16.03.2007. / 19:40

Autor: Marko Ćustić

HIT NEW YORK TIMESA

Absurdistan i Homoslavija

U godini Borata su istočna Europa i središnja Azija Angloamerikancima postali jako zanimljivi pa su u jednom kratkom plamsaju sadržaji vezani uz tu svjetsku regiju činili poveću krišku kulturne potrošnje u zapadnoj hemisferi. Zahvaljujući tom trendu je i drugi roman Garyja Shteyngarta, “Absurdistan”, ušao među New York Timesovih deset najboljih knjiga 2006.

Priča o Mishi Vainbergu, ruskom Židovu, sinu 1328. najbogatijeg čovjeka u Rusiji događa se upravo sada na relaciji Bronx-Sankt Peterburg-Absurdistan, što je izmišljena zemlja na obali Kaspijskog jezera. Misha je na američkom faksu dobio nadimak Snack Daddy - on je 180 kilograma teška gromada od čovjeka, voli repati i jesti, a neodoljive su mu siromašne djevojke iz geta. Njegov je dragi otac dao smaknuti nekakvog poslovnog partnera iz Oklahome i od tada Misha Vainberg ne može dobiti vizu da se vrati u svoj voljeni New York.

Razigran i pun komičnih situacija, od New York Timesa je “Absurdistan” zaradio usporedbu s Gogoljem i Boratom. S druge strane, sam Shteyngart se, kako se iz nekoliko besramnih djelića vidi, nada mjestu uz bok Vladimiru Nabokovu. Uostalom, i biografski su bliski - rođeni u Sankt Peterburgu, emigrirali iz Rusije, Shteyngart u sedmoj, Nabokov u osamnaestoj godini života. Na žalost, Shteyngartov se pastiche hip-hop slenga iz Bronxa s ruskim riječima i pokojim jidiš izrazom ne može usporediti s Nabokovljevim magičnim moćima nad mogućnostima engleskog jezika. Shteyngartov je stil daleko inferioran čak i Burgessovom Nadsatu, jeziku tinejdžera iz “Paklene naranče”, kombinacije cockney slenga i riječi prilagođenih iz ruskog jezika. Katkad se čini da je kurzivom napisan khui (ruski: kurac) u svakoj drugoj rečenici jedina stilska intervencija u inače bljedunjavu prozu prosječnog američkog diplomanta kreativnog pisanja.

No, “Absurdistan” ima svojih dobrih strana. Sam je Misha Vainberg dobro ocrtan, ima bogat unutrašnji život i uvjerljivr obrasce ponašanja.

Izvanredno je simpatično kako Shteyngart kao negativca u knjizi portretira Jerryja Shteynfarba, profesora s američkog koledža i očitu karikaturu samog sebe. Također, Shteyngart zna majstorski postaviti sve potrebno za apsurdno-komičnu scenu u svega nekoliko pasusa i aktivirati je uz jako smiješne rezultate, primjerice u sceni s Mishinim obrezivanjem.

Sada slijede spoileri pa tko će čitati roman neka ne ide dalje.

Osim u humoru, Shteyngart je izvrstan i u oslikavanju šireg globalnog političkog trenutka te njegovu utjecaju na lokalne događaje. Jednom kad stigne u fiktivni Absurdistan, Shteyngart otkrije da su u zemlji u dvije etničke skupine na rubu građanskog rata. Glavni je razlog netrpeljivosti vjerska shizma - jedni misle da je podnožje na Isusovu križu bilo nahero na jednu stranu, drugi na drugu. Uskoro, naravno, izbije rat i započne etničko čišćenje, a Misha otkrije da je iza svega Halliburtonov komplot. Da, onog Halliburtona, kompanije u kojoj je radio Dick Cheney, i koja danas ima većinu ugovora vezanih uz obnovu Iraka. Naime, njihova podružnica KBR ima ugovor s američkom vojskom prema kojem će u slučaju intervencije u Absurdistanu isporučivati svu potrebnu robu i usluge, bez limita troškova. Na žalost, ispostavi se da je u pravu izraelska tajna služba Mossad, koja je ranije projicirala da intervencije neće biti. Oni su napravili istraživanje na fokus grupi Amerikanaca i otkrili da je od deset zemalja, izmišljenih i stvarnih, Absurdistan najlošije ocijenjen. Ispred njega se plasirala čak i zloglasna Homoslavija.

Ako to nije precizna slika stvarnosti, ja ne znam što jest.

Vezane vijesti

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište

Iako je od početka devedesetih Hrvatska s Rusijom potpisala 30-ak međudržavnih ugovora o raznim oblicima suradnje – od gospodarske do obrazovanja i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika