabora Vladimira Šeksa tražeći da ovaj Povjerenstvu dodijeli neki saborski sobičak i barem jedno računalo. Kad je nakon višemjesečnih molbi Šeks udovoljio Kapraljevićevim molbama i Povjerenstvu dodijelio prostoriju u Saboru, nastupili su još veći problemi jer su s funkcija članstva u vijeću razriješeni tadašnji članovi Željko Horvatić i Petar Marija Radelj, pa je to tijelo potom pokušavalo djelovati u krnjem sastavu. Ni takvo povjerenstvo nije potrajalo pa je 15. listopada 2004. tadašnji v.d. predsjednika povjerenstva Antun Kapraljević u žučnoj raspravi za saborskom govornicom dao usmenu ostavku. Nakon toga gotovo je tri mjeseca trajalo usuglašavanje parlamentarnih stranaka oko kandidata za novi sastav povjerenstva, ono je potom imenovano 20. siječnja 2005. a na čelo tog sedmeročlanog tijela postavljen je Josip Leko iz SDP-a. Danas je posve jasno da je vladajući HDZ još tada dobrom kombinatorikom uspio neutralizirati Povjerenstvo. O tome svjedoči niz primjera u kojima to povjerenstvo nije uspjelo kvalitetno proučiti pojedini slučaj, a kad bi neki slučaj i proučilo, HDZ i njemu skloni članovi Povjerenstva potrudili bi se da hrvatskoj javnosti zamagle odluku. Dodatni problem u radu Povjerenstva, za koji ono ne snosi odgovornost, jest i činjenica da u Hrvatskoj očito ne postoje jasni mehanizmi pravnog sankcioniranja sukoba interesa, odnosno korupcije.

Isto tako, čini se kao da su i hrvatski građani već posve navikli na ponašanja hrvatskih političara, pa nešto za što bi prosječni političar u nekoj drugoj zemlji bio prisiljen dati ostavku u Hrvatskoj nailazi tek na posprdne komentare. Utoliko je u Hrvatskoj prije dva mjeseca gotovo nezapaženo prošla vijest iz susjedne Slovenije, gdje je došlo do skandala kad su sami službenici slovenske vlade upozorili javnost da Meta Rupel, supruga slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, odlazi u shopping službenim automobilom ministarstva. Sličan skandal dogodio se i kad se otkrilo da je bivši slovenski ministar obrane Anton Grizold službenim automobilom vozio svog sina u školu. U Hrvatskoj je nekim čudom samo po sebi razumljivo da političari rade što ih je volja, a kad ih netko upozori na neetičnost ili sukob interesa, dovoljno je reagirati tako da optužbe proglase podbadanjem političkih konkurenata ili se ogluše na kritike.