Objavljeno u Nacionalu br. 592, 2007-03-20

Autor: Tanja Simić

DOSSIER: NOVI TREND ZABAVE

Hrvati otkrili erotiku plesa

NAKON Televizijskog showa na HRT-u 'Ples sa zvijezdama' udvostručio se broj polaznika tečajeva za razne vrste plesa, u porastu je broj plesnih klubova a na tečajeve se sve više upisuju muškarci

KSENIJA PLUŠČEC I NICOLAS QUESNOIT jedini su profesionalni plesni par u Hrvatskoj i najbolji su hrvatski plesači standardnih i latino-američkih plesova; u ljubavnoj su vezi i posljednjih pet godina zajedno vode Plesni centar ZagrebKSENIJA PLUŠČEC I NICOLAS QUESNOIT jedini su profesionalni plesni par u Hrvatskoj i najbolji su hrvatski plesači standardnih i latino-američkih plesova; u ljubavnoj su vezi i posljednjih pet godina zajedno vode Plesni centar Zagreb'HRT-ov televizijski show ‘Ples sa zvijezdama’ značajno je popularizirao standardne i latino-američke plesove u Hrvatskoj: u većini plesnih škola broj članova dvostruko se povećao, a interes su više počeli pokazivati čak i stariji građani te umirovljenici. Samo u osječki plesni klub Calypso, koji vodim, od početka showa je došlo stotinjak ljudi i to nenamjenski - ne zato što idu na svadbu kao što se to često događa - već baš zato što žele plesati. I muškarci se sve više upisuju, i to sami, tako da ih je na posljednjih nekoliko tečajeva više nego žena - što je donedavno bilo nezamislivo.” Tako govori predsjednik Hrvatskog športskog plesnog saveza Ozren Abramović i nastavlja:

“To je najviše zato jer su ljudi počeli shvaćati da se radi o pravom sportu koji je fizički zahtjevan jednako kao, recimo, tenis, i čija su natjecanja isto tako ozbiljna - ono što su gledatelji imali priliku vidjeti na televiziji točno je ono što se događa na našim plesnim turnirima. Dosad je sportski ples bio marginaliziran sport, ali od ‘Plesa sa zvijezdama’ se mnogo toga promijenilo i svakim danom raste interes za njega”, govori. Posljednjih par godina u porastu je, kaže, i broj plesnih klubova u Hrvatskoj kojih trenutačno ima 25, a kao najjače među njima izdvaja klubove Harmony, Fredi, D&D, Tactus i Calypso. Međutim, ističe da je pritom važno napraviti razliku između plesnih klubova i plesnih škola. Klubovi, osim onih koji pohađaju tečajeve plesa, okupljaju i plesače koji se plesom ozbiljno bave te odlaze na natjecanja i nerijetko imaju i međunarodne trenerske licencije. Plesne škole, s druge strane, imaju dva-tri učitelja plesa i isključivo su orijentirane na podučavanje rekreativaca.

“Brojem takvih škola u Hrvatskoj Savez se uopće ne bavi, jer se po nivou znanja koje nude često znatno razlikuju od klubova. Problem školovanih kadrova veliki je nedostatak u hrvatskom sportskom plesu, jer ne postoje hrvatske licencije na temelju kojih bi se znalo tko su profesionalni treneri. Stoga još uvijek čekamo odluku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa da i mi dobijemo sustav školovanja kakav ima svaki drugi sport. U svijetu postoje dvije međunarodne organizacije koje se bave školovanjem kadrova i naši stručnjaci uglavnom imaju njihove diplome.”

Plesni klubovi do sada su bile udruge građana, no prema novom Zakonu o sportu bit će sportski klubovi za natjecanja. Uvjet da bi klub postao član Hrvatskog športskog plesnog saveza je taj da ima minimalno tri plesna para koji sudjeluju na natjecanjima. Kategorizacija sportskog plesa poprilično je komplicirana: postoji sedam kategorija s obzirom na starost plesača te još sedam kvalitativnih razreda koji se razlikuju po broju plesova koje obuhvaćaju. Plesači početnici tako usavršavaju jedan po jedan ples, a da bi usvojili svih 10 i mogli sudjelovati na međunarodnom natjecanju u prosjeku im treba, govori Abramović, tri do četiri godine, dok je za solidno naučiti jedan ples potrebno približno dva mjeseca. Nitko nije previše star da bi počeo plesati, ističe, a tzv. veterani - plesači stariji od 35 godina, u svijetu također imaju svoja natjecanja koja su ravnopravna s ostalima a među natjecateljima ima i onih s više od 75 godina. Sustav natjecanja je također kompliciran, a plesni koraci i njihova tehnička izvedba su strogo definirani i u skladu s tim se ocjenjuju. Kao rekreacija ples je, kaže, jednako efektan kao kakav trening aerobika ili bilo kojeg drugog sporta, s tim da je puno zabavniji. Pri plesanju, govori, rade gotovo svi mišići i plesači se “pošteno oznoje”, a pritom se druže i uživaju u glazbi. Zato se, kaže, i sviđa većini ljudi koji upišu tečaj i popriličan broj njih se nastavi baviti plesom do te mjere da se počnu natjecati. Međutim koliko god bio zabavan rad u parovima, kod profesionalnih plesača, ističe, upravo to može biti problem.

Plesni partneri se moraju odlično slagati te potpuno uskladiti svoje živote, zbog čega pronaći partnera nije jednostavno. Iz istog razloga plesači nerijetko i prekidaju plesnu karijeru u trenutku kad ostanu bez dugogodišnjeg partnera, što se dogodilo i Ozrenu Abramoviću. Taj 28-godišnji Osječanin ozbiljno se bavio plesom gotovo 10 godina, nakon čega je počeo voditi osječki klub Calypso. Predsjednik Hrvatskog športskog plesnog saveza je tek godinu dana, a istodobno je i vlasnik informatičke tvrtke. U Hrvatskoj je problem, govori, što sportski ples nije zakonski reguliran te što ne postoji jasna razlika između amatera i profesionalaca.

Zasad profesionalaca stoga gotovo da i nema, jer se tako nazivaju samo plesači koji od plesa zaista i žive, a za njih postoje zasebna natjecanja. U Hrvatskoj ples još nije razvijen u toj mjeri da bi se od njega moglo živjeti, odnosno rijetki su oni koji otvore vlastiti plesni klub i svoje znanje naplate kao što se naplaćuje u europskim zemljama. Tako većina plesača ima svoju profesiju i radno mjesto, a naporne treninge koji nekad traju i dva-tri sata odrađuju u večernjim satima. Među njima ima ljudi različitih zanimanja, pravnika, frizera, agronoma i inženjera elektrotehnike. Bitno je spomenuti i da se radi o jednom od najskupljih sportova jer jedan ženski kostim stoji od 1000 eura pa naviše i u pravilu je prekriven Swarovsky kristalima. Slične su i cijene muške odjeće, a i obuća je posebno izrađena te stoji stotinjak eura i više. Takve troškove nerijetko pokrivaju klubovi, odnosno Hrvatski športski plesni savez kada je reprezentacija u pitanju, uz plaćena putovanja na međunarodna natjecanja koja su vrlo česta.



Jedini plesači u Hrvatskoj koji su i službeno profesionalci su Zagrepčanka Ksenija Pluščec i Francuz Nicolas Quesnoit. Oni vode Plesni centar Zagreb koji obuhvaća i plesnu školu i klub. Trenutačno su najbolji hrvatski plesni par, a prije par godina bili su i finalisti jednog od najvećih profesionalnih svjetskih plesnih natjecanja US opena a ujedno su, gotovo od samog početka, i ljubavni par. Nicolasa Quesnoita javnost je upoznala i kao pobjednika showa ”Ples sa zvijezdama” u kojem je plesao sa Zrinkom Cvitešić. On i Ksenija Pluščec upoznali su se prije pet godina zbog zajedničkog problema - nedostatka partnera. Nicolas Quesnoit, 29-godišnjak čija je inspiracija u djetinjstvu bio Michael Jackson, dolazi iz francuskog grada Tourquais kraj Lillea. Oduvijek je, kaže, želio postati vrhunski plesač te se školovao u Parizu i Londonu, a paralelno je u Francuskoj diplomirao na Agronomskom fakultetu. Dugogodišnju partnericu je odlučio promijeniti “jer su mu ambicije bile toliko velike” te se dao u potragu za novom. U kontakt s Ksenijom Pluščec došao je, kaže, preko svog londonskog trenera i pri prvom plesu “osjetio nešto magično”. Odlučio je plesati s njom i preseliti se iz Londona u Zagreb.

“Nikad nam nije bila ambicija postati prvaci Hrvatske, to se podrazumijevalo - željeli smo biti prvaci svijeta”, govori 32-godišnja Ksenija Pluščec. Ona je, priča, prije no što je upoznala Nicolasa Quesnoita sa svojim bivšim plesnim i ljubavnim partnerom Nenadom Vlahovićem vodila plesni klub Elite. Zadnjih pet godina tog perioda je, kaže, samo vodila tečajeve i nije se bavila plesom u natjecateljskom smislu:

“Trebala sam u jednom trenutku odlučiti hoću li riskirati posao i posvetiti se plesanju ili ću nastaviti samo voditi klub i zapostaviti plesanje. Kad sam upoznala Nicka vidjela sam u njemu potencijal i odlučila ipak plesati.”

Njoj je do punoljetnosti bilo zabranjeno plesati zbog ozljede glave u djetinjstvu, zbog koje joj i danas na jednom dijelu glave nedostaje dio kosti. Međutim, s navršenih 18 godina na vlastitu je odgovornost krenula u plesnu školu a kaže da je “previše patila dok nije plesala”. Posljednjih godinu dana je, kaže, u Hrvatskoj najbolje razdoblje za sportski ples, jer se počelo više ulagati u hrvatsku reprezentaciju. Zasluge za to jednim dijelom pripisuje predsjedniku Ozrenu Abramoviću, za kojeg kaže da je u radu saveza “napravio mnoge dobre menadžerske poteze”.

I u njihovoj školi je naglo skočio interes za satove plesa, i to za 50 posto, a mnogi su zainteresirani i za individualnu poduku. U velikoj mjeri u školu se upisuju djeca, a sve je više i umirovljenika.

DAMIR HORVATINČIĆ i Slovenka Lara Keršman pobijedili su na nedavno održanom prvenstvu Hrvatske u kategoriji latino-američkih plesovaDAMIR HORVATINČIĆ i Slovenka Lara Keršman pobijedili su na nedavno održanom prvenstvu Hrvatske u kategoriji latino-američkih plesovaNjezin bivši plesni i ljubavni partner Nenad Vlahović, 48-godišnji inženjer strojarstva koji vodi zagrebački plesni klub Elite poznat i kao jedan od tri Hrvata koji su oplovili svijet, kaže da je i u njegovom klubu popularizacija sportskog plesa jako vidljiva. Njegov klub je, kaže, jedan od prvih plesnih klubova u Zagrebu, a on je jedan od hrvatskih pionira u standardnim i latino-američkim plesovima, trostruki viceprvak Jugoslavije te jedini Hrvat koji je bio u jugoslavenskoj plesnoj reprezentaciji. Iako se tako možda čini, tvrdi da socijalizacija kroz ples nije stvar prošlosti, “jer se i dalje pleše na svadbama i zabavama i mladi osjećaju potrebu za plesom”. Slaže se da današnji klubovi i suvremena glazba udaljavaju mlade od društvenih plesova, ali i da je show “Ples sa zvijezdama” dokazao koliko je ples ljudima još uvijek atraktivan. O svojim plesnim počecima Nenad Vlahović kaže:

“Kao klinac na moru sam upoznao djevojku s kojom sam otišao u disko gdje me pitala što znam plesati. Čim sam se vratio u Zagreb upisao sam plesnu školu. S tadašnjom djevojkom odlazio sam u plesnu školu gospođe Keglević, koja je bila zadnji izdanak starih plesnih škola u kojima se učilo i lijepo, kavalirsko ponašanje.”

Vrlo brzo je, sredinom ‘80-ih, otvorio i svoju plesnu školu unutar jednog KUD-a u Zagrebu. Slovio je kao najbolji plesač standardnih i latino-američkih plesova. Nakon diplome, s bivšom partnericom Vesnom Gojsović preselio se u London, gdje je radio fizičke poslove kako bi mogao platiti plesnog trenera. Sat plesa je, prisjeća se, tada stajao kao sat privatne poduke letenja avionom, a trebalo je platiti i dvoranu. Planirao je plesati do tridesete i vratiti se struci. U Hrvatskoj je u to vrijeme bio razvijen scenski ples, dok sportskog, do poslije Domovinskog rata, kaže, praktički nije ni bilo. Slaže se da je plesačima vrlo teško “organizirati privatni život jer mnogo vremena provode s plesnom partnericom”, te da plesni partneri imaju i “zajedničke snove, zbog čega gotovo u pravilu završavaju i kao ljubavni par”, što je bio slučaj i s većinom njegovih partnerica.

“Za mene je ples uvijek bio dio najveće ljudske intime, bliski i intimni doživljaj muškarca i žene stopljenih zajedno s plesom, i bilo bi mi teže vidjeti svoju plesnu i ljubavnu partnericu da pleše s drugim muškarcem, nego da ju zateknem s drugim u krevetu. Takvi se stavovi ne mogu povezati s normalnim životom i zato je teško funkcionirati s nekim izvan tog svijeta jer on to ne može shvatiti.”

Nakon Londona, gdje je odlučio prestati natjecateljski plesati, vratio se u Zagreb i nastavio voditi plesni klub. Tada se, kaže, ”u Hrvatskoj sportski ples počeo uzdizati”, a ‘92. je osnovan i Hrvatski sportski plesni savez. To je bilo, prisjeća se, “zlatno razdoblje njegova kluba”, koji je u to doba po rezultatima svojih članova bio najjači u Zagrebu. Tada je upoznao 17-godišnju Kseniju Pluščec i vrlo brzo počeo s njom živjeti. No krenuo je i s realizacijom svoje dugogodišnje želje da oplovi svijet:
“Devet godina sam gradio brod u dvorištu svoje vikendice, a Ksenija je trebala ići na put sa mnom. No kad sam konačno bio gotov brod mi je bio na prvom mjestu, a ona je željela da se ponovno počnem natjecati jer s tadašnjim partnerom nije mogla osvojiti prvo mjesto na državnom prvenstvu. Pristao sam, ali smo se toliko forsirali da smo na kraju ipak bili drugi. Prestali smo plesati, ali smo nastavili trenirati odlične mlade parove. Ona je željela nastaviti s natjecanjima i trebao joj je dobar partner, pa sam kontaktirao našeg prijatelja u Londonu koji mi je preporučio Nicolasa Quesnoita. On je došao u Zagreb i ostao, a ja sam otišao na put oko svijeta.”

Ištvan Varga i Gabriela Pilić iz zagrebačkog plesnog kluba Tactus aktualni su prvaci Hrvatske u standardnim plesovima, a na nedavno održanom državnom prvenstvu osvojili su drugo mjesto u latino-američkim plesovima. Skupa plešu tek godinu dana. Gabriela Pilić je 17-godišnja Zagrepčanka i učenica I. gimnazije u Zagrebu. Pleše odmalena, a posljednjih šest godina plesom se bavi ozbiljno.

“Plesala sam jazz dance kod Tihane Škrinjarić, ali sam na televiziji vidjela sportske plesače i poželjela se upisati. Sada treniram svakodnevno, vikendima smo uglavnom na natjecanjima i odričemo se mnogih stvari. Kako se u Hrvatskoj još ne može živjeti od plesa, planiram upisati fakultet i vidjet ću koliko dugo će to ići jedno s drugim.”

Njezina partnera Ištvana Vargu, 26-godišnjeg Zagrepčanina porijeklom iz Mađarske, javnost je upoznala kao partnera Maje Šuput u TV showu “Ples sa zvijezdama”. On je student posljednje godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, a “proplesao je prije nego što je prohodao”, s obzirom na to da mu je majka diplomirala plesnu pedagogiju a otac plesao folklor. I njemu puno znači što se ples sve više priznaje kao sport, a što potvrđuje činjenicom da se jedan ples u okviru natjecanja, koji može trajati do dvije minute, po uloženom fizičkom naporu može usporediti sa sprintom na 400 metara. Što se tjelesne snage i izdržljivosti tiče kaže da su plesači u rangu s vrhunskim sportašima, ističući da je na testiranjima fizičke spremnosti za hrvatsku plesnu reprezentaciju na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu bolje rezultate od njega imao samo nogometni reprezentativac Ivica Olić. I on kaže da je show “Ples sa zvijezdama” promijenio svijest ljudi u Hrvatskoj o sportskom plesu, ali i njegov život:

“Ljudi su zahvaljujući showu shvatili što je to, a meni su se otvorile mnoge mogućnosti i nastupanja i osmišljavanja koreografija nekim estradnim zvijezdama. Zanimljivo je odjednom biti među ljudima koje sam donedavno mogao vidjeti samo na televiziji.”

I oni se slažu da su odnosi plesnih partnera vrlo komplicirani i zahtijevaju mnogo tolerancije, a svoj odnos opisuju kao bratsko-sestrinski. Ipak, priznaje Gabriela Pilić, vrlo je teško “nekome sa strane” objasniti takav odnos:
“Nije lako objasniti zašto moram s partnerom tako plesati i tako se ponašati, zbog čega je mnogima lakše biti u vezi s nekim iz svijeta plesa. Međutim, i njima to zna zasmetati, tako da nikad nije jednostavno.”

Ištvan Varga je za vrijeme showa imao posebno složenu situaciju:
“To je bio potpuno ludi tempo rada i vrijeme sam provodio ili s Gabrielom ili s Majom - što mojoj bivšoj curi Aniti nije bilo lako za prihvatiti, iako je bila vrlo tolerantna.”

Takvih problema nije imao 19-godišnji Damir Horvatinčić iz Plesnog centra Zagreb, aktualni prvak Hrvatske u latino-američkim plesovima, u kategoriji odraslih. On, kaže, pleše devet godina, a promijenio je već šest partnerica, zbog različitih ambicija.

ŽANA ALERIĆ I LEON AJTLBEZ Mladi Osječani aktualni su državni prvaci u latinoameričkimŽANA ALERIĆ I LEON AJTLBEZ Mladi Osječani aktualni su državni prvaci u latinoameričkim Njegova trenutačna partnerica, s kojom je i pobijedio na prvenstvu, Slovenka je Lara Keršmanc s kojom pleše tek nepuna dva mjeseca. Kako bi mogao trenirati s njom, ali i zbog kvalitete tamošnjih trenera, Damir Horvatinčić od siječnja živi u Ljubljani gdje svakodnevno trenira te radi u frizerskom salonu, u struci. U Sloveniji je, kaže, sportski ples mnogo razvijeniji nego u Hrvatskoj, a otkad se prije par godina slovenski par plasirao u finale svjetskog prvenstva, Slovenci ne samo da su se zainteresirali za sportski ples, već su se u njegovo podupiranje uključili i brojni sponzori. Nada se da će se slično s vremenom desiti i u Hrvatskoj. Žele to i Leon Ajtlbez i Žana Alerić iz osječkog kluba Calypso. Oni su aktualni državni prvaci u latino-američkim plesovima, u kategoriji starije mladeži, a na posljednjem svjetskom prvenstvu održanom u Finskoj plasirali su se na 16. mjesto. Iako su vrlo mladi, skupa plešu već četiri godine. Poznaju se još iz predškolskog vremena i u osnovnoj su školi dijelili klupu, no u plesnu školu su krenuli odvojeno. Leon Ajtlbez, 18-godišnjak, pleše od svoje 12 godine, kada se zaljubio u djevojčicu koja je išla u plesnu školu. Prestao se, kaže, baviti vaterpolom i nogometom i otad pleše. Žana Alerić također je 18-godišnjakinja i pleše već šest godina. Upravo završava medicinsku školu u Osijeku i planira upisati višu medicinsku, dok je Leon Ajtlbez učenik opće gimnazije i želi upisati pravni fakultet. I on je sudjelovao u showu “Ples sa zvijezdama” kao partner Sandre Bagarić. Taj je show, smatra, toliko zainteresirao gledatelje za ples jer su iz njega mogli zaključiti: “Ako mogu oni, možemo i mi.”

S tim se slaže i mlada pravnica Mirjana Žutić, koja je u showu bila partnerica Renea Bitorajca s kojim je zauzela drugo mjesto. Ona i njezin partner, apsolvent Fakulteta elektrotehnike i računarstva Marcel Franja skupa plešu tek nekoliko dana i ne skrivaju da su par postali na neuobičajen način. O tome kažu:

“U našem klubu Harmony u Zagrebu svatko trenira sa svojim partnerom, ali na kraju treninga biramo nekog drugog i zamijenimo se. Marcel i ja u tom dijelu treninga skupa plešemo već godinama, skužili smo da se odlično slažemo i odlučili smo postati par.”

Marcel Franja pleše već 12 godina i počeo je na nagovor prijateljice. I Mirjana Žutić je upisala tečaj plesa na nagovor prijatelja, ne planirajući se ozbiljno njime baviti, ali nakon nekoliko godina postala je dvostruka državna viceprvakinja u kombinaciji 10 plesova. Ples, kaže, zavoli većina ljudi koji upišu tečaj. Svi oni imaju svoje obveze tijekom dana, ali doći navečer u dvoranu, čuti glazbu i početi plesati poseban je doživljaj. Potpuna relaksacija i svojevrsna terapija, kažu. “Znalo mi se dogoditi da sam umorna i ne da mi se, ali ipak dođem na trening. I onda uđem u dvoranu, počne svirati bečki valcer i prebacim se u neki sasvim drugi svijet”, kaže Mirjana Žutić.

'Ples sa zvijezdama'

Televizijski show "Ples sa zvijezdama" u velikoj je mjeri popularizirao sportski ples u Hrvatskoj i otkad je krenuo show gotovo svi hrvatski plesni klubovi upisali su dvostruko više polaznika.

Vezane vijesti

Javna tajna: Carla Bruni Sarkozy je trudna?

Javna tajna: Carla Bruni Sarkozy je trudna?

Iako je svojedobno govorila da će ona i njezin suprug, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy posvojiti dijete, Carla Bruni je očigledno uspjela… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika