Objavljeno u Nacionalu br. 592, 2007-03-20

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Bakalar na svetom stablu

U jesen, kad bi grane ogoljele, Michabo je lovio bakalare i sušio ih na praznim stablima, tako da su svi imali dovoljno hrane cijelu godinu. Sve dok ljudi nisu zagospodarili morem

Staro indijansko pleme Alonquian, koje je nekoć nastavalo obale Atlantika od Hudsonova zaljeva do Kanade, poznato po lovačkoj i ribičkoj vještini, vjerovalo je, a malobrojni potomci slavnih i moćnih predaka vjeruju još i danas, da je svijet nastao kad se s prvog slanog jezera podigao vjetar u obliku velikog orla i zapuhao nad vodenom pustinjom. Zaranjao je Vjetar Orao nekoliko puta pod vodu, podizao valove i na površinu iznosio mulj s dna slanog jezera i polako, dan za danom, stvarao prvi svijet. Taj je svijet bio bez ljudskog roda i u njemu su živjele samo biljke, životinje, ptice i ribe kojima je svima zapovjedao Veliki Zec Michabo. No, ma koliko bilo brojno njegovo pleme i raznovrsni njegovi podanici, Michabo je odlučio stvoriti biće na svoju sliku i priliku. Pa je sazvao sve svoje podanike i zapovjedio im da odmah sagrade kolijevku za prvog čovjeka. Danima su vijećali kako da obave tu tešku zadaću,a onda se dosjeti Velika Barska Štakorica, najmudrija od svih: “Svi smo mi došli iz tamnih voda Velikog Slanog Jezera,pa je red da pokušamo potražiti pomoć u njegovim dubinama. Dok je to Štakorica govorila, Michabo je spavao, pa zemaljska stvorenja odluče iznenaditi svog vladara svetom tajnom kako da stvori biće na svoju sliku i priliku. Upute se jedni za drugima u valove oceana i nestanu u dubinama.




Kad se probudio, Veliki se Zec iznenadio, ali ne od sreće, nego od muke. Svi njegovi podanici, sva njegova plemena nestala su bez traga. Sjedio je tako zabrinuti Michabo, kad iz mora do njega doplovi jato bakalara i sjajeći pod površinom kao srebrne strelice, namreška površinu. “Nema ti druge, Veliki Zeče“, progovori vođa bakalara, moraš i ti pod more, premda si nebesko biće. Ali ako želiš stvoriti novi svijet, budući da se ovaj stari već utopio, moraš u dubine. Skoči Michabo u Atlantski ocean i, što je dublje zaranjao, nailazio je samo na utopljena tijela svojih podanika koja su plutala u modroj polutami. I što je bilo najgore, kako se približavao dnu, tako se stalo dizati more, a odnekud se sjurio i Vjetar Orao i uzburkao površinu koja je uskoro pokrila cijeli stari svijet. Ipak, kad je stigao do muljevitog dna, obasja Michaba tračak nade. Na jednoj podmorskoj zaravni zatekne žive Veliku Barsku Štakoricu, Morsku Vidru i Morskog Gavrana. Plakali su neutješno, svejednako proždirući bakalare koji su im se sami ponudili za hranu. Kad su ugledali Michaba, njihovoj sreći nije bilo kraja. “Hajde gospodaru, kušaj i ti bakalara“, reče Štakorica i dobaci mu komad. Zec pojede, a onda zapovjedi Gavranu neka izroni iz mora i pogleda je li što ostalo od prvog svijeta. Crna ptica uzleti iz podmorja, obleti cijeli svijet, ali osim mora nije našla ništa. Pošalje tada Zec Morsku Vidru, ali i ona se vrati neobavljena posla. I bez gospodarove zapovijedi, zapliva mudra Barska Štakorica i vrati se noseći u tobolcu zemlju od koje je Michabo mogao sagraditi kolijevku i u njoj stvoriti prvog čovjeka. Oženio se Velikom Barskom Štakoricom i ona mu rodi prve ljude. Nakon nekog vremena po novom su se svijetu razmiljeli njihovi potomci i hranili se plodovima škrte zemlje, jer su sva stabla bila bez grana. Smili se na svoje potomstvo Veliki Zec, ispali sve svoje lovačke strelice koje nisu nikada promašivale i one se pozabadaju po ogoljelim deblima i iz njih niknu grane, a na granama razni plodovi. Ipak, u jesen, kad bi grane ogoljele, Michabo je lovio bakalare i sušio ih na praznim stablima, tako da su svi imali dovoljno hrane cijelu godinu. Sve dok jednog davnog dana nije nestalo Velikog Zeca i Velike Štakorice, a ljudi sami zagospodarili svojim svijetom i morem.

Brujet od bakalara

Skuhajte bakalar od 70 dag, koji ste 48 sati močili u vodi, očistite mu kožu i kosti pa slažite naizmjence 0,75 kg pelata od rajčica, 1 kg ploški krumpira, 3 kapule sjeckane na kolute, 4 sjeckana režnja češnjaka i pola stručka sjeckanog petrusimula. Podlijte ribu i povrće s 0,5 l juhe od bakalara, dodajte 2 dl bijela vina, ubacite 2 lista lovora, posolite, popaprite i kuhajte dok povrće ne omekša i ne sljubi se s ribom.

Polpete od bakalara

Oko 0,5 kg očišćenog i skuhanog bakalara pomiješajte s 30 dag kuhanih krumpira, 5 dag mrvica i 1 jajetom. Posolite i popaprite, dodajte sjeckanog petrusimula, protisnite u čvrstu smjesu pa oblikujte polpete, uvaljajte ih u brašno, pa u jaje i na kraju u mrvice te ih pecite na vrelom maslinovu ulju s obje strane.

Vezane vijesti

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Pisac i kulinarski ekspert Veljko Barbieri objavio je posljednji, četvrti svezak književnog i gastronomskog bestselera Kuharski kanconijer u izdanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika