Nakon što je prošlog tjedna zbog afere s draguljima raspisana međunarodna tjeralica protiv Vladimira Zagorca, njegova obrambena strategija na više razina doživjela je pravi debakl. Zagorec prije raspisivanja tjeralice nije uspio postati austrijski državljanin, što mu je možda moglo pomoći u teškoj pravnoj situaciji u Hrvatskoj. Pismo njegova odvjetnika Krešimira Krsnika upućeno austrijskoj ambasadorici u Hrvatskoj Helgi Konrad i vodećim političkim i pravosudnim dužnosnicima ostalo je bez odjeka. Zagorec je i u Austriji preko noći izgubio anonimnost, nakon što je tjednik Profil njegovim problemima posvetio znatan medijski prostor. Hrvatske sigurnosne službe raspolažu informacijom da je Zagorec zatražio austrijsko državljanstvo i vjeruju da je pokušavao što više proceduralno otezati postupak vezan uz “aferu dragulji”, kako bi prije raspisivanja tjeralice stjecanjem državljanstva osigurao zaštitu od kaznenog progona u Hrvatskoj. Nakon što se od prošlog tjedna našao na Interpolovoj tjeralici kao bjegunac od hrvatskog pravosuđa, postalo je jasno da mu je i taj manevar propao. Do redakcije Nacionala prošlog tjedna stizale su proturječne informacije o mogućoj Zagorčevoj aplikaciji za stjecanje austrijskog državljanstva. Prema hrvatskim izvorima, Zagorec je to učinio još prije nekoliko godina, nevezano uz pravne probleme iz “afere dragulji”, ali je navodno odnedavna obnovio lobiranja kako bi taj proces pokušao pozitivno okončati. Austrijski izvori također nude proturječne informacije o tom postupku. Da bi netko mogao zatražiti austrijsko državljanstvo, mora u pravilu živjeti u Austriji najmanje 10 godina, ondje imati prijavljenu adresu, stalni posao i primanja. U nekim slučajevima postoje i iznimke, primjerice kada austrijsko državljanstvo zatraži neki poznati sportaš. Iznimke postoje i kada kandidat ima moćne prijatelje, kojih Zagorec u Austriji ima. Tvrdi se da je Zagorcu pismo preporuke za državljanstvo napisao jedan član uprave Hypo Alpe Adria banke. U pismu je navodno napisano da Zagorčevi građevinski projekti u Hrvatskoj osiguravaju oko 500 radnih mjesta. Nacionalovi izvori u Austriji tvrde da je Zagorec ondje sve donedavna mogao računati na pravnu i financijsku podršku i pomoć njegovih bogatih prijatelja iz obitelji Wlaschek i Palfinger.

S druge strane, u mjerodavnim uredima navodno uopće ne postoje Zagorčeve aplikacije za primanje u austrijsko državljanstvo. Potvrđeno je da Zagorec do kraja prošlog tjedna austrijsko državljanstvo nije stekao.

Nakon što je službeno postao bjegunac od hrvatskog pravosuđa, Zagorec će teško u budućnosti moći računati na podršku austrijskih bogataša. Obitelj Wlaschek već se od njega javno ogradila. Novinarima tjednika Profil Wlaschekovi su rekli da su sa Zagorcem kontaktirali samo nekoliko puta. Prema njihovim tvrdnjama, Zagorca su upoznali kada im je on ponudio suradnju na nekim projektima u Hrvatskoj, ali su oni to odbili. Drugi i zadnji put navodno su kontaktirali kada su prodali poslovni prostor tvrtki Scorpion, u kojoj je Zagorec zaposlen. Nacionalovi izvori u Austriji tvrde da su njihovi odnosi sa Zagorcem ipak malo dublji nego što su oni to bili spremni javno priznati. Kako bi svog klijenta pokušao predstaviti kao žrtvu, prošlog tjedna Krešimir Krsnik poslao je opsežno pismo hrvatskoj političkoj i pravosudnoj eliti, te Helgi Konrad, austrijskoj ambasadorici u Hrvatskoj. Pismo se sastoji od osam točaka. Krsnik u prvoj točki pisma tvrdi kako je nelogično da je postupak protiv Zagorca inicirao iskaz Hrvoja Petrača i iskaz Snježane Šiprak, koji on naziva lažnim. Krsnik misli da je njen iskaz lažan zato što ona u svom ranijem iskazu tijekom istrage o Zagorčevim aktivnostima nije spominjala nikakve dragulje.
KREŠIMIR KRSNIK, odvjetnik, tvrdi da se na Zagorca vodi politička i medijska hajkaU drugoj točki pisma Krsnik navodi da je podnio kaznenu prijavu protiv Snježane Šiprak zbog lažnog svjedočenja, te da mjerodavna državna tijela tu prijavu ignoriraju. U trećoj točki Krsnik navodi da je zbog medijskog linča Zagorec tužio neke novinare i kolumniste zbog uvrede, a zbog klevete umirovljenoga generala Martina Špegelja, te da mjerodavna tijela i to ignoriraju. U četvrtoj točki Krsnik opisuje svoju komunikaciju s policijom, koja je u više navrata pokušala razgovarati sa Zagorcem. Potpuno je nejasno što je time Krsnik htio postići, jer se iz onoga što je napisao vidi da je Zagorec manipulirao svojim boravištem kako bi otezao postupak. U petoj točki pisma Krsnik se čudi zašto je Državno odvjetništvo unatoč svemu navedenom odlučilo podnijeti istražni zahtjev protiv Zagorca. U šestoj točki pisma Krsnik tvrdi da je nakon toga počela koordinirana medijska i politička kampanja protiv Zagorca u koju su se aktivno uključili Ivica Kirin i Zlatko Mehun, ministar unutarnjih poslova i glasnogovornik MUP-a. U završne dvije točke pisma Krsnik navodi: “Zaključno, sve ovo navodim kako bih skrenuo pozornost nadležnih institucija u Hrvatskoj, Austriji i drugim europskim zemljama, na činjenicu da je predmetni kazneni postupak pokrenut i u medijima eksponiran isključivo iz dnevnopolitičkih razloga, a sve da bi se skrenula pozornost javnosti s drugih afera pojedinih osoba iz političkog i javnog života u Hrvatskoj, te u cjelokupnoj hrvatskoj i europskoj javnosti stvorio privid o dobrom funkcioniranju pravne države, uz pogrešnu pretpostavku da bi pritvaranje Vladimira Zagorca riješilo sve probleme u Hrvatskoj i približilo Hrvatsku EU. Obzirom na opisana gruba kršenja njegovih ljudskih prava, o kojima će moj klijent putem svojih odvjetnika u Austriji i mene osobno izvijestiti Odbor za ljudska prava Europskog parlamenta, iz kojeg razloga je ovo priopćenje dostavljeno na zananje i međunarodnom odvjetničkom timu putem dr. Zogelmanna u Beču, ovdje se postavlja pitanje može li Vladimir Zagorec, kao građanin Hrvatske s boravištem u zemlji članici EU, imati vjeru u pravedno i zakonito postupanje nadležnih tijela i institucija u njegovom slučaju.”

Na neke adrese na koje je upućeno, Krsnikovo pismo je stiglo istog jutra kada je njegovu klijentu određen pritvor i raspisana međunarodna tjeralica. Među ostalim, Krsnik je pismo poslao i ravnateljici Hine Smiljki Škugor-Hrnčević. Da je pismo posve deplasirano najbolje pokazuje i to što ga, bar do zaključenja ovog teksta, Hina uopće nije objavila.