NENAD BAKIĆ kaže da je prvih pet godina poslovao s gubitkom te da je tvrtki morao posuđivati vlastiti novac kako bi isplatio plaćeJedna od najzanimljivijih prošlotjednih poslovnih vijesti bila je da je britanska medijska grupacija Daily Mail and General Trust Group (DMGT) putem svoje podružnice Northcliffe kupila strateški udio u hrvatskim tvrtkama Tau on-line i Kreativni pothvati, koje upravljaju s nizom velikih hrvatskih portala, među kojima su MojPosao, KupiProdaj, CentarNekretnina i 4Kotača.

Grupacija DMGT objavila je pak da je za akvizicije u Hrvatskoj i Slovačkoj rezervirala 54 milijuna kuna, no nije precizirano koliki se dio te svote odnosi na Hrvatsku. Nenad Bakić, 40-godišnji vlasnik tvrtki Tau on-line i Kreativni poduhvati nikome ne želi odati točan iznos za koji je prodao svoje udjele, no u ekskluzivnom razgovoru za Nacional priznao je da je odnedavni milijunaš i objasnio je svoj poslovni put koji ga je od ušteđevine od 6 tisuća DEM-a doveo do bogatstva koje se mjeri u desecima milijuna kuna.

NACIONAL: Otkad je javno objavljena vijest o prodaji vaših poslovnih udjela, u domaćim poslovnim krugovima se spekulira o vrijednosti 'teškoj' i desetak milijuna eura. Za koliko ste doista prodali svoje udjele?
- Ne mogu komentirati te informacije i glasine, ali je nesporno da je vrijednost tvrtki velika.

NACIONAL: Otkud uopće ideja da prodate svoje tvrtke?
- Prije godinu dana sam otišao na sistematski pregled i shvatio da se trebam zapitati želim li imati na računu 100 milijuna eura i umrijeti mlad kao bolestan čovjek, a da se svi bore za moje nasljedstvo, ili da imam koliko mi treba, što znači ne imati možda najveću jahtu na Jadranu, ali umrijeti zdrav, sretan i dugovječan? Onda sam pokrenuo proces daljnjeg unapređivanja firme da može funkcionirati i bez mene i našao strateškog partnera. Imam obvezu biti direktor još 12 mjeseci, a ostajem u vlasništvu još tri godine. Prošle godine smo postali vidljivi, više nismo bili slatki mali dečki, nego smo postali etablirani biznis. U Hrvatskoj gotovo nitko nije prodao etabliranu firmu, jer u ovim balkanskim prostorima firme ljudima služe kao token u socijalnim nadmetanjima, ljudi jako vole imati firmu pa ići okolo i govoriti ja sam vlasnik ovoga, mnogi od njih već pet godina prodaju svoje firme ili će ih prodati. Ja sam neosporno kreirao veliku vrijednost, praktički držimo čitavo tržište oglašavanja poslova i de facto smo pobjednici u internetskim oglasnicima. Prodan je većinski udio u portlalu Moj posao i manjinski u oglasnicima.

NACIONAL: Je li i prije bilo zainteresiranih za kupnju?
- Bilo ih je. Obratile su nam se i strane i domaće tvrtke, pa smo tako razgovarali i s jednom velikom medijskom kućom u Hrvatskoj kojoj je na čelu izvanredno pametan čovjek i vizionar koji je brzo prepoznao vrijednosti suradnje s nama. Međutim, kad smo pokušali operacionalizirati suradnju, vizije s vrha su se rušile na razini operativnog menadžmenta koji je vješto postavljao mine suradnji, čuvajući svoje pozicije i projekte unutar korporacije.

NACIONAL: I što planirate sad, nakon što ste prodali udjele?
- Želio bih u ovih 12 mjeseci osposobiti firme da funkcioniraju bez mene, jer mi je cilj doći u fazu da radim samo tri dana u tjednu. Htio bih provoditi vrijeme u dokolici, zanimaju me sportovi, prošle godine sam naučio jedriti na dasci, sad bih htio naučiti skijati i boardati. Kad sam bio mlad, nisam imao novca za to, sad si to mogu priuštiti. Isto tako, prošle godine smo u Gorskom kotaru kraj Vrbovskog kupili zemlju, tamo ćemo sagraditi vikendicu i uzgajati ljekovite trave. Sad me zanimaju putovanja i želim posvetiti više vremena obitelji i prijateljima.

NACIONAL: Kako gledate na svoj neosporni uspjeh? Je li bilo lako doći do toga?
NENAD BAKIĆ je do sredine 90-ih gradio akademsku karijeru i - Zanimljivo je da nas banke nikad nisu htjele pratiti, tek kad ih više nismo trebali su nam počele nuditi novac. Od ozbiljnih biznisa na webu su samo dva, adriatica.net i Moj Posao. Mislim da je ovo veliki trijumf poduzetništva jer sam sve napravio bez ijedne tuđe kune, praktički bez kune od banaka, bez ukradene kune i bez poslova s državom. Većina hrvatskog biznisa je narasla u privatizaciji, poslovima s državom ili na izvrsnim kreditima banaka, ako si im blizak. Zbog toga sam jako ponosan. I svaki put kad su nam davali kredit tražili su 15 mojih osobnih mjenica, a sad kad nam novac ne treba, sad bi nam davali, jer sad smo, kao, solidni.

NACIONAL: Postoji li neka tajna, recept koji biste mogli preporučiti drugim hrvatskim poduzetnicima?
- Pa, nema neke velike tajne, ili ona uistinu leži u ljudima: većina ljudi koji su bili sa mnom u početku tu su i danas. Tajna je možda u pravodobnom prepoznavanju novih trendova, hrabrom investiranju. Recimo, mi smo prvih pet godina gubili novac, svakih par mjeseci morao sam davati svoj novac i posuđivati ga firmi da bih recimo ljudima do 5. u mjesecu isplatio plaće. To je isto bila investicija u ljude. U našoj firmi je neograničen budžet za knjige, svatko može kupiti bilo koju knjigu s Amazona, Algoritma ili Profila. Isto tako imamo i neograničeni budžet za edukaciju, svi seminari su dostupni. Imamo šestomjesečne planove za svakog zaposlenika, ljudi imaju ciljeve koje moraju ostvariti, na osnovu toga se određuju bonusi, svatko zna što mu je raditi, što će dobiti i kako može napredovati. Ulaganje u ljude naš je fetiš.

NACIONAL: U javnosti se ne zna mnogo o vašem poslovnom putu, koji je zapravo počeo u znanosti. Kako ste krenuli u poduzetništvo?
NENAD BAKIĆ s poduzetnicima Davorom Huićem, vlasnikom tvrtke Briefing te Željkom Perićem, privatnim konzultantom, nekadašnjim direktorom Lure - Do 1996. godine radio sam na fakultetu kao asistent na matematici i preda mnom je bila sveučilišna karijera. Nekoliko godina prije, 1993. kad je bio val privatizacije upisao sam neke dionice, što je tad bilo dosta rizično. Sjećam se da sam tada bio u teškoj financijskoj situaciji, imao sam ušteđevinu od 6 tisuća DEM-a koja se sve više topila. Onda sam na internetu počeo proučavati tržište kapitala, posisao nešto znanja i dok sam još bio na fakultetu osnovao sam firmu Tau. Bavila se tehničkom analizom, disciplinom u financijskim tržištima u kojoj promatraš cijene dionica kroz neke grafikone i nešto zaključuješ. Svaki petak sam čitavu noć proizvodio analize koje sam u subotu ujutro nosio na poštu da bi u ponedjeljak ujutro bile na stolovima brokera, koji su te analize kupovali od mene. Od onih 6 tisuća DEM-a sam polovicu utrošio na kompjutor i printer. To je bio moj prvi biznis.

NACIONAL: Nakon toga ste krenuli poslovati na internetu?
- Da, sreo sam genijalnog čovjeka, Ivicu Siladića, vlasnika tvrtke Mireo s kojim sam proizveo “sajt” koji se zvao Tau online, koji je analize pružao online. Međutim, to se nije moglo komercijalizirati. Dao sam otkaz na fakultetu i zaposlio se u jednoj brokerskoj kući. Bio sam tamo tri mjeseca i zaključio da to nije pravo mjesto za mene, pa sam otišao. Tjedan dana kasnije sam dobio vrlo atraktivnu ponudu iz Zagrebačke banke i zaposlio se ondje 1997. kao šef analize za tržište kapitala, i potom sam ondje proveo dvije godine na raznim pozicijama. Recimo A-Z fond je bio moj projekt u banci. U nekom trenutku sam opet poželio napraviti financijski web portal, a imao sam sreću da sam naletio na nevjerojatno pametnog Davorina Ruševljana, koji je inače programirao čitav sustav Zagrebačke burze. Rekao sam mu “Ajmo napraviti financijski portal”, a on mi je predložio da za probu napravimo nešto jednostavno: job board. I tako smo s budžetom od 5 tisuća maraka napravili Moj posao. Taj site krenuo je 18. listopada 2000. U to sam vrijeme vodio mirovinski fond Helios.

NACIONAL: Velike promjene započele su 2003. godine, zar ne?
- I dalje sam se bavio financijama i ulagao u razne dionice i onda sam 2003. došao u vlastiti start up Tau online, koji je tad naravno gubio novac. Mene to nije previše brinulo jer sam ulagao u tržišta kapitala i tako financirao tvrtku. Prije godinu dana prodao sam stan koji sam imao u Zagrebu, taj sam novac uložio, između ostalog, u svoje poslovne poduhvate, odnosno dionice svojih firmi ali i drugih, a u međuvremenu plaćam najamninu u stanu u kojem želim stanovati. I makar su cijene nekretnina porasle, moja imovina je još više porasla. Ljudi ne razmišljaju o dionicama kao investiciji, nego razmišljaju o nekretnini kao investiciji, što je pogrešno.

NACIONAL: Je li istina da je vaša firma tek nakon duljeg vremena počela zarađivati novac?
- Moj posao je tek 2004. godine iskazao dobit. A u međuvremenu sam krenuo s vizijom “one stop shopa” u upravljanju ljudskim resursima. Većina poduzetnika će izreći floskulu “ljudi su naša najveća vrijednost”, ali malo njih to i prakticira. Ideja je bila kreirati one stop shop koji će biti napredan, čak i u globalnim razmjerima, gdje ćemo na jednom mjestu nuditi sve što se tiče ljudi i ljudskih resursa u Hrvatskoj. I tako sam osnovao tvrtku Selectio. I danas smo najuspješnija tvrtka u tom segmentu. Taj koncept smo širili i dalje, pa smo osnovali Electus, koji ima dvije podfirme, jedna se bavi potragom za kadrovima u masovnom segmentu, a druga se bavi privremenim zapošljavanjem. Sada u tome radi 95 ljudi, s čime bi bili veliki i u bilo kojoj europskoj zemlji. U međuvremenu smo, bazirajući se na kompetencijama koje smo stekli kroz Moj Posao, osnovali i nove poduhvate među kojima su najjači oglasnici novog doba i site Netopolis. U tim poduhvatima radi 20-25 ljudi. Tako da sad imamo konglomerat firmi u kojem radi 120 ljudi, većina u ljudskim resursima, dio na internetu, a naša najvrednija firma je Moj Posao.