Gruzija očajnički pokušava nabaviti dijelove za helikoptere Mi-24, što je Rusija dosad uspijevala spriječiti; Gruziju podržava SAD, koji želi tu zemlju uvući u NATORepublika Hrvatska se u listopadu 2006. našla u vrlo delikatnoj situaciji. Dok je s jedne strane bila spremna, uz odobrenje SAD-a, prodati u dijelovima šest ruskih borbenih helikoptera Mi-24 Gruziji, s druge je strane takvim potezom mogla dovesti u pitanje ostvarivanje vanjskopolitičkih ciljeva u odnosima s Ruskom Federacijom, u prvom redu susret hrvatskog premijera Sanadera s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u ljeto 2007. i potpisivanje sporazuma o povećanoj isporuci ruskog plina. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i državna agencije Alan d.o.o. za promet naoružanjem sklopili su 9. listopada 2006. ugovor pod oznakom Klasa VT 803-05/06-03/1 urudžbeni broj 512M3-06-34 prema kojem je Alan d.o.o. namjeravao prodati Gruziji šest borbenih helikoptera Mi-24 koji su Dugoročnim planom razvoja oružanih snaga otpisani i proglašeni neperspektivnima. Agencija Alan je u ljeto 2006. raspisala međunarodni natječaj, da bi na kraju, nakon njegove provedbe, u jednom od dopisa potvrdila kako demontažu i pripremu za transport šest helikoptera povjerava Gruziji koja namjerava kupiti helikoptere Mi-24.

Zbog realizacije tog projekta u Hrvatsku je došlo devet pripadnika stručnih službi gruzijskog ratnog zrakoplovstva Georgi Lomkidze, Ilia Paziashvili, Severiane Kintsurashvili, Soso Njauri, Nugzar Gagua, Besk Chimchiuri, Nodar Begalashvili, Teimuraz Mgaloblishvili, te Ucha Panjakidze, doznao je Nacional iz izvora bliskih Vojnosigurnosnoj agenciji. Oni su gotovo mjesec dana radili na demontiranju spomenutih helikoptera i pripremi za transport, te su za odlazak već pripremili dva helikoptera Mi-24. Međutim, ni jedan od dvaju već demontiranih helikoptera Mi-24 nije otpremljen u Gruziju, a jedini je razlog političke prirode, jer je isporuka zaustavljena u zadnji čas prije otprilike tri mjeseca zbog mogućih dramatičnih posljedica u odnosima s Rusijom. Nakon što su se Gruzijci već pripremili za odlazak, rečeno im je kako ne zadovoljavaju uvjete natječaja i da se ipak neće potpisati ugovor o prodaji, što nije imalo nikakva smisla, jer ako se na natječaju već nisu zadovoljili uvjeti za prodaju helikoptera Gruzijcima, postavlja se pitanje zašto su bili pušteni u hangare Hrvatskog ratnog zrakoplovstva da pripreme helikoptere za transport. Očito je SAD uvjerio Gruzijce da odustanu od tog posla nakon što je Rusija doznala da Republika Hrvatska namjerava Gruziji prodati helikoptere u dijelovima. Gruzijcima su bili prijeko potrebni dijelovi za helikoptere Mi-24, što potvrđuju i informacije da je prije mjesec dana jedna tvrtka iz Dagestana optužena u Rusiji da ilegalno prebacuje u Gruziju rotore za Mi-24. Nakon odustajanja od prodaje helikoptera Gruziji uslijedilo je popuštanje s ruske strane koja je bila voljna dogovoriti susret hrvatskih i ruskih dužnosnika na najvišoj državničkoj razini, pa su tako ove godine zaredali susreti ruskih i hrvatskih dužnosnika u pripremi sastanka što je rezultiralo najavom mogućeg dolaska ruskog predsjednika Putina u Hrvatsku ovog ljeta.

Premijer Sanader prilikom susreta s predsjednikom SAD-a Bushom dao je podršku američkoj politici u Gruziji Hrvatski premijer Ivo Sanader, spremajući se lani za službeni posjet SAD-u, htio je kod američkog predsjednika Busha zadobiti dodatne simpatije podržavajući američku politiku širenja NATO-a na Kavkaz konkretnim doprinosom, a to je prodaja helikoptera najvećem američkom savezniku u toj regiji. S druge strane, glatko su odbijena njegova nastojanja da posjeti Rusiju, a Rusi su zaprijetili da s Hrvatskom neće potpisati sporazum o povećanoj isporuci plina.

Tim potezom Hrvatska se mogla izravno uključiti u sukob na području jedne od najvećih današnjih kriza, na Kavkazu. Ondje traje veliki politički rat, koji ponekad prerasta i u oružani, između Gruzije pod patronatom SAD-a na jednoj strani, te Rusije s odcijepljenim gruzijskim pokrajinama Južnom Osetijom i Abhazijom na drugoj, za nadzor nad područjem Kaspijskog jezera bogatog naftom. Područje Kavkaza i kontrola nad njim od najveće su strateške važnosti i za Rusiju i za SAD.

Gruzija je suverena država i nitko joj ne može zabraniti da se oprema i naoružava, ali ona je danas jedina zemlja u kojoj se posve otvoreno sukobljavaju interesi Rusije i SAD-a u kontroli energetskih izvora Kaspijskog bazena, koji je iza Bliskog istoka najveće izvorište nafte. Osim toga, Rusija je osobito zabrinuta zbog daljneg širenja NATO-a na Gruziju, što smatra izravnim ugrožavanjem vlastite nacionalne sigurnosti.

Hrvatska vlada u posljednji je trenutak spriječila zaoštravanje odnosa spram Rusije i donijela odluku obustavljajući bilo kakvu isporuku naoružanja i vojne opreme na krizno područje, između ostalog, i zbog toga što Rusija iz godine u godinu ekonomski jača, pogotovo u energetici, kojom u ovisnosti drži najveći dio Europe.

Izravnu prodaju borbenih helikoptera Gruziji Rusija bi smatrala neprijateljskim činom, jer bi joj to bio signal da se gruzijski prozapadni režim sprema za napad na odcijepljene pokrajine koje su pod političkim i vojnim patronatom Rusije. Koliko je izvoz naoružanja na Kavkaz osjetljivo pitanje, pokazuje i slučaj Srbije.

Ambasador Rusije Aleksandar Aleksejev prenio je 29. prosinca 2006. predsjedniku Srbije Borisu Tadiću pozitivan odgovor Rusije o mogućnosti izvoza oružja kragujevačke „Zastave“ u Armeniju. Izvoz oružja u Armeniju bio je prekinut odlukom Srbije radi dobrih odnosa s Moskvom i problema koje Rusija ima na Kavkazu, gdje se nalazi i Armenija. Aleksejev i Tadić tada su se složili da opseg i vrsta izvezenog naoružanja iz Srbije ne bi trebali remetiti ravnotežu snaga u kaspijskoj regiji. Hrvatska ovakvu odluku nije mogla sama donijeti bez odobrenja SAD-a, jer na spomenuta područja, bez kontrole SAD-a i Rusije, osim ptica više ništa ne može ući. Zanimljivo, taj potez Hrvatska je povukla neposredno uoči NATO-ova summita u Rigi prošle godine, gdje se očekivala podrška za dobivanje pozivnice 2008.

Međutim, bilateralni susreti hrvatskih dužnosnika s gruzijskima 2006. jasno pokazuju da je posao s helikopterima bio dogovoren znatno prije. Vjerojatno je rijetkost u svijetu da nakon nepostojanje bilo kakvih intenzivnih diplomatskih odnosa u prošlosti neke dvije zemlje u samo godinu dana održe tri susreta na najvišoj razini. To se dogodilo između Gruzije i Hrvatske. Prvo je potkraj ožujka 2006. gruzijski predsjednik Mihail Saakashvili stigao u radni posjet Hrvatskoj i primio ga je hrvatski predsjednik Stipe Mesić. Između Gruzije i Hrvatske, rekao je tada Mesić, ne postoje osnovni sporazumi koji bi omogućili i olakšali gospodarsku suradnju.

Ivica Nekić, direktor državne agencije Alan, potpisao je zajedno s MORH-om 9. listopada prošle godine ugovor o isporuci borbenih helikoptera GruzijiGruzija i Hrvatska nisu potpisale nijedan bilateralni ugovor. Potom je početkom svibnja 2006., samo mjesec i deset dana nakon posjeta gruzijskog predsjednika Hrvatskoj, Mesić posjetio Gruziju, da bi gruzijsko ministarstvo obrane od 29. do 31. kolovoza 2006. posjetio pomoćnik hrvatskog ministra obrane za međunarodne odnose mr. Igor Pokaz, samo nešto više od mjesec dana prije nego što je krenula prodaja helikoptera Mi-24 Gruzijcima. Kriza na Kavkazu može eskalirati u sukob s nesagledivim posljedicama za svjetsku sigurnost, a problemima te regije bave se najveći svjetski geopolitičari.

Kriza na Kavkazu počela je raspadom Sovjetskog Saveza. Južna Osetija, planinska pokrajina u blizini granice Gruzije s Rusijom, površine 3900 četvornih kilometara. početkom 90-ih jednostrano je proglasila neovisnost od Gruzije, zahtijevajući ujedinjenje s ruskom republikom Sjevernom Osetijom. Izbio je rat koji je završio 1992. mirovnim sporazumom i dolaskom mirovnih snaga iz Rusije, koje Gruzija optužuje za pristranost. Strane su se 1996. dogovorile o mirnom rješenju spora, ali konačni status tog područja još nije utvrđen. U mješovitim mirovnim snagama Gruzija, Južna Osetija i Rusija danas imaju po 500 vojnika a primirje nadzire zajednička komisija u kojoj su i predstavnici Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Nakon pobjede na siječanjskim izborima 2004. gruzijski predsjednik Mihail Saakashvili obećao je da će ponovo ujediniti Gruziju i tri odcjepljene pokrajine vratiti pod središnju vlast. Južna regija Adžarija brzo je kapitulirala, ali Južna Osetija i znatno veća Abhazija s 8600 km2 izrazile su spremnost da oružjem brane faktičku 12-godišnju neovisnost.

U nekadašnjem Sovjetskom Savezu Abhazija je imala status autonomne republike a Južna Osetija i Adžarija autonomnih oblasti unutar Gruzije. Sukobi su se pojačali u posljednjih godinu dana. Sve je počelo time da su Gruzijci uhitili četvero ruskih časnika, optuživši ih za vojnu špijunažu. Potom je Rusija prekinula zračni, morski, kopneni i poštanski promet s Gruzijom. Sve je izgledalo kao objava ekonomskog rata Rusije protiv Gruzije. Gruzijci su nezadovoljni uplitanjem Rusije u njihove unutarnje stvari, posebice podrškom koju ona iskazuje separatistima u Abhaziji i Južnoj Osetiji.

O mogućem dolasku predsjednika Rusije Vladimira Putina u Hrvatsku počelo se govoriti tek kad je RH odustala od aranžmana s GruzijomSergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, uhićenje ruskih časnika izravno je povezao s odlukom NATO-a da s Gruzijom počne „intezivni dijalog“ o učlanjenju. A Sergej Ivanov, ministar obrane i vjerojatni Putinov nasljednik nakon 2008., optužio je neke članice NATO-a za ilegalne isporuke oružja Gruziji. Predsjednik Saakashvili dobro zna da njegova država nema izgleda za pristup NATO-u ili postizanje punog suvereniteta ako ne riješi pitanje Abhazije i Južne Osetije. A to je nemoguće dok spomenutim pokrajinama pomaže Rusija. Nije isključeno da Moskva i službeno prizna neovisnost tih pokrajina ako zapadne vlade priznaju neovisnost Kosova.

Hrvatska je u posljednji čas izbjegla zaoštravanje odnosa s Rusijom i odluka da se helikopteri ne izvezu u Gruziju donesena je radi toga da se ove godine održe bilateralni susreti hrvatskog i ruskog državnog vrha na kojima bi se riješila neka važna i otvorena bilateralna pitanja.