U Gorgone Meduze, čudovišne kćeri morske vještice Kete, nije se znalo što je strašnije na njezinoj glavi. Meduzin pogled koji bi svakoga koji bi je ugledao odmah skamenio i pretvorio u stijenu, ili njezina kosa od živih zmija umjesto vlasi. Takvu ju je zatekao Perzej, Zeusov izvanbračni sin, kojemu je bilo suđeno da, želi li dokazati svoje božansko podrijetlo, stane na kraj njezinim zlodjelima, oduzme joj život i donese njezinu glavu kao dokaz kralju egejskog otoka Serifa, bezobzirnom Polideuku koji je kao taoca držao zatočenu Perzejevu majku Danaju i stalno je pokušavao napastovati. Teško da bi Perzej uspio u svom naumu i izbjegao okamenjivanje da mu bogovi nisu savjetovali da nipošto se gleda u Meduzu dok joj se bude približavao, nego u svoj sjajni štit u kojemu će se zrcaliti Meduzin lik i glava. Pa kako ona nije imala drugog oružja za napad i obranu osim pogleda i kose od ljutih guja, Perzej joj se hitro primakne i odsiječe joj glavu oštrim mačem. Prema savjetu bogova, odmah ubaci strašnu tikvu u platnenu vreću. Začudo, Meduzina je glava ostala živa a njezin pogled još opasniji, a ono klupko guja umjesto kose siktalo je i mrsilo se kao splet vrućih špageta koje smo tek začinili umakom i skliske prosuli po tanjuru.

---

No i Meduzine guje imale su svoju tajnu. Bile su usađene umjesto Meduzina vlasišta kako bi je upozoravale na opasnost i navodile je da na vrijeme neprijatelja skameni pogledom. Ali ta strašna zmijolika ticala nisu imala samo tu svrhu. Zmijurine na Gorgoninoj glavi bile su posrednici i glasnici između nje i njezine čudovišne majke, podmorske vještice, starice Kete, i još strašnijeg Meduzina brata, goleme hobotnice Ketosa, kojeg će mitski junak Perzej također uništiti kad iz njegovih krakova i pipaka bude spašavao svoju buduću suprugu Andromedu. Ali dotad su trebale proći još godine. Sada je Perzej hitao sa živom Gorgoninom glavom u vreći kako bi izbavio svoju majku iz Polideukova uzništva, nesvjestan da je tako postao glasnik između ljudi i čudovišta. Stoga su posrednici i glasnici između stalno zaraćenih grčkih polisa, samostalnih gradova država, bili smatrani posvećenim bićima i oko ruku su vezivali posebne vrpce, nalik na Meduzine guje, a po nekim predajama Grci su, a poslije i Rimljani, čak počeli mijesiti okruglaste vrpce od tjestenine u čast Perzejeva pothvata, davno prije nego što su se špageti pojavili u Italiji negdje u XIII. stoljeću kao izvorno jelo nastalo na drevnoj mitološkoj tradiciji. A ne, kako neki pogrešno tvrde, kao uvezeni gastronomski proizvod što ga je Marko Polo navodno donio iz Kine. Ipak, dok je provodio uzničke dane u zatvoru u Genovi, i njemu bi stražar za objed kroz mala vratašca na tamničkim vratima znao dodati tanjur sa špagetima u mesnom ili ribljem umaku i slavni bi korčulanski Mlečanin rado kusao tu omiljenu hranu svojih sunarodnjaka, uvjeravajući samoga sebe da je možda upravo on s Kublaj-kanova dvora u dalekoj Kini uzeo tovar sirovih špageta i donio ga u srednjovjekovne Mletke. Jer dok je u zatvoru diktirao svoj glasoviti putopis “Milijun“ svom supatniku u ćeliji, opisujući svoje pustolovine, mašta se lako miješala s javom, jer su i sjećanja na davna putovanja Azijom blijedjela klizeći kroz zatvorski polumrak kao špageti koje je srčući uvlačio u svoja usta. A mirisna i ljepljiva tjestenina mrsila se na tanjuru kao one prepletene zmije na Meduzinoj glavi.

Špageti s volcima

Na 2 dl maslinova ulja zažutite 1 sjeckanu kapulu, 4 režnja češnjaka i 3 dl mljevenih pomidora, pa kad povrće ugusti u šalšu, ubacite 0,25 kg očišćenih kuhanih i narezanih volaka, pa sve još malo pirjajte podlijevajući s 1 dl bijelog vina. Pri kraju posolite i popaprite i pomješajte s 0,5 kg špageta koje ste skuhali na zub u vreloj posoljenoj i pouljenoj vodi te procijedili u cjediljci i podlili s malo maslinova ulja.

Špageti s bakalarom

Začinite 0,5 kg skuhanih špageta s 35 dag skuhanog, očišćenog i sjeckanog mesa od bakalara koje ste zgusnuli 1 jajetom i s 5 dag maslaca te posolili i popaprili. Dobro promiješajte i začinite s 10 dag ribanog parmezana i sjeckanim petrusimulom.