Policija treba operativno nadgledati a ministarstvo prometa provoditi program sigurnosti na cestama, smatra državni tajnik Dražen BreglecKoalicija HSLS-a i HSS-a za predstojeće izbore pripremila je program sigurnosti cestovnog prometa, a stručnjaci tih dviju stranaka predlažu da se na domaćim televizijama emitiraju šokantni spotovi koji prikazuju prometne nesreće i time utječu na građane da se savjesnije ponašaju u prometu. Takve kampanje sasvim su uobičajene u brojnim europskim zemljama. Potpredsjednik HSLS-a i državni tajnik za promet u Ministarstvu mora, turizma, prometa i veza Dražen Breglec pregledao je veći broj spotova iz Češke, Engleske, Španjolske i drugih zemalja, a takvi bi se, po Breglecovu mišljenju, trebali emitirati i u Hrvatskoj. Spotovi su šokantni i eksplicitno prikazuju posljedice nesavjesne vožnje i ponašanja u prometu. Tako spot “Možete li živjeti sa sramom” prikazuje vozača koji u alkoholiziranom stanju gazi dječaka u dvorištu obiteljske kuće gdje se djeca mirno igraju i očajnog oca kako grli mrtvo djete. “Obrati pažnju ili plati cijenu” brutalni je spot koji prikazuje vozača koji neoprezno vozi i gazi majku s djetetom koje kasnije umire u bolnici dok ga očajna i okrvavljena majka gleda kroz staklo. Vozač automobila završava u zatvoru i time uništava i vlastiti život. Spot imena “Pojasi spašavaju život” pokazuje krvavu smrt djevojčice pred očima njenih roditelja koji joj nisu vezali pojas. Zbog toga ona nakon sudara izlijeće kroz vjetrobransko staklo, dok otac i majka u nevjerici zure kroz rupu u staklu koju je napravilo tijelo njihova djeteta. Spot prepun krvi “Usporite, dečki” možda i ponajbolje ilustrira hrvatske ceste vikendom, a pokazuje skupinu mladih koji prebrzo voze te nakon sudara na cesti završavaju mrtvi ili invalidni. Breglec smatra kako bi slična kampanja postigla rezultate i u Hrvatskoj, a iznio je i druge najvažnije točke programa - oštrije kazne učestalim kršiteljima sigurnosti u prometu, ukidanje odluke o 0,0 promila te prebacivanje mjerodavnosti za prometnu sigusnost s Ministarstva unutarnjih poslova na Ministarstvo mora, turizma, prometa i veza. Na pitanje zašto su se odlučili upravo pitanju cestove sigurnosti posvetiti veliku pažnju, Breglec kaže: “Za sigurnost prometa na cestama kao dio sveukupnog prometnog programa koalicije HSLS-a i HSS-a procijenili smo da je od najšireg interesa građana; on se tiče svih građana, jer smo svi svakodnevno sudionici u prometu na cestama. Trenutačna situacija nije dobra a napredak u sigurnosti prometa na cestama u zadnjih desetak godina je nedostatan i pozitivni trendovi koje postižu zapadne zemlje u tom razdoblju u Hrvatskoj su izostali. Za sigurnost prometa na cestama potebna je jaka politička inicijativa da bi se stvorili preduvjeti za sustavna poboljšanja i da bi se poslije, kroz realizaciju konkretnih mjera koje predlažemo ovim programom, postiglo bitno bolje stanje”, kaže Breglec.

Jedna je od osnovnih teza HSLS-ova i HSS-ova programa da predlažemo da se resorna nadležnost za sigurnost na cestama prebaci iz MUP-a u ministarstvo mjerodavno za promet. “To je jedan od naših osnovnih zahtjeva. Treba najprije stvoriti preduvjete da se stvori efikasan mehanizam koji će omogućiti bolju sigurnost prometa na cestama,a koji će kreirati prometni stručnjaci u najširem smislu. U svih 25 zemalja Europske unije pitanje sigurnosti prometa cesta je pitanje kojim se bave stručnjaci za promet unutar prometnih ministarstava kao nositelja i kreatora aktivnosti. Usotalom, i u Hrvatskoj je sigurnost svih ostalih vrsta prometa, željezničkog, zračnog, pomorskog i riječnog, područje za koje je odgovorno Ministarstvo prometa, pa ni cestovni promet ne treba biti iznimka, a postojeći je sustav rezultat nepromijenjenog stanja iz bivše države.

On smatra kako ni posljednji Zakon o sigurnosti na cestama nije donio očekivane rezultate: “U zadnjih deset godina napredak u sigurnosti na cestama je neznatan i ne slijedi očekivanja, kao ni europske trendove. Činjenica je da je od 1998. do 2006. broj smrtno stradalih, koji je jedan od osnovnih pokazatelja sigurnosti, smanjen sa 646 u 1998. na 612 u 2006. godini, za samo pet posto, što nas nikako ne može zadovoljiti. Statistika pokazuje da je 1998. bilo 11.600 nesreća s nastradalim osobama, a 2006. je pak bilo 16.100 takvih nesreća, na temelju čega možemo zaključiti da se radi o dramatičnom porastu. Nažalost, negativni su i pokazatelji kad se usporedi 2005., kao godina u kojoj se prvi put tijekom cijele godine primjenjivao novi zakon, s 2006. godinom, jer nakon prvotnog kratkotrajnog pozitvnog učinka zakona u prošloj godini ponovno raste broj poginulih sa 597 u 2005. na 612 u 2006. a broj nesreća sa stradalim osobama sa 15.600 na 16,100.” Desetogodišnja stagnacija, odnosno zaostajanje za zemljama EU u sigurnosti prometa na cestama sasvim sigurno je posljedica nesustavnog pristupa sigurnosti prometa na cestama, smatra Breglec. “Broj vozila raste prosječno za 70.000 godišnje, tako da je u tih deset godina porastao s nešto više od milijun na 1,8 milijuna, a to podizanje sigurnosti prometa na cestama čini još zahtjevnijim zadatkom. S druge je strane bitno poboljšana cestovna infrastruktura. Ali to nije uspjelo kompenzirati izostanak sustavnog pristupa sigurnosti prometa na cestama. Danas se time uglavnom bavimo tek na razini pojačane operative, a mi smatramo da bi kreiranje politike sigurnosti prometa na cestama trebalo biti jedna stvar, a instrument provedbe te politike druga. Prvo treba raditi Ministarstvo prometa u suradnji s MUP-om i prometnom strukom, a operativu treba i dalje provoditi MUP, odnosno policija”, kaže potpredsjednik HSLS-a. Ističe, međutim, da policiju ne treba kritizirati jer je ona u operativi sve efikasnija, ali su uspjesi ipak izostali zbog nesustavnog pristupa, prije svega izostanka preventive koja jedina donosi dugoročna poboljšanja.

Koalicijski partner HSLS-a, Hrvatska seljačka stranka, bila je oštro protiv odredbe o 0,0 promila. “Nakon dvije godine možemo zaključiti da na vozača koji je zreo, odgovoran i iskusan minimalna količina alkohola gotovo uopće ne utječe u sigurnosti prometa. Vrlo je malo nesreća što su ih prouzročili vozači koji nisu mladi a u krvi su imali do 0,5 promila. Stav je naše koalicije da sadašnja neselektivna odredba o 0,0 promila bude selektivno usmjerena prema rizičnim grupama, mladim i neiskusnim vozačima. Međutim, tih 0,0 promila nipošto nije presudno za sigurnost na cestama. Oko toga se neprestano pokreću inicijative za izmjene zakona, ali ukidanje ili zadržavanje te odredbe neće samo po sebi riješiti problem sigurnosti na cestama”, kaže Breglec.

Iako su prema mladim vozačima rigorozne mnoge odredbe sadašnjeg zakona, oni su i nadalje vrlo česti krivci za nesreće. “U najrizičnoj skupini vozača do 25 godina treba i dalje zadržati restriktivne mjere, kao 0,0 promila, i što prije uvesti obvezno pohađanja treninga sigurne vožnje za mlade vozače, te pojačati periodičnu obuku profesionalnih vozača. Često se najteže nesreće događaju vikendom, kad se mladi vozači ‘dokazuju’ za volanom. Jednostavno rješenje ne postoji. Prevelika brzina i nepažnja najčešći su uzroci nesreća. Prema statistici iz 2005. vozači su krivi za 92,9 posto nesreća. Treba mijenjati ukupnu prometnu kulturu i svijest vozača, što se ne može postići jednostavno ni preko noći. Nove generacije o prometu se trebaju početi educirati od najranije dobi. Programe edukacije o prometu treba pojačati u osnovnoj i srednjoj školi te dalje provoditi ciljanim kampanjama. Takav će pristup donijeti rezulate za desetak godina, kad te mlade generacije posatnu zrele osobe. A sadašnje generacije vozača, za koje statistika pokazuje da nisu dovoljno odgovorne u prometu, treba educirati pomoću jakih marketinških kampanja. Kao što vas netko nagovara da kupite ovaj ili onaj deterdžent, ljude treba uvjeriti da razmisle u kakvom stanju sjedaju u automobil i kažu sebi ‘danas ću biti pažljiv’, ‘moram vezati pojas sebi i svojoj djeci’, ili ‘ne isplati se dokazivati se za volanom’, da krenu pet minuta prije i ne nadoknađuju kašnjenje na cesti, čime bi se postigli žaljeni efekti”, kaže Breglec. No pitanje je kako prosječnog čovjeka potaknuti da razmišlja na opisani način. “Treba kontinuirano djelovati na svakoga od nas i kroz kampanje upozoravati na realne opasnosti. To je dokazano efikasna metoda djelovanja na sudionike u prometu, a u Europi je poznata kao podizanje svjesnosti. Kroz jaki marketing moraju doći do svijesti i promjene ponašanja vozača, a kampanje se moraju provoditi kontinuirano. Treba emitirati upečatljive spotove na televiziji, kampanje se moraju obraćati određenim rizičnim kategorijama vozača. Kad bi se, primjerice, 10 posto češće vezivali pojasi, broj stradalih višestruko bi se smanjio. Kampanju nije lako osmisliti, ali je nedopustiva izlika da je ona preskupa, jer je puno skuplje imati loše stanje u sigurnosti prometa. Europske statistike pokazuju da štete u prometu iznose više od 2 posto bruto nacionalnog proizvoda”, ističe Breglec, koji smatra kako bi trebalo strože kažnjavati česte prekršitelje prometa.

U nekim europskim zemljama prometne kazne plaćaju se ovisno o zaradi prekršitelja, ali Breglec smatra da u Hrvatskoj takvo rješenje ne bi bilo prihvatljivo: “Selektivno kažnjavanje ima logiku, ali ne mogu reći je li ono održivo u hrvatskom pravnom sustavu zbog pitanja jednakosti građana pred zakonom.” Napominje da sigurnost prometa na cestama dobrim dijelom ovisi o snazi države da sprečava očite recidive u prekršajima: “Upravo je smiješno da višestruki, deseterostruki, pa i stostruki ponavljači najtežih prekršaja i dalje mogu upravljati vozilom. I liječnički pregledi su rutinski i premalo detaljni, trebaju postati stroži i eliminirati vozače koji psihički ili fizički nisu u mogućnosti sigurno upravljati vozilom. Znatno i u relativno u kratkom roku može se podići svijest sudionika u prometu, pogotovo vozača”, kaže Breglec.

Kaže da je cilj programa HSLS-a i HSS-a smanjenje sadašnje stope smrtnosti, koja je 2006. bila 14,2 poginulih na 100.000 stanovnika, ispod 10 u četiri godine: “To je vrlo ambiciozan cilj, 30-postotno smanjenje broja smrtno stradalih. Bit će to teško postići, ali je moguće ako se krene u odlučnu akciju. Izračuni pokazuju da bi se time spasilo više od 300 života već u iduće četiri godine. Daljnjim napretkom u idućih deset trebalo bi smanjiti te stopu ispod sedam poginulih na 100.000 stanovnika, čime bi se spasilo 1500 života. Od smostalnosti Hrvatske do danas na cestama je poginulo toliko ljudi koliko i u Domovinskom ratu, a prema sadašnjem stanju sigurnosti prometa najmanje jedna osoba u prosječnoj hrvatskoj obitelji lakše će ili teže, a neki i smrtno stradati u prometu”, zaključuje Breglec.