DAMIR PRIMORAC započeo je pravnu karijeru 1994. kao volonter vježbenik na Općinskom sudu u Splitu, a sada je, u 38. godini života, pred doktoratom s područja pravaVeliku pozornost izaziva natječaj za predsjednika Županijskog suda u Splitu. Nakon punih 16 godina s čelnog mjesta odlazi Igor Benzon, najdugovječniji predsjednik suda u Hrvatskoj. Iako je postavio rekord koji će bilo koji hrvatski sudac teško dostići, on će otići u mirovinu i ostati zapamćen po izostanku intervencija u slučajevima u kojima je trebalo zaštiti zakonitost postupaka, kontrolirati rad sudova i obraniti dignitet sudačke struke. Na natječaj za Benzonova nasljednika javilo se troje sudaca Županijskog suda - Sovjetka Režić, Amara Trgo i Damir Primorac. Naravno, izbor nipošto ne bi izazvao toliku pozornost da jedan od kandidata nije sudac Damir Primorac, mlađi brat Dragana Primorca, ministra obrazovanja i športa u Sanaderovoj vladi. Iako je u Hrvatskoj vrijeme dirigiranog izbora sudaca i predsjednika sudova otvorenim političkim lobiranjem i pritiscima prošlo, u pojedinim se medijima tvrdi da je Damiru Primoracu zahvaljujući vezama, utjecaju i položaju njegova brata već osiguran izbor ministrice pravosuđa Ane Lovrin, koja će na osnovi prijava kandidata, njihovih rezultata i mišljenja sudačkog vijeća Županijskog suda odlučiti komu će ukazati povjerenje.

Kako nema dokaza da ministar Primorac lobira u korist svog brata, takve tvrdnje ostaju na razini nagađanja. Ali takva nagađanja pridonose klimi u kojoj najviše gubi sudac Primorac i na određeni su način oblik njegove namjerne diskvalifikacije. Jer diplomirani pravnik Damir Primorac postao je sudac još 1996. i sam razvijao svoju sudačku karijeru dok je još njegov brat bio daleko od Markova trga. U 13-godišnjoj pravosudnoj karijeri Damir Primorac je od sudačkog vježbenika volontera 1994., odlukom tadašnjeg ministra pravosuđa, izabran za sudskog vježbenika, dvije godine poslije postao je sudac Općinskog, a 2004. Županijskog suda, te kandidat za predsjednika toga suda. Primorčevi kritičari upozoravaju na njegovo prebrzo napredovanje i kude njegovu ambicioznost. Primorac to smatra svojim pravom, ne misli da se napredovanje do predsjednika suda treba očekivati tek pred mirovinom, te upozorava da on i brat imaju svaki svoju karijeru, svoje ime i prezime, svoje rezultate rada.

Damir, 38-godišnji pravnik, sudac je pred obranom doktorata iz kaznenog prava, a 42-godišnji Dragan, prije nego što je postao ministar, diplomirao je na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu te je kao liječnik i znanstvenik koji je postigao zapažene rezultate u razvoju hrvatske forenzičke medicine, u primjeni DNK u identifikaciji žrtava Domovinskog rata, te posebno u istraživanju migracija europskih naroda kroz tisućljeća zahvaljujući mutacijama Y kromosoma.

Dvojica upornih mladića iz skromne radničke obitelji sa splitskog Sućidra ostvarili su dvije uspješne karijere. Dragan je podržao bratovu odluku da studira pravo i izabere mirniji studij, iako je i Damir razmišljao o medicini. Obojica su majstori borilačkih sportova, nositelji crnog pojasa (prvi dan) u teakwondou. Dragan Primorac je osnivač i predsjednik splitskog taekwondo kluba Kocunar, koji će potkraj ove godine slaviti 20. obljetnicu. Dragan i Damir osvojili su drugo i treće mjesto u prvenstvu nekadašnje Jugoslavije u taekwondou. Danas se obojica braće taekwondoom bave rekreativno. Damir u ekipi splitskih sudaca, savjetnika, vještaka, vježbenika i sudačkih službenika već deset godina igra mali nogomet, gdje im se katkad, kao sudski vještak, pridruži i Dragan.

DAMIR I DRAGAN PRIMORAC potječu iz skromne radničke obitelji sa splitskog Sućidra, a zajednička im je upornost i ljubav prema sportuBilo da su prigovori Primorčevoj želji da postane predsjednik suda posljedica jala ili pak potrebe da se oponira apriornim rješenjima, na primjeru braće Primorac ne može se slati poruka kako je u Hrvatskoj dovoljno biti ministrov brat da se postane što god se poželi. “Osobe koje odlučuju o mojoj kandidaturi za predsjednika Županijskog suda ni zbog svoga ugleda, ni zbog hrvatske javnosti ne mogu o tome suditi na temelju dužnosti mojega brata, ni mog tasta, nego isključivo na temelju mojih rezultata“, kaže Damir Primorac. Već se nekoliko puta, očito kao otežavajuća okolnost, izio podatak da je od 1998. u vezi, odnosno braku sa Željkom, kćeri suca Vrhovnog suda Jakoba Miletića. Sve troje kandidata, Režić, Trgo i Primorac, suglasni su da životopisi, rezultati dosadašnjeg rada i mišljenje struke trebaju biti jasni i dostupni javnosti, pa neka bude izabran najbolji.

Ministrica Lovrin nipošto neće imati lak posao. Primorčeve protukandidatkinje dvije su uspješne i iskusne sutkinje Županijskog suda u Splitu. Sovjetka Režić sutkinja je Županijskog suda od 1974. Nakon samo godinu dana na Općinskom sudu nju su, kao iznimno talentiranu, odmah izabrali na Županijski sud. Danas je sutkinja i zamjenica predsjednika Građanskog odjela i voditeljica evidencije sudske prakse. Amara Trgo također je sutkinja s 30-godišnjim iskustvom. Ona je 1975. postala sutkinja Općinskog suda u Splitu, 1988. se preselila u Zagreb, gdje je postala viši savjetnik na Vrhovnom sudu, da bi se 1996. vratila u Split gdje je postala sutkinja Građanskog odjela Županijskog suda. Obje sutkinje, Režić i Trgo, uz pohvale struke, već su nekoliko godina edukatorice Pravosudne akademije Ministarstva pravosuđa u stručnom usavršavanju sudaca općinskih i županijskih sudova u Dalmaciji, za što su dobile najviše ocjene.

Nijedna od dviju sutkinja ne želi govoriti o sebi i razlozima svoje kandidature, smatrajući neprimjerenom medijsku halabuku oko izbora predsjednika Županijskog suda. “Suci nisu estradnjaci i ne treba im takva medijska pozornost. Stvorena je klima slična izboru za Miss svijeta ili Mister univerzum“, ističe Sovjetka Režić. Ona ističe važnost natjecanja više kandidata za predsjednika suda. Amara Trgo smatra bilo kakav publicitet ili izjave u tijeku natječaja “odudaranjem od sudačke etike“. Damir Primorac također misli da je, dok traje natječaj, neprimjereno davati intervjue. Ali njemu se stalno posljednjih godina upućuju iste primjedbe.

U DRUŠTVU BRAĆE PRIMORAC vodeći svjetki forenzičar Henry Lee (drugi slijeva) i bivši predsjednik američke akademije za forenzičke znanosti Haskel PitluckPrva je da je s prosjekom ocjena 2,6 u indeksu studenta Pravnog fakulteta u Splitu primljen na splitski Općinski sud i da je presudnu ulogu u tome, upravo u eri političkih “čistki“ Ivića Pašalića i Ante Potrebice u hrvatskom pravosuđu, odigrao tadašnji predsjednik suda Ante Šarić.

Primorac je na sud stigao 1994. s cijelom novom generacijom sudaca. Jedina prilika da dođe na sud bila je da postane sudski vježbenik volonter. Primorac je bio volonter devet mjeseci, a smatra da u situaciji kad se malo tko od mladih pravnika htio latiti neplaćena posla za to nije bila presudna nikakva politička veza, ni Šarićev utjecaj. Nakon devet mjeseci dokazivanja, odlukom ministra pravosuđa postao je plaćeni vježbenik, a nakon dvije godine sudac Općinskog suda. U situaciji kad su iz splitskog pravosuđa dugogodišnji suci odlazili u odvjetnike ili bilježnike, neki zato što su morali otići, neki nezadovoljni svojim statusom, generacija Damira Primorca imala je sreću. Na natječaju iz 1996. za izbor 36 sudaca Općinskog suda javilo se samo 55 kandidata. U eri čistki i nepravdi, a neki suci zatražili su pravdu i na Ustavnom sudu, Damir Primorac i 30-ak drugih mladih sudaca dočekali su svoju priliku. Neki su se dokazali, a neki nisu. Prema rezultatima rada vidljivo je kako tko radi i tko je na splitski Općinski sud došao intervencijom politike, Crkve ili prijatelja. Damir Primorac smatra da se svojim radom dokazao na Općinskom sudu, da nitko za njega nije lobirao te da ga je u poslu vodila isključivo ljubav prema tom zvanju, a ne status ili plaća koja je u vrijeme kada je počeo karijeru bila vrlo skromna.

Dobar dio novopridošlih sudaca, među njima i Damir Primorac, primljen je na splitski Općinski sud s niskim prosjekom studiranja. Bio je to samo jedan, ali važan kriterij. Primorac od toga ne bježi, javno je više puta iznosio razloge svog niskog prosjeka. Pravni fakultet upisao je 1989. godine i završio ga u roku, 1993. Studirao je za vrijeme rata na Hrvatsku, na prosjek tada nije obraćao pozornost, jer mu je sudjelovanje u obrani Hrvatske bilo važnije. Već početkom 1991. pridružio se hrvatskoj policiji i postao dragovoljac Domovinskog rata. Studirao je i dolazio na teren. “Pohvalno je da student ima dobre ocjene i mora biti nagrađen pri zapošljavanju. Ali u napredovanja u struci osnovni kriteriji moraju biti rezultati rada. Ocjene nisu jedini kriterij“, smatra Primorac.

Unatoč niskom prosjeku ocjena, Primorac je odamah nakon zapošljavanja na Općinskom sudu upisao poslijediplomski studij o pravu mora. Završio ga je u redovitom roku s temom “Društvo kapitala u pravu RH, s osvrtom na njemačko i angloameričko trgovačko pravo.“ Primorac je autor i koautor više stručnih radova i knjiga i suradnik Pravnog fakulteta u Splitu. Bio je na edukaciji u SAD-u i tijekom stručnog usavršavanja u saveznim državama Connecticut i Illinois postao je član Američke sudačke organizacije. Damir Primorac upravo dovršava doktorat iz kaznenog prava. Mentor mu je dr. Željko Horvatić sa Sveučilišta u Zagrebu a tema doktorata su “Kaznena djela protiv sigurnosti pomorskog prometa“. Primorac voli isticati da u Hrvatskoj ima samo nekoliko sudaca praktičara s titulom doktora znanosti.

Ocjene mogu i ne moraju biti kriterij za uspješnu karijeru. “Ako to netko stalno potencira, nema dobre namjere. Priča o prosjeku ocjena pojavljuje se samo u vrijeme neke moje kandidature, bilo na mjesto suca Županijskog suda 2004., bilo prije pet godina na mjesto predsjednika Općinskog suda“, veli Primorac.

SA SPLITSKIM TAEKWONDO KLUBOM KOCUNAR Braća Primorac majstori su tog sporta, nositelji su crnog pojasa i osvojili su drugo i treće mjesto u nekadašnjoj JugoslavijiPredsjednik Općinskog suda u Splitu Vlado Madunić 2002., u vrijeme Primorčeve kandidature za predsjednika toga suda, protiv njega i još petorice sudaca pokrenuo je stegovni postupak zbog zastara. Madunić je Primorca prijavio zbog pet predmeta koji su dospjeli u zastaru, radi čega je Državno sudbeno vijeće pokrenulo postupak. Kad je postupak proveden, DSV je odbio Madunićev prijedlog, što znači da nije utvrđena nikakva Primorčeva odgovornost. Ista je odluka donesena za sve prijavljene suce. Ipak, Primorac, zbog toga javno prozivan, nekoliko je puta rekao da se ne radi o velikom broju zastara, da ga je DSV oslobodio odgovornosti i da nema razloga da mu itko to spočitava kao mrlju u karijeri. Isticao je da je od samog početka imenovanja za suca redovito sam ispunjavao i prebacivao normu, a da je zastara posljedica Kaznenog zakona iz 1998. Tada su svi rokovi zastare bili prepolovljeni pa je nakon stupanja novog KZ-a na snagu velik broj predmeta u hrvatskim sudovima dospio u zastaru, za što suci nisu odgovorni.

U vrijeme podnošenja Madunićeve prijave čak šest sudaca Općinskog suda natjecalo se za mjesto predsjednika suda. U drugom krugu ostali su samo sadašnji predsjednik Općinskog suda Vlado Madunić i Damir Primorac. Obojica su imali pozitivne ocjene sudaca Vrhovnog i Županijskog suda. Tadašnja ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović imenovala je Madunića predsjednikom. Ali slučaj Primorčevih zastara opet je bio predmet javnog interesa 2004. kad se kandidirao za mjesto suca Županijskog suda u Splitu. Za suce to nije bio problem, Primorac je dobio pozitivno mišljenje struke. Od tridesetak kandidata sudačko vijeće predložilo je Damira Primorca i još dvojicu kolega, pa ih je DSV imenovao sucima Županijskog suda. Primorac ističe da on nema ni jednu zastaru, a vjeruje da ih nemaju ni ostali suci Županijskog suda. Čudi se upornosti pojedinaca da jednu te istu, davno završenu priču uporno izvlače i pokušavaju njome u vrijeme kandidature stvoriti loš dojam o njemu kao sucu. Primorac je bio član sudačkog vijeća, kojim je presjedavala sutkinja Spomenka Tonković, u ponovljenom postupku u predmetu Lora. Primorac sudi i Ratku Mladiću za ratni zločin i miniranje HE Peruča, potom slučaj Zemunik, odnosno optužbi za pedofiliju, a sudio je i u slučaju tužbi splitskih poduzetnika protiv novinara HTV-a Ljubice Letinić i Denisa Latina.

Smatra da je u ovom trenutku neprimjereno govoriti o tome što će učiniti bude li imenovan predsjednikom Županijskog suda, ali da je svima jasno da sudovi moraju modernizirati sustav rada, prilagoditi ga europskim standardima, da su postojeći uvjeti rada neprimjereni i da je nužna stalna edukacija sudaca.