Objavljeno u Nacionalu br. 594, 2007-04-03

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Nikad bolji Bond

'CASINO ROYALE' s Danielom Craigom kao glavnim junakom Bondom najbolji je izdanak najdugovječnijeg filmskog serijala

EVA GREEN I CRAIG u posljednjem filmu o slavnom špijunu Jamesu BonduEVA GREEN I CRAIG u posljednjem filmu o slavnom špijunu Jamesu BonduNakon otprilike pola sata novoga filma o Jamesu Bondu “Casino Royale“ shvatio sam da se u mislima branim od optužbi za nevjerodostojnost, sve omiljenijom tezom naših političara da “samo budale mijenjaju mišljenje“. Naime, moja ne jednom napisana konstatacija kako je Daniel Craig totalno pogrešan odabir za novoga Jamesa Bonda pala je u vodu odmah na početku filma, da bi do kraja apriorni negativni stav o Craigu doživio zaokret od 180 stupnjeva: nikad bolji film o Bondu od “Casino Royalea“ i nikad bolji Bond od Craiga, osim možda Georgea Lazenbyja, davno zaboravljenog Australca koji je 007 igrao samo jednom, u “U službi njezina veličanstva“. Ono što slijedi jest obrana.

Pristajući uz tezu da nakon karizmatičnih tipova poput Seana Conneryja, Rogera Morea, Piercea Brosnana, pa čak i podcijenjenog Timothyja Daltona, Bonda nikako ne smije igrati plavokosi, ženskasti i nimalo karizmatični Daniel Craig, nasjeo sam na marketinšku foru da je Bond užasno bitan junak, alfa mužjak, Sveti Juraj koji zavodi djevojke koje brani od zmajeva i desetke drugih afirmativnih ocjena koje su kritičari pripisivali serijalu, nastojeći njegovu postojanju dati smisao dublji od komercijalnog. A njega zapravo nikada nije bilo. Svi filmovi o Bondu zajedno nisu kulturološki i estetski bitni poput jedne stranice bilo kojeg Le Carréova romana o Georgeu Smileyju. Bondijada je uvijek bila samo i isključivo zabava, često čak i drugorazredna, usporedimo li je s prvoklasnim zabavnim filmovima poput trilogije o Indiani Jonesu. Potreba za kritičkim uvažavanjem Bonda svjedoči o dobu u kojem je bilo zanimljivije pisati o trivijalnim trendovima negoli uistinu kvalitetnim filmovima, i želji najlucidnijih mislilaca da provociraju stare kulturne elite gradeći svoje teorije na trivijalnim primjerima, poput Rolanda Barthesa, koji se u ključnom naratološkom radu “Uvod u strukturalnu analizu pripovjednog teksta“ koristi upravo primjerima iz Flemingovih romana o Jamesu Bondu. Kako nikada nisam bio pretjerano zainteresiran za filmove o Bondu, nesvjesno sam i sam preuzeo takvo dobronamjerno mišljenje, to više što je riječ o filmovima koji i nisu rađeni da bi bili bogzna kako dobri i umjetnički vrijedni, pa je njihova ozbiljna kritika sama po sebi besmislena.

'CASINO ROYALE' o slavnom Jamesu Bondu je najgledaniji film u hrvatskim videotekama'CASINO ROYALE' o slavnom Jamesu Bondu je najgledaniji film u hrvatskim videotekamaPošteno govoreći, Bond je jedan posve nevažan serijal koji jedino svjedoči o tome kako sve može prerasti u fenomen, ne razlikujući se po tome mnogo od Stefany Hohnjec, a agent 007 bezvezni junak kojeg može igrati svatko, potrude li se producenti dovoljno oko njegove promocije. Štoviše, kako je čitav serijal od početka pa do danas parodija, zbog čega parodije Bonda uvijek djeluju prizemno i besmisleno, možda je kudikamo zabavnije da famoznu ulogu tumači netko tko nije muškarčina poput Conneryja i Brosnana ili šarmer kalibra Rogera Moorea.

Recimo, neki Daniel Craig, koji će podcrtati dojam parodičnosti, neozbiljnosti i nemogućnosti utemeljenja radnje i likova ovih filmova u bilo kakvoj stvarnosti. Ukratko, neka parodija bude do kraja parodija, pa da nikomu, dok Craig pomakom obrve zavodi neodoljive ženske, skakuće poput Boba Beamona s dizalice na dizalicu i trpi nadljudske bolove tijekom smrskavanja testisa, ne padne na pamet da je takvo što moguće u stvarnosti.

Nije to prvi put da producenti serijala o Bondu pomiruje nemogućeg glumca s nemogućom pričom. Prvi takav Bond, ne računamo li sumanuti i “neslužbeni“ film “Casino Royale“ iz 1967., bio je spomenuti George Lazenby, koji se u filmu “U službi njezina veličanstva“ iskreno zaljubio, oženio i ostao bez supruge, za razliku od svih ostalih agenata 007 koji su ostavljali svoje priležnice najkasnije trenutak-dva nakon odjavne špice. “Casino Royale“ slijedi jednaku strategiju neozbiljnog Bonda, koji ostaje bez velike ljubavi, no kako je riječ o zanimljivije napisanom i bolje režiranom djelcu, recentni se “Casino Royale“ bez problema može proglasiti dosad najboljim izdankom najdugovječnijeg filmskog serijala.
Ukratko, koncept očovječenja Bonda njegovim parodiranjem proveden je toliko šarmantno da, kad u odličnoj posljednjoj sceni Daniel Craig napokon izrekne famoznu rečenicu “My name is Bond, James Bond“, nitko ne može reći kako je novi Bond lažac. Dodamo li i to da je film gotovo lišen uobičajenih tehničkih novotarija, a “M“ prikazana kao ne osobito moćna bakica, čini se kako je uistinu bilo potrebno ubiti Jamesa Bonda da bi o njemu napokon mogao biti snimljen dobar film. Ne znam hoće li takav koncept dobro funkcionirati i u sljedećim nastavcima, ali nakon što sam se ne jednom opekao u prognozama glede Daniela Craiga, ne pada mi na pamet tvrditi suprotno.



DJECA ČOVJEČANSTVA
CONTINENTAL FILM

Darovitom Meksikancu Alfonsu Cuarónu svidjela se Britanija pa je nakon trećeg “Harryja Pottera“ ondje snimio i fantastični triler “Djeca čovječanstva“ prema netipičnom romanu čuvene otočne autorice krimića P. D. James. Cuarónova vizualno fascinantna antiutopija uspjelija je u vrhunski režiranim akcijskim prizorima nego u slanju banalnih poruka o sumornoj budućnosti i korumpiranosti revolucionara. Iako neujednačen, film je puno bolji od goleme većine sličnih visokobudžetnih projekata. Komercijalni neuspjeh “Djece čovječanstva“ vjerojatno neće izbaciti Cuaróna iz prve redateljske lige, ali za njegovo autorstvo možda bi bilo najpametnije da se vrati u Meksiko i za malu lovu snimi još pokoji draguljčić poput “I tvoju mamu također“.

Children of Men, brit.-am. SF triler, 2006. R: Alfonso Cuarón GL: Clive Owen, Julianne Moore, Michael Caine, Claire-Hope Ashitey
FILM: 3 i pol
DVD: 3

TIGAR I SNIJEG
DISCOVERY

Talijanski glumac i redatelj Roberto Benigni (“Život je lijep“) može se pohvaliti maštovitošću u osmišljavanju svojih pričica i uvjerljivim, duboko humanističkim stavovima, ali još uvijek ne zna režirati komedije. Priča o dobroćudnom pjesniku koji u potrazi za ljubavlju svoga života odlazi u Irak i upada u brojne peripetije s tamošnjim stanovnicima i okupatorima, krcata je simpatičnim likovima i zanimljivim momentima, no Benigni je režira tako traljavo, bez imalo osjećaja za naraciju, dijalog, kadriranje i ritam, da gotovo ni jedna fora nije smiješna. Ovo je mogao potpisati bilo koji trećerazredni hollywoodski štancer, samo što bi onda, umjesto o neuspjeloj umjetnosti, svi lamentirali o traljavom zanatu.

La Tigre e la neve, tal. rat. komedija, 2005. R: Roberto Benigni GL: Roberto Benigni, Jean Reno, Nicoletta Braschi, Emilia Fox
FILM: 2
DVD: 3


KUĆA NA TELEGRAPH HILLU
CONTINENTAL FILM

Hollywoodski veteran Robert Wise, preminuo 2005., odavno zaslužuje revalorizaciju zbog prvorazrednih niskobudžetnih krimića i horora, nekoliko vrlo pristojnih drama i neodoljivog mjuzikla “Moje pjesme, moji snovi“. Nažalost, ne i zbog “Kuće na Telegraph Hillu“, osrednjeg filma zbog kojeg ne vrijedi kukati za starim dobrim vremenima. Priča nije nezanimljiva, ali Wise i scenaristi nisu pošteno razradili ni jedan od brojnih motiva i zapleta, pa film ne uspijeva postati ni krimić, ni ljubić, ni obiteljska drama, traljavo koketirajući s motivom uklete kuće. Sve u svemu, roba namijenjena hollywoodskim nostalgičarima.

House of Telegraph Hill, am. krim. drama, 1951. R: Robert Wise GL: Valentina Cortese, Richard Basehart, William Lundigan
FILM: 2 i pol
DVD:

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika