Šef tvrtke Makro Mikro ispred jumbo plakata sa spornom reklamom; ZAMP je podigao tužbu i traži odštetu od 50 tisuća kunaMakro Mikro, tvrtka koja se bavi prodajom računalne opreme te punjenjem tonera catridgea, po mišljenju HDS-ZAMP-a, prevršila je svaku mjeru kad je objavila radio reklamu “Makromikro recept za pljačku” u kojoj ismijava odluku po kojoj HDS-ZAMP od početka godine ubire naknadu za elektroničke uređaje i medije. Po toj odluci koja se temelji na Zakonu o autorskim pravima, prazni CD-i, DVD-i, memorijske kartice, USB stickovi, CD i DVD snimači, računala itd. poskupljuju, a novac od poskupljenja je naknada za privatno kopiranje glazbe i filmova. U reklami tvrtke Makro Mikro, poznatoj po iznimno duhovitim radijskim reklamama, kaže se “Na snazi je zakon koji omogućava društvu ZAMP da za svaki kupljeni CD, DVD, MP3, bilo koju memorijsku karticu za fotoaparate, računalo I-po USB stick i rekorder izvuče iz vašeg džepa od 8 lipa do 160 kuna.” Ono što HDS-ZAMP smeta je nastavak reklame u kojem se kaže “…u svakom Makromikro dućanu za kupnju medija i uređaja opljačkat ćemo vas baš za toliko, ni za lipu više” jer smatraju da su proglašeni pljačkašima. Tri dana nakon što se reklama počela reklamirati na pet radiopostaja, Radiju 101, Radiju Ciboni, Narodnom radiju, Otvorenom radiju i Zagrebačkom radiju, sve postaje osim Radio Cibone prestale su je emitirati. Željko Brigljević, vlasnik tvrtke Makro Mikro i autor reklame, mirno nam je rekao “nisam očekivao da će biti toliko narcisoidni, zaljubljeni u svoju veličinu i reagirati. Da sam na njihovu mjestu, pustio bih tu reklamu na miru, tresla se brda, rodilo se niš’. Jesmo pljačkaši, pa što, ali iza nas stoji zakon, stoje saborski zastupnici, stoji Ustavni sud, ništa nam nitko ne može, možete se derati k’o jarci.” No, tužba je podignuta na Općinskom sudu i HDS-ZAMP traži odštetu od 50 tisuća kuna zbog povrede ugleda pravne osobe te objavu presude u novinama.

Brigljević, koji je stvorio vrlo respektabilnu tvrtku koja je počela uspjeh otkupljivanjem praznih tonera i catridgea, duhovita je i sarkastična osoba pa ne čudi da su mu i reklame, koje forsira godinama, takve. “Ideja reklame je bila da se reklamiramo ali i da napravimo nešto što bi ljude malo isprovociralo, da ih dirnemo tamo gdje su najosjetljiviji. S tumačenjem ovog zakona oni jesu pljačkaši jer ljudi unaprijed plaćaju nešto što će možda biti, osim ako neće biti. Prvo smo na mnogo mjesta pitali i nigdje nismo dobili drukčiji odgovor nego onakav kakav smo i sami poručili. To je nepravedno. Nije problem u onih nekoliko lipa već je problem što je to namet koji se plaća unaprijed, što je tipični socijalizam”, kaže Brigljević objašnjavajući kako ta odluka sa sobom donosi apsurdna rješenja. “Uvozimo kartice koje će se ugrađivati u strojeve za pranje rublja. I na to trebamo platiti dodatni namet bez obzira što ih nećemo nikome prodati osim Gorenju ili Končaru. Ipak, to su SD memorijske kartice a po zakonu je to medij na koji se nešto može snimiti pa onda i to treba platiti. To je besmisleno.”

DARIO DUSPER, direktor Radija 101, kaže da mu iz ZAMP-a nisu prijetiliTakva vrsta naknade za kopiranje glazbe i filmova, koje će se možda dogoditi a možda i neće, plaća se u svim zemljama Europske unije osim Velike Britanije koja ima drukčiju legislativu. Visina i način ubiranja naknade najčešće se određivala lobiranjem a nije nikakva tajna da je glavni lobist HDS-a Ivo Josipović, saborski zastupnik SDP-a, koautor Zakona o autorskom pravu, savjetnik glavnog tajnika HDS-a, suosnivač ZAMP-a i profesor na Pravnom fakultetu. Pavle Fellner, odvjetnik HDS-ZAMP-a, priznaje da mnoge zemlje EU često traže od novih članica EU da uvode zakone koje ni sami nemaju ali u ovom slučaju imaju ga sve a 10 novih zemalja članica moralo je uvesti ovakav zakon pa i RH kao buduća članica. Visina naknade odredila se prema modelu Mađarske, koja je svoj model preuzela od Francuske. Istina, prvotno je HDS-ZAMP tražio pet puta veće naknade. “Ali to je stvar pregovora, na kraju su određene drukčije tarife”, odgovorio nam je Fellner.

U nekoliko svjetskih zemalja razne udruge borile su se protiv tih naknada, u nekima su imali određene uspjehe, ali nigdje se nije dogodilo da lokalni ZAMP tuži drugu stranu. “Ne možete nas proglašavati pljačkašima zato jer primjenjujemo pravo”, kaže Fellner. Brigljević je s druge strane, uvjeren kako neće biti proglašeni krivim zbog svoje reklame. “Mi smo samo iznijeli činjenicu da neka služba dobiva taj novac po zakonu a mi se rugamo da, poštujući taj zakon, mi pljačkamo. Kontaktirali smo tri odvjetnička tima jer smo očekivali da će možda netko reagirati. Jedan odvjetnik nas je upozorio da umjesto rečenice ‘Predlažemo da i vi dignete sudsku tužbu i opljačkate kasu…’ napišemo ‘Predlažemo da i vi dignete sudsku tužbu i na taj način opljačkate kasu’…”, kaže Brigljević.

Reklama je prvi put emitirana u petak, 2. veljače, da bi već u ponedjeljak, 5. veljače, došlo do prvih reakcija. “Neformalni lobiji su radili. Ljudi iz ZAMP-a su zaprijetili svim radiostanicama da će im naplaćivati naknade za emitiranje glazbe po cjeniku a ako prestanu onda će se plaćati po dogovoru. Radio Cibona na to nije pristala jer njima i onako naplaćuju maksimalnu cijenu. Osim toga, Drago Majher, vlasnik Radija Cibone, je magistar prava i zna nešto o tome. Mi smo tu reklamu dali na pet radiostanica. Četiri stanice koje su prestale emitirati reklamu nisu nam dale konkretno objašnjenje. Bilo je to u stilu ‘daj nemoj, stišću nas’, a ja sam rekao ‘u redu je, shvaćam vas’, tvrdi Brigljević što Fellner opovrgava. “Mi ne možemo zabraniti ništa, možemo samo razgovarati s ljudima”, rekao nam je Fellner.

IVO JOSIPOVIĆ lobira za HDS- ZAMPMeđutim, Brigljević kaže kako su i drugi neformalni lobiji funkcionirali pa je tako, nekoliko dana nakon emitiranja reklame, dobio poziv od porezne uprave. “Čim smo krenuli u ovu reklamu krenuli smo i u sređivanje dokumentacije za posljednjih dvije, tri godine, jer smo očekivali pritiske. Bili smo pripravni na to. Provjerili smo sve naljepnice na bocama za gašenje požara, tražili nove ateste, na svim automobilima smo provjerili žaruljice, na svim policama cijene, provjerili ugovore svih zaposlenih. Dobili smo poziv iz poreznog ureda za neko saslušanje za prekršaj iz 2003. Porezna je rekla da nismo na vrijeme platili PDV pa smo platili kaznu. Sada su nas zvali da objasnimo zašto 2003. nismo na vrijeme platili PDV. Dakle, za nešto što je već prošlo. No, mi skupljamo informacije o protivničkoj strani pa ćemo, i mi uzvratiti istom mjerom”, najavljuje Brigljević.

Brigljeviću je to prvi sudski proces zbog reklame iako su njegove reklame već godinama kontroverzne a jednom prilikom je čak britansko veleposlanstvo pristojno zamolilo da se njihova reklama povuče jer vrijeđa Lady Dianu i njezinu smrt. “Britansko veleposlanstvo je poslalo pristojno pismo Radiju 101, toliko pristojno i u rukavicama, da smo zbog te pristojnosti odlučili da više ne emitiramo tu reklamu. Englezi, odnosno njihovi tabloidi, objavljivali su daleko morbidnije stvari ali dok oni to mogu, mi to ne smijemo jer mi smo valjda mala zemlja s malim ljudima koji se ne smiju podsmjehivati princezi”, kaže Brigljević koji je s takvim reklamama započeo 1994. godine.

“Od prvog dana, od 1994. godine kada su reklame krenule, išli smo na provokacije. Pomislio sam ‘hajde da se svidim običnim ljudima koji troše novac u mom dućanu’. Tada je bilo lako raditi, postojao je Radio Zagreb 1 i 2 te Radio 101 i kada si objavio reklamu na Radiju 101 izgledalo je kao da si je objavio na CNN-u. Za stare reklame ideju su davali dečki s Radija 101, prvenstveno Zločesta djeca. Reklamu ‘Makromikro recept za pljačku’ sam ja smislio za jednu večer i sutradan je snimio na Radiju 101. Kada je bila gotova, jedan urednik s Radija 101 me upitao ‘pa nećeš je valjda pustiti’ a ja sam rekao ‘naravno da hoću, samo me gledaj’.” Bilo je kritika, pisama prosvjeda, da su reklame vulgarne, pa Brigljević kaže kako su mu dosta zamjerili kada se u reklamama spominjala Crkva i Papa. “Nakon te reklame, 1997. godine, svećenstvo nije imalo volje kupovati kod nas. Zatim su nam zamjerili na reklami sa studentom Dalmatincem u kojoj se, zapravo, smijemo na vlastiti račun”, kaže Brigljević priznajući tako da je bilo neuspješnih reklama. Za posljednju to ne misli već tvrdi “nema šanse da izgubimo na sudu. No, ako novinari neće biti prisutni na suđenju, u nekoj tišini, može se dogoditi svašta.”