Objavljeno u Nacionalu br. 594, 2007-04-03

Autor: Berislav Jelinić

PRAVOSUDNA OFENZIVA IZ DUBRAVE

Nova afera krupnog prevaranta

UPRAVA JADRAN FILMA traži od Kuljiša 6 milijuna eura za vrijedno građevinsko zemljište koje je prodao u bescjenje dok je bio šef nadzornog odbora te tvrtke

Novinar Denis Kuljiš, kolumnist Globusa bio je od 2004. jedno vrijeme predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, na toj je funkciji zaradio uvjetnu zatvorsku kaznuNovinar Denis Kuljiš, kolumnist Globusa bio je od 2004. jedno vrijeme predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, na toj je funkciji zaradio uvjetnu zatvorsku kaznuNovinar Denis Kuljiš, kolumnist Globusa bio je od 2004. jedno vrijeme predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, na toj je funkciji zaradio uvjetnu zatvorsku kaznuNovinar Denis Kuljiš, kolumnist Globusa bio je od 2004. jedno vrijeme predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, na toj je funkciji zaradio uvjetnu zatvorsku kaznuDenis Kuljiš, novinar tjednika Globus, počeo je gubiti pravosudne bitke s Vinkom Grubišićem, nakon što je nezakonito pokušao rasprodati veliko građevinsko zemljište u vlasništvu Jadran filma. Grubišić, danas inače jedini član uprave Jadran filma i najveći pojedinačni vlasnik te tvrtke, zajedno s malim dioničarima Jadran filma krenuo je protiv Kuljiša u pravosudnu ofenzivu. Uvjeren je da će u njoj uspjeti jer smatra da raspolaže čvrstim argumentima i dokaznim materijalom pogubnim za Kuljiša.

U javnosti je malo poznato da se Kuljiš posljednjih godina bavio i nekim nenovinarskim poslovima. Prije raspada Jugoslavije danas 56-godišnji Kuljiš radio je u glasilu Polet, Vjesniku, tjednicima Danas i Studio, te bio jedan od urednika magazina Start. Nakon raspada Jugoslavije Kuljiš je sudjelovao u pokretanju i uređivanju tjednika Globus i Gloria, a zatim je napustio njihova izdavača Europapress holding (EPH) i zajedno s grupom od 12 novinara 1995. sudjelovao u osnivanju tjednika Nacional. Nedugo potom, pokušao je Nacional prodati tajkunu Miroslavu Kutli, te je izbačen iz Nacionala. Zatim samostalno pokrenuo neke izdavačke projekte, ali su oni vrlo brzo propali. Potom se opet zaposlio u EPH, gdje je radio kao savjetnik, a potom bio urednik hrvatskog izdanja Playboya.

Iako Nacional nije uspio prodati Kutli, kasnije se Kuljiš s njime poslovno povezao i jedno vrijeme bio direktor u tvrtki Sport press, koju je Kutle kontrolirao. Danas piše kolumne u Globusu. Najvjerojatnije zahvaljujući vezi s Kutlom, Kuljiš se bavio i drugim poslovima.

Tako je od 2004. jedno vrijeme bio predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma. Na toj funkciji se ponašao tako da ga je općinski sud krajem 2006. kaznio uvjetnom kaznom zatvora od šest mjeseci zbog krivotvorenja službene isprave. Bila je to ključna kriminalna radnja koja je prethodila pokušaju uništenja Jadran filma.


Vinko Grubišić, predsjednik uprave Jadran filma, poslao je ovih dana Kuljišu pismo u kojem ga traži da nadoknadi Jadran filmu štetu koju je prouzročio dok je bio na čelu nadzornog odbora te tvrtke. Šteta za koju Grubišić smatra odgovornim Kuljiša relativno bi se lako mogla izračunati. Bit će potrebno tek da sudski vještak procijeni kolika je vrijednost 30-ak tisuća četvornih metara građevinskog zemljišta, bez kojih je Jadran film ostao za vrijeme Kuljiševa mandata na čelu nadzornog odbora. Ako bi kvadrat zemljišta bio procijenjen na posve realnih 200 eura, Kuljiš bi Jadran filmu trebao platiti 6 milijuna eura.

U pismu upućenom Kuljišu, Grubišić piše: “Nadzorni odbor kojemu ste predsjedavali na nezakonit je način - kaznenim djelom - imenovao upravu pod čijim je vodstvom na protuzakonit način otuđena znatna imovina Jadran filma. Kako ste, s jedne strane, izravno odgovorni za imenovanje te uprave, te ste tijekom članstva u nadzornom odboru poticali tu, vašom prevarom postavljenu upravu da rasprodaje imovinu usprkos mojim višekratnim pisanim upozorenjima nadzornom odboru, to vas smatramo izravno odgovornim za tako nastalu štetu... Sve to ste činili manipulirajući glasovima ostalih članova nadzornog odbora, koje niste imali. Zbog toga vas pozivam da mi se u roku od 8 dana javite radi postizanja nagodbe oko visine i modaliteta isplate štete kako bismo izbjegli sudski postupak koji će vam, u konačnici, prouzročiti daljnje, a sasvim nepotrebne troškove. U suprotnom će Jadran film, zajedno s dioničarima društva podići protiv vas tužbu za naknadu štete.”
Teško je pretpostaviti da bi se Grubišić i Kuljiš mogli izvansudski nagoditi, prije svega zato što Kuljiš najvjerojatnije nema toliko novca. Zato će Grubišić u ime Jadran filma najvjerojatnije tužiti Kuljiša, a presudi li sud u korist Grubišića, Kuljiš će uz osnovni iznos još morati platiti i kamate.

Grubišić je još 2004. Kuljiša zbog tih aktivnosti više puta prijavljivao Uskoku, jer sumnja da se Kuljiš u nakani da nezakonito proda zemljište Jadran filma uortačio s nekim, njemu navodno nepoznatim osobama. Kuljiš je na čelo Nadzornog odbora Jadran filma dospio u prvoj polovini 2004. i preuzeo kontrolu nad tvrtkom Vinku Grubišiću, tada najvećem pojedinačnom dioničaru Jadran filma. U vrijeme kada se to dogodilo, očekivala se prodaja Nove TV, gdje je Jadran film imao 15 posto dionica, vrijednih 4-5 milijuna eura. Tada je prevladavalo mišljenje da je Kuljiš na čelo NO-a Jadran filma zapravo došao kao paravan Miroslavu Kutli, kako bi mu osigurao kontrolu nad tvrtkom u vrijeme kad se očekivalo da u nju pristigne novac na koji je Kutle polagao pravo na temelju svog tajnog ortaštva sklopljenog upravo s Grubišićem, Ninoslavom Pavićem i Ivićem Pašalićem.

Branko Ivanda, režiser i član Nadzornog odbora Jadran filma, nije ni znao da se odigrava sjednica na kojoj je Kuljiš ilegalno smijenio članoveBranko Ivanda, režiser i član Nadzornog odbora Jadran filma, nije ni znao da se odigrava sjednica na kojoj je Kuljiš ilegalno smijenio članoveZloupotrebljavajući poziciju šefa NO-a Jadran filma, Kuljiš je vrlo brzo smijenio Damira Vujinovića i Željka Senečića iz uprave tvrtke. Vujinović i Senečić u upravi su naslijedili upravo Igora Krpana i Damira Rihtarića. Oni su bili smijenjeni, jer su dioničari doznali da pokušavaju rasprodati zemljište Jadran filma prema obrascu čiju je realizaciju kasnije omogućio Denis Kuljiš. Bio je to tek zadnji u nizu obračuna oko kontrole nad tom tvrtkom, koji traju već godinama. Kuljiš je u pohod na Jadran film krenuo čineći kazneno djelo. Samo nekoliko dana nakon što je postao predsjednik NO-a Jadran filma, nezakonito je vratio Krpana i Rihtarića u upravu tvrtke.

Na sjednici NO-a kojoj su prisustvovali samo on i Lidija Matasić, dok ostalih članova, režisera i kolumnista Zvonimira Berkovića, režisera Branka Ivande i scenografa Damira Gabelice, nije bilo, Kuljišu je trebao glas još jednog člana Nadzornog odbora da bi proveo smjenu dvojice članova uprave. Ivanda i Gabelica nisu znali za sjednicu. Zvonimir Berković tada se nalazio u bolnici, ali Kuljiš je na sjednici Lidiji Matasić lagao da ima Berkovića na telefonskoj vezi, te da se Berković slaže s odlukom o smjeni. Sedamdesetpetogodišnji Berković, Kuljišev kolega iz tjednika Globus, na sudu je potvrdio da je Kuljiš lagao. Kuljiš je svjesno izmanipulirao trojicu filmskih radnika koji nisu imali puno znanja o trgovačkom pravu i funkcioniranju nadzornog odbora.

Na temelju laži da se Berković slaže s njime o smjeni, Kuljiš je potpisao zapisnik o promjeni dvojice članova uprave. Na mjesta Vujinovića i Senečića tada je postavio Igora Krpana i Damira Rihtarića. Rihtarić je prije bio član uprave u Kutlinoj Dioni, a Krpana je nešto ranije u Jadran filmu zaposlio upravo Grubišić, kojem je on uskoro okrenuo leđa. Krpan danas radi u marketingu Hrvatskog narodnog kazališta.

Krpan i Rihtarić uskoro su počeli rasprodavati zemljište i nekretnine Jadran filma, baš kao što je u svojim pismima Grubišić upozoravao nadzorni odbor tvrtke. Oni su to radili jer im je to omogućio Kuljiš. Sve to vrijeme Kuljiš je govorio da pokušava spasiti Jadran film od Vinka Grubišića. Iz današnje perspektive vidi se da je Jadran filmu prijetila propast, ali prije svega zato što je Kuljiš počeo prodavati zemljište tvrtke.

Rasprodaja zemljišta Jadran filma odvijala se po vjerojatno pomno smišljenom scenariju. Jadran film je za potrebe tekućeg poslovanja svojedobno posudio nešto više od 8 milijuna kuna od Zagrebačke banke. Kad je Zagrebačka banka prije nešto više od tri godine poslala kredit na naplatu, Jadran film našao se u problemima. Dug je dospio nešto ranije nego što je u tvrtku sjelo nekoliko milijuna eura od prodaje udjela Jadran filma u Novoj TV. Zato su Rihtarić i Krpan u ime Jadran filma posudili novac od Prve sportske kladionice (PSK). Posudili su 9,34 milijuna kuna, potpisavši neke vrlo nepovoljne ugovorne uvjete. Primjerice, u ugovoru stoji da PSK može cijeli dug proglasiti dospjelim ako Jadran film zakasni s plaćanjem jedne rate više od 15 dana. Kako bi PSK osigurao svoje potraživanje, oni su uknjižili pravo vlasništva nad znatnim dijelom nekretnina i građevinskog zemljišta Jadran filma. Uprava potom nije plaćala dospjele rate pozajmice koju je uzela od PSK. Zato su bili i smijenjeni, ali ih je Kuljiš nezakonito vratio u upravu.

Osim Kuljišu, uprava nikomu drugomu iz NO-a tvrtke nije priopćila da se pojavio taj problem. Da se htjelo, novac za vraćanje tog duga mogao se skupiti relativno lako - više dioničara tvrtke bilo je spremno posuditi vlastiti novac i založiti vlastite dionice. Umjesto toga, Kuljiš je, mimo znanja ostalih članova nadzornog odbora, davao suglasnost upravi da rasprodaje zemljište Jadran filma četiri puta ispod tržišne cijene, kako bi se vraćao dospjeli dug.

Zvonimir Berković, kolumnist i režiser: Kuljiš je na sjednici Nadzornog odbora na kojoj je nezakonito smijenio članove uprave lagao da ga ima na telefonskoj veziZvonimir Berković, kolumnist i režiser: Kuljiš je na sjednici Nadzornog odbora na kojoj je nezakonito smijenio članove uprave lagao da ga ima na telefonskoj veziIz ugovora dostupnih Nacionalu vidi se da je dobar dio građevinskog zemljišta od Jadran filma na taj način kupio Bože Čulo, koji je navodno obiteljski povezan s Blažom Petrovićem, poduzetnikom kojem neke novine pripisuju veze s organiziranim kriminalom. Grubišić tvrdi da je tako Jadran film u konačnici ostao bez 30-ak tisuća metara četvornih građevinskog zemljišta. Potpunu rasprodaju zemljišta Jadran filma Grubišić je navodno uspio spriječiti tako što je otvoreno zaprijetio Kuljišu.

Istodobno je u srpnju 2004. Grubišić Kuljiša prijavio Uskoku. O svemu je pismenim putem i tri puta informirao članove Nadzornog odbora Jadran filma. Država je reagirala u listopadu 2005. Na temelju jedne od kaznenih prijava Vinka Grubišića, Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu pred zagrebačkim Općinskim sudom podnijelo je optužni prijedlog protiv Kuljiša. Pravosudni epilog tog slučaja za Kuljiša je bio poražavajući. Sutkinja Ana Kovačević 5. prosinca 2006. Kuljiša je osudila zbog krivotvorenja službene isprave. Pod opis tog kaznenog djela ulazi to što je Kuljiš manipulirajući nadzornim odborom nezakonito postavio Rihtarića i Krpana u upravu Jadran filma. Kuljiš je na sudu i sam priznao da je počinio kazneno djelo. Dobio je kaznu od šest mjeseci zatvora koja se neće izvršiti ako u sljedećih godinu dana ne počini novo kazneno djelo. Otegotna okolnost bila je što je Kuljiš i prije osuđivan, vjerojatno zato što je kao novinar nekoga oklevetao. Navodno se na priznanje Kuljiš odlučio kako ne bi dobio bezuvjetnu zatvorsku kaznu. Kuljišev odvjetnik žalio se na izrečenu kaznu, ali i riskirao da mu se uvjetna zatvorska kazna promijeni u bezuvjetnu.

Jadran film se nakon Kuljiševa odlaska počeo oporavljati i danas zapošljava 105 ljudiJadran film se nakon Kuljiševa odlaska počeo oporavljati i danas zapošljava 105 ljudiDa je Grubišić isključivo čekao da pravna država reagira, danas Jadran film vjerojatno više ne bi imao vlastitog zemljišta nego bi se na njemu već počeli graditi shopping centri. Grubišiću su u prošle dvije godine fizički prijetili, završio je u bolnici zbog ozbiljnih srčanih problema, a prijetilo se i njegovoj obitelji. Navodno su mu prijetili neki članovi građevinske mafije koji su neizravno suvlasnici dijela prodanog zemljišta Jadran filma. Neke od tih prijetnji Grubišić je i dokumentirao, te ih je također dostavio Uskoku. Onima koji su prijetili njegovoj obitelji Grubišić je navodno uzvratio istom mjerom. Moguće je da je baš zato Kuljiš Grubišića prijavio zbog prijetnje. Grubišić je tijekom postupka koji se vodio protiv Kuljiša izjavio da se u stanu Zvonimira Berkovića doista verbalno sukobio s Kuljišem, ali da mu nije prijetio, te da mu je drago ako je baš zato nakon toga Kuljiš prestao nezakonito davati ovlasti upravi Jadran filma da rasprodaje zemljište tvrtke. Na kraju su Rihtarić i Krpan odstupili, a Jadran film ponovo je pod svoju kontrolu stavio Vinko Grubišić. Tvrtka je otad počela stabilizirati svoje poslovanje i razvijati se, zasad bez ikakvih natruha namjera da se na preostalom dijelu njena zemljišta izvode građevinski radovi u komercijalne svrhe. Međutim, čini se da će se to uskoro dogoditi na dijelu zemljišta koje je prodano zahvaljujući Kuljišu i upravi koju je nezakonito postavio.

Tijekom obračuna s Grubišićem, Kuljiš ga je u travnju 2006. napao u jednoj od svojih kolumni u tjedniku Globus. Grubišić mu je uzvratio istom mjerom i propisno ga izvrijeđao, što je Globus također objavio. Vinko Grubišić tvrdi da je on nagovorio Ninoslava Pavića da Kuljiša primi na razgovor nakon što je izbačen iz Nacionala, koji je pokušao prodati Miroslavu Kutli. Bilo je to 1997., a otad je Kuljiš u stalnoj vezi s Kutlom. Kuljiš je danas vjerojatno jedini poznatiji novinar u Hrvatskoj koji nije osuđen samo zbog klevete nego i zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave.

Grubišićev apel NO-u

Grubišić je u srpnju 2004. tri puta pismeno upozoravao nadzorni odbor na Kuljiševe namjere. U pismu od 15. srpnja 2004. piše: "Neslužbeno sam obaviješten da je Kuljiš, vjerujem bez vašeg znanja i suglasnosti, odobrio prodaju zemljišta tvrtke koristeći kao povod 'zatvaranje kreditne obveze'... Kuljiš mi je osobno i preko emisara, nudio 'francuske investore', nažalost, ne za gradnju novih studija, nego da izgrade divan shopping centar i da potom svi lijepo podijelimo novac, navodeći da barem ja znam računati. Pozivam vas da Kuljiša, koji je očito na čelu te skupine, spriječite u užasu koji želi provesti."

Grubišićeva pisma o Kuljiševim namjerama potvrdila su kasnija zbivanjaGrubišićeva pisma o Kuljiševim namjerama potvrdila su kasnija zbivanjaGrubišić o Kuljišu

Odgovarajući na Kuljiševu kolumnu u kojoj ga je izvrijeđao, Grubišić je tjedniku Globus poslao pismo u kojem je napisao i sljedeće: “Moram kazati da sam prilično iznenađen vašom odlukom da, pod egidom kolumne Denisa Kuljiša, objavite programski manifest hrvatske inačice Ku-Klux-Klana i njegovog samoproglašenog vođe, Denisa Kuljiša alias Velikog Bijelog Čarobnjaka (u nastavku VBČ), u kojem VBČ poziva na bakljadu zakrabuljenih jahača na mene osobno, moju malenu obitelj kojoj treba ‘skinuti meso s kostiju!’ Zorno demonstrirajući gubitak bilo kakve samokontrole i maligno bujanje na sve strane, VBČ očito pati od potpunog nedostatka svijesti o samom sebi. Jer, što reći kad taj lik spominje tuđi fizički izgled - na primjer moj?! Ne mogu ne kazati da je to situacija slična onoj kad naletim na kartonsku kutiju na cesti: prvo u meni reagira nerealizirani nogometaš, pa je udarim nogom, a onda je odmah zatim moralno-politički korektno i ekološki svjesno, spremim tamo gdje joj je i mjesto: u reciklažni kontejner gdje i treba završiti sva ta velika ružna ambalaža bez sadržaja u sebi . Tako ću postupiti i u slučaju VBČ, bez obzira što za tu humanu, duhovno-ekološku gestu neću dobiti poticaje, nego, doslovce, riskirati život... VBČ očito nije sposoban pogledati se u ogledalo. Ili nema tako veliko ogledalo (ima jedno na ulazu u Esplanadu, desno) ili zato jer mrzi sve što ispred sebe vidi! Tako Kuljiš izbjegava pasti u napast da, osim svih po redu, zamrzi i sebe. Taj pogled u ogledalo jedini je put mogućeg ozdravljenja i spasenja. Mene kao redatelja, doduše nerealiziranog, muči slika njegovog ‘Drang nach osten’ u kojem, on, Veliki bijeli čarobnjak u bijeloj opravi i pravednom gnjevu, na konju juriša na mene, moju obitelj i Jadran film sa bakljom u ruci! Samo, kakav bi to morao biti konj Velikog Bijelog Čarobnjaka!? Ni uz najbolju maštu ne mogu zamisliti tog konja kojega bi VBČ jahao, a da isti, s njime na leđima, u razumnom roku, živ i zdrav, uspije dojezditi do ozloglašene Dubrave. Gdje bi Denis našao tolikog konja za sebe? Gdje naći većeg konja od jahača Denisa?...”

Vezane vijesti

Vlada: Uljanik kupuje brodogradilište 3. maj

Vlada: Uljanik kupuje brodogradilište 3. maj

Brodogradilište 3. maj iz Rijeke bit će privatizirano tako da će kroz dvije faze njegov vlasnik postati pulski Uljanik, najavio je na današnjoj… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika