28.03.2007. / 11:31

Autor: Berislav Jelinić

EKSKLUZIVNO

Svjedočenje osječkih odvjetnika žrtava otmice

Vjenceslav Arambašić:'Tolj je prijetio da će nas obojicu ubiti'

U prošli petak Radoslav i Vjenceslav Arambašić, poznati osječki odvjetnici Nacionalu su otkrili pozadinu i sve okolnosti otmice koja se dogodila u njihovu odvjetničkom uredu u prošli utorak. Samo zahvaljujući prisebnosti njih dvojice, te profesionalnosti osječke policije, prije tjedan dana u Osijeku je izbjegnuto krvoproliće. U prošli utorak u njihov odvjetnički ured ušao je Viktor Tolj, izvukao pištolj i zaprijetio Vjenceslavu Arambašiću i Radenku Radosavljeviću, umirovljenom osječkom sucu, da će prvo ubiti njih dvojicu, a potom sebe. Nešto kasnije Tolj je pustio Radosavljevića, a za oslobađanje Vjenceslava Arambašića zatražio je 18 500 eura. Kada je nakon par sati primio novac, otmičar je na području Osijeka pustio Vjenceslava Arambašića, a potom ga je policija uhitila i kod njega pronašla otkupninu. Radoslav Arambašić tvrdi da su mu neki očevici uhićenja ispričali kako se Tolj u trenutku uhićenja od straha pomokrio u gaće.

Kako je otmica sretno završila, novinari o njoj nisu previše izvještavali. Među ostalim, prilog o tom događaju snimila je i Nova TV. U tom prilogu pojavio se i Miljenko Kolobarić, šef osječke Hvidre. Kolobarić je tom prilikom otprilike izjavio da Tolj sigurno nije slučajno i bez razloga uzeo pištolj u ruke i odlučio se na takav potez, te da je Tolj uzoran član osječke Hvidre.

Kolobarić je koncem prošlog tjedna u ime osječke Hvidre zatražio smjenu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, zbog narušavanja časti i dostojanstva Domovinskog rata i njegovih sudionika. Bajiću zamjera što nije ranije procesuirao srpske ratne zločince i što je surađivao sa haaškim tužiteljstvom na izručivanju Ante Gotovine. Tijekom ozbiljnih pravnih problema s kojima se prošlih mjeseci suočio Branimir Glavaš, dugogodišnji vladar Osijeka i okolice, Kolobarić ga je nekritički štitio, ističući da su napadi na Glavaša napadi na Domovinski rat. Kolobarić, kao i većina njegovih istomišljenika i Glavaševih simpatizera s područja Osijeka, najodgovornijim za Glavaševe probleme smatraju upravo Radoslava Arambašića.

Radoslav Arambašić poznati je osječki pravnik. Prvo je radio kao pravnik u privredi, a od 1983. bio sudac. Po izbijanju Domovinskog rata odmah se uključio u obranu. Bio je šef istražnog odjela osječkog županijskog suda do 1993., a otad radi kao odvjetnik. Njegov sin Vjenceslav sa 16 godina kao dobrovoljac priključio se obrani Osijeka. Biserka Arambašić, njihova supruga i majka u to je vrijeme bila imala visoku funkciju u MUP-u.

Radoslav Arambašić postao je nedavno zanimljiv hrvatskoj javnosti, jer je bio odvjetnik Gordane Getoš Magdić, ključne svjedokinje koja je i u policiji i pred istražnim sucem ponovila da je Branimir Glavaš bio glavni i izravni nalogodavac okrutnih ubojstava nepoćudnih osječkih civila srpske nacionalnosti tijekom Domovinskog rata. Ponajviše njen iskaz Glavaša je nakratko odveo u pritvor. Potom je protiv Glavaša otvorena istraga, a Gordana Getoš Magdić je pod pritiskom obitelji promijenila odvjetnika i pokušala promijeniti iskaz tvrdeći da su je na njega prisilili.

Radoslav Arambašić se nakon svega toga u Osijeku našao u neugodnoj situaciji, koju je opisao ovako:'Nekoliko bliskih prijatelja u povjerenju su mi se obratili i rekli da sa mnom više ne mogu kontaktirati, jer se boje. Rekli su mi da su im neki njihovi ratni prijatelji poručili da im je bolje da se sa mnom ne druže, jer bi mogli popušiti metak. U Osijeku sam postao crna ovca, samo jer sam radio svoj posao - zastupao svog klijenta koji je spašavajući sebe, ukazao na prave krivce za stradavanja nedužnih civila u Osijeku. Brojni ljudi su mi počeli okretati leđa, vjerojatno jer se i dalje boje Branimira Glavaša, koji posve kontrolira zbivanja u Osijeku, uključujući i osječku Hvidru. Ne želim ulaziti u motive otmičara mog sina, ali nije isključeno da je i zbog takve situacije u kojoj se odnedavna nalazim, Viktor Tolj odlučio da bih mogao biti pogodna žrtva.'

Viktor Tolj se na dan otmice prvi puta pojavio u odvjetničkom uredu Arambašićevih nešto prije 9 sati, prije no što su Vjenceslav i Radoslav Arambašić otišli zastupati svoje stranke na osječki sud. Vjenceslav Arambašić tada je razgovarao sa strankama u uredu i rekao mu da se javi nešto kasnije, nakon što mu završe sudske rasprave. Tolj je to i učinio, te se prije 10 sati ujutro ponovo pojavio vratima odvjetničkog ureda.

Vjenceslav Arambašić ovako je za Nacional opisao što se potom događalo:'Kada je vidio da u uredu nema nikoga, ušao je sa žutom kovertom pod rukom i odmah izvukao pištolj. Nije ni primjetio da se u drugoj sobi nalazi Radosavljević, koji je pretraživao Internet, jer piše neku knjigu o pčelarstvu. Nije mi se učinio sumnjivim, jer je posve mirno pitao kada može doći i potom se drugi puta pojavio onako kako sam mu savjetovao. Nije odavao dojam osobe koja je pukla, već mi se činio posve promišljenim. Kada je izvukao pištolj, rekao je da će nas obojicu ubiti, a potom dokrajčiti i sebe. Izgledao je jako ozbiljno. Nakon izvlačenja pištolja od nas se udaljio dva do tri metra i cijelo je vrijeme držao prst na obaraču. Zatražio je i da spustimo zastore, kako ga snajperisti ne bi mogli vidjeti. Nije bilo puno mogućnosti da se obranimo. Pitao sam ga što hoće. On isprva nije tražio ništa. Pričao je da mu je svega dosta, da su ga svi izvarali, da je prokockao ćevabdžnicu i mjenjačnicu koju je imao i slično. Sve je to napisao i u svom tzv. oproštajnom pismu. U njemu je naveo i da ga više mlade curice više ne žele, a da ga stare kokoške od 30-ak godina ne zanimaju. Rekao je da je zato razočaran životom, te da je odlučio živjeti do 50-te godine. Pismo je napisao na 4 stranice, a na koverti je napisao da je pismo uputio ekipi televizijske emisije Istraga na Novoj TV. Nedugo nakon što me natjerao da naglas čitam to pismo, Radosavljeviću je pozlilo, jer je i inače srčani bolesnik, a mislio je da će nas obojicu pogubiti, te ubiti i sebe. Nakon kraćeg uvjeravanja Tolj ga je odlučio pustiti, te smo ostali samo nas dvojica. Tek nakon dužeg razgovora spomenuo je mogućnost da me pusti, ako mu se plati 18 500 eura. Rekao je da ni u kom slučaju ne smijemo kontaktirati policiju, te da će u slučaju da ga prijavimo i da ga policija uhvati, on brzo biti pušten, jer će se pozvati na svoj status ratnog vojnog invalida i PTSP od koga navodno boluje, a spominjao je i neke svoje veze u pravosuđu. Zatim je rekao da će nas odmah po puštanju drugi puta ubiti bez ikakvog razmišljanja. Mislim da je on to doista sposoban učiniti, te da će se nakon odsluženja zatvorske kazne sigurno pokušati osvetiti. Kada je prvi puta spomenuo koliko novca traži da bi me pustio, nije mi bilo jasno zašto traži baš 18 500 eura, ali odmah sam telefonirao ocu'.

Radoslav Arambašić tada je pio kavu sa svojim kolegama sucima, nakon rasprava na kojima je zastupao neke svoje klijente. On je za Nacional izjavio da ga je sin Vjenclav nazvao prije 10 sati.

'Kada sam odgovorio na poziv, u pozadini sam čuo neku žučnu raspravu i osobu koja spominje neki novac i dug. Isprva sam mislio da me sin nazvao slučajno, te sam prekinuo vezu. Kada me drugi puta nazvao čuo sam da se spominje nekakvo oproštajno pismo, pa sam mislio da mi je sin na nekakvoj sudskoj raspravi gdje se spominje nasljedstvo. Tek nakon par minuta sin mi je ispričao što se zapravo dogodilo. Rekao mi je da je nekakav Vito u njega uperio pištolj, te da spominje nekakav dug. Odmah mi je bilo jasno o čemu bi se moglo raditi.

Prvo sam se neko vrijeme dvoumio trebam li zvati policiju, jer su njegove prijetnje bile ozbiljne. Međutim, odlučio sam im sve prijaviti i nisam pogriješio. Da se radi o krajnje ozbiljnoj situaciji policiji je ispričao i Radosavljević, koji je zbog srčanih tegoba pušten nešto ranije, bez otkupnine. Zamolio sam policiju da ne interveniraju izravno, a oni su cijelo vrijeme situaciju imali posve pod kontrolom. Ispred ureda u parku su policajka i policajac na klupi glumili zaljubljeni par, jedan je policijski djelatnik radio nekakav popravak na cesti, drugi tim je igrao košarku na obližnjem igralištu, a ostali timovi su imali pokrivene i neke druge pozicije. Policija je preko Zagreba pokušavala doći i do novca koji je Tolj tražio, ali ja sam sa suprugom uspio doći do novca prije njih, nešto oko 11.30. Istodobno sam povremeno kontaktirao sa sinom i dogovarao primopredaju novca. Tolj je kategorički odbio pustiti sina i uzeti mene kao taoca, a izričito je zahtijevao da mu Radosavljević donese novac, jer je vidio da je on bolestan, te je valjda procijenio da ga on neće moći napasti', kaže Radoslav Arambašić.

Radenko Radosavljević donio je na vrata odvjetničkog ureda Arambašićevih prikupljen novac nešto prije 13 sati, koji je bio krajnji rok koji se Tolj zadao. Pružio je novac kroz nakratko otvorena vrata Vjenceslavu Arambašiću. On se nadao da će ga Tolj tada pustiti, ali se prevario. Vjenceslav Arambašić ovako je opisao što se potom dogodilo:'Iako to nije prije spominjao, tada je Tolj rekao da ćemo zajedno izići van i prošetati se po gradu, kako bi se on uvjerio da u blizini nema policije. Izišli smo van i prošetali par stotina metara po obližnjim ulicama i po parku. Cijelo vrijeme hodali smo jako blizu jedan drugome. Tolj je neprestano imao pištolj uperen u moja leđa. Kada me napokon pustio, otišao sam, a policija ga je uskoro uhvatila'.

Radoslav Arambašić rekao je Nacionalu da je Viktor Tolj ratni vojni invalid čije se ime često spominjalo u osječkom kriminalnom miljeu. On kaže da Tolj potječe iz obližnjeg sela Vladislavci, da nema značajno formalno obrazovanje, te da nije oženjen i nema djece.

'Početkom Domovinskog rata uključio se u obranu, a zarađivao je uglavnom švercajući njemačke marke na osječkoj tržnici. Tijekom rata je bio i ozbiljno ranjen u nogu u meni nepoznatim okolnostima. Stekao je na temelju toga razne povlastice, uključujući visoku mirovinu. Tolja sam jedno sreo slučajno, jer se pojavio kao svjedok u jednom postupku, gdje sam zastupao jednog branitelja koji je zbog PTSP-a ušao na jednu noćnu zabavu i iz strojnice ubio petero ljudi, misleći da ubija Srbe. Taj peterostruki ubojica spavao je u autu ispred tog noćnog kluba, jer se bio posvađao sa ženom. Iznutra je čuo srpske narodnjake, probudio se i mislio da se nalazi na srpskom teritoriju. Ušao je unutra i pobio nedužne ljude. Unutra se nalazio i Viktor Tolj sa fiksatorima u nogama, jer se tada oporavljao od ranjavanja. Tek kada je vidio Tolja, taj je branitelj shvatio što je napravio. Danas služi 20 godina zatvora. Tolj mi se tada učinio kao simpatična osoba, koja je i sama mogla stradati. Nakon te epizode posve sam ga izgubio iz vida i uopće me nije zanimao', kaže Radoslav Arambašić.

Radoslav Arambašić tvrdi da se Tolj, unatoč vrlo visokoj ratnoj mirovini, bavio kamatarenjem. Ovako je opisao kako je to doznao:'Prije par godina prijatelji su me zamolili da zastupam Jelku Kujundžić, koju je jedan branitelj iz Tenje tužio radi poništenja dijela ugovora o zajmu. U tom je ugovoru pisalo da taj branitelj iz Tenje daje pod fiducijarnu hipoteku svoju kuću, ako joj ne vrati dug od par desetaka tisuća maraka. Kuća mu je vrijedila puno više od tog iznosa. Tijekom tog spora zapravo sam otkrio da je ta je gospođa radila kod Tolja u štedno kreditnoj zadruzi Manila. Bila je zaposlena na crno i služila kao pokriće za razne mutne poslove Viktora Tolja. Otkrio sam i da je taj ugovor zapravo bio zelenaški, te da je Tolj u više navrata dolazio tom branitelju doma i fizički ga napadao, kako bi od njega iznudio novac za koji je tvrdio da mu pripada, ili kako bi mu oduzeo kuću. Tolj mu je zapravo posudio svega dvije tisuće maraka, a potom su sklopili ugovor u komu se pisalo da je dug više desetaka tisuća maraka. Kada je taj branitelj najavio da bi mogao prijaviti Tolja zbog sklapanja zelenaškog ugovora, odlučio sam otkazati punomoć toj gospođi, koja je očito bila samo paravan za Tolja. Ona je na koncu uspjela primiriti branitelja da ne podigne tužbu zbog sklapanja štetnog ugovora, te je na koncu povukla tužbu kojom mu je Tolj htio oduzeti kuću. Sve se to dogodilo prije šest godina. Međutim, prije par mjeseci Tolj je po Osijeku počeo napadati tu gospođu, udarati je i prijetiti joj govoreći da mu je ostala dužna. Ona ga je na koncu kazneno prijavila policiji u Rijeci. Kada se nije uspio naplatiti od nje, Tolj se vjerojatno odlučio okomiti na mene, ali je u uredu zatekao mog sina. Nije slučajno tražio 18 500 eura, jer se u sporu u komu sam jedno vrijeme zastupao otprilike radilo o dvostruko većem iznosu u njemačkim markama. Koliko sam kasnije čuo, Tolj je i u još nekim drugim slučajevima na sličan način iznuđivao novac. Moguće je da će se sada javiti još neke njegove žrtve. One se to vjerojatno dosad nisu usuđivale učiniti, jer se Tolj često hvalisao svojim vezama u podzemlju, ali i moćnim zaštitnicima koji su bili ratni vladari Osijeka. Ne treba puno razmišljati da se zaključi tko su bili ratni vladari Osijeka, ali nije sigurno jesu li mu oni doista bili zaštitnici, ili se on time hvalio bez realnog pokrića'', kaže Radoslav Arambašić.

Arambašić tvrdi da su mu se nakon otmice javili neki prijatelji i rekli kako su uvidjeli da je on bio u pravu kada je upozoravao na kriminalne aktivnosti nekih bivših ratnika, koji su godinama strah i trepet Osijeka.

'Velika većina Osječana ne opravdava njihovo ponašanje, ali su u strahu od lokalnih siledžija koji se busaju u prsa ističući svoje ratne zasluge. Čini se da je ova drama koja se dogodila mojoj obitelji neizravno pokazala kakvo je zapravo pravo stanje stvari u Osijeku i kako bi svi mogli završiti ako i dalje nijemo nastave promatrati i tolerirati takvo ponašanje lokalnih siledžija', zaključuje Radoslav Arambašić.

Arambašić se nada da će ova događanja potaći tihu osječku većinu i poštene ratne dragovoljce i stradalnike da ukinu teror manjine, koja je svojim ponašanjem najzaslužnija za to što se Osijek već godinama doživljava kao depresivan i problematičan grad. Prema Arambašiću, riječ je o manjini koja u Osijeku godinama kreira atmosferu linča i progona svih onih koji se usuđuju javno ukazati na problematično ponašanje bivših branitelja i nezakonitosti u lokalnoj pretvorbi.

Vezane vijesti

Predstavljena internetska stranica o komarcima

Predstavljena internetska stranica o komarcima

Na Odjelu za biologiju osječkoga Sveučilšta Josipa Jurja Strossmayera danas je predstavljena internetska stranica o komarcima u Osijeku. Pročelnik… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika