MOĆNA I ELEGANTNA Ispod ekskluzivnog izgleda krije se konstrukcija broda obalne straže koji može svladati i velike valoveSplitska tvrtka Marine 3000 proizvela je prvu hrvatsku motornu jahtu Mondial 54. Sa 16,5 metara dužine Mondial 54 je najveće, najluksuznije i najskuplje serijsko motorno plovilo izgrađeno u Hrvatskoj. Svi koju su vidjeli ovu jahtu ocijenili su da je Mondial 54 majstorsko djelo splitskog poduzetnika, elektroinženjera Jadrana Tošića koji je idejni začetnik, autor i realizator ovog projekta, na kojem je u svojoj tvrtki Marine 3000 okupio tim hrvatskih inženjera i dizajnera koji su dugogodišnje iskustvo ugradili u hrvatski proizvod koji može stati uz bok jahtama Pearshinga, Ferettija, Rive, Sunseekera, najpoznatijih svjetskih proizvođača luksuznih motornih jahti. Prvo predstavljanje Tošićeva Mondiala 54 dogodit će se narednih dana na splitskom Craotia Boat Show, a novinari Nacionala dobili su priliku prvi hrvatskoj i svjetskoj javnosti predstaviti hrvatski nautički adut i njezina tvorca.

Koncept i kompletan styling jahte djelo je 55-godišnjeg Jadrana Tošića. Dugi niz godina Tošić je radio u splitskoj Jugoplastici, bio je i komercijalni direktor jedne od Jugoplastikinih tvornica, a onda se koncem 80-tih uputio u poduzetničke vode. Do sredine 90-tih radio je u Italiji komercijalne poslove, potom poslove vezane uz nautiku i opremanje brodova. U drugoj polovici 90-tih, u ekipi solinskog AD Plastika bio je generator ideje izgradnje prve hrvatske luksuzne jedrilice Salona 45, s kojom su se Hrvati prvi put probili na svjetsko tržište i pokazali da se na istočnoj strani Jadrana mogu graditi najbrže i najbolje opremljene 13-metarske jedrilice. Talijani godinama luduju za Salonom 45 i Salonom 37 no za Tošića je to bilo premalo, želio je napraviti prvu hrvatsku serijsku motornu jahtu koja će moći stati uz bok najpoznatijim svjetskim proizvođačima.

Kada svoje suradnike nije mogao uvjeriti da je to moguće, krenuo je svojim putem. Založio je svu svoju imovinu u investiciju vrijednu 3 milijuna eura, napravio cijelo brodogradilište u Dicmu pokraj Sinja i nakon dvije godine truda, s timom inženjera, suradnika, obrtnika, s provjerenom tehnologijom stvorio jahtu futurističkog dizajna, s puno boljim rješenjima negoli u 20-metarskim jahtama najprizantijih proizvođača. Mondial 54 daje više, a stajat će 1,2 milijuna eura, dvadesetak posto manje od motornih jahti svjetskih proizvođača.

“Mondial 54 je zapravo nastao iz dišpeta”, izravan je Jadran Tošić. “Morao sam dokazati da je gradnja i serijska proizvodnja luksuznih jahti u Hrvatskoj moguća. Možemo govoriti sviđa li se nekome ova jahta ili ne, ali ja znam da niti jedan talijanski ili francuski proizvođač, broker ili distributer nije nezainteresirano prošao pokraj nje. Naprosto ne vjeruju da je to moj idejni projekt, da je to moguće proizvesti u Hrvatskoj i da je ovako dobra izvedba tek prototip, prvi naš brod. Svi su ocijenili da je po svojim linijama, karakteristikama i stilu, ovo brod koji će se dogoditi tek za nekoliko godina. Tradicionalne jahte odlaze u povijest. Naš brod, koji smo tehnološki razvijali i gradili dvije godine, nagovještaj je budućnosti i nove generacije motornih jahti”, ističe Tošić. On smatra da se ovakav projekt ne bi mogao realizirati bez vizije i upornosti. “Kada smo počeli crtati brod, imao sam ga u glavi. U viziji mora biti iskustva i znanja, koje sam počeo skupljati od 1983. Naime, te sam godine kupio svoju prvu Elanovu jedrilicu, i kada sam je odlazio plaćati shvatio sam da Slovenci grade brodove usred šume, a mi kojima more tuče u kućna vrata to ne radimo. Tu je počeo moj san i moja muka”, kazao je Jadran Tošić. Sredinom 80-tih u Jugoplastici je zagovarao proizvodnju gumenjaka za more. Otpori su bili veliki, ni to nije lako išlo. “Jednostavnije je bilo raditi cementne blokove. Zarekao sam se da ćemo uspjeti, kupili smo od Talijana tehnologiju i nakon šest mjeseci proizvodili smo gumenjake. To je bio moj početak u nautici. Kada sam se vratio iz Italije, s prijateljima iz AD Plastika krenuo sam u nautički program. Smatrao sam da im osim izrade gumenjaka treba nešto ozbiljnije - jedrilica koja će se svima svidjeti. Početkom 2000. zamislio sam najbržu i najluksuzniju jedrilicu talijanskog štiha. Nisu mi vjerovali. Govorilo se tko će prodati jedrilicu Talijanima? Kada je izašla prva Salona 45, najveća serijska jedrilica od 13,5 metara, u Veneciji je izazvala šok. Tek kada su je Talijani masovno počeli kupovati, naši ljudi su shvatili da to nešto vrijedi. AD Plastik, odnosno AD Brodovi nastavili su dalje razvijati taj projekt. Sa Salonom 37 postigli smo veliki uspjeh, a kada više nismo dijelili iste nautičke vizije sporazumno smo se razišli”, ispričao je Jadran Tošić začetak ideje prve hrvatske motorne jahte.

“Sa svojom tvrtkom Marine 3000 krenuo sam u taj posao. Mnogi su ponovili da su Feretti, Pearshing, Sunseeker, Prinsses, Rive nedostižni brodovi. U čemu, pitao sam? Skupio sam naše stručnjake iz AD Brodova, Brodarskog instituta u Zagrebu, nekoliko suradnika iz Ljubljane, umrežio ih na projektu Mondial, i u kršu Dicma, u industrijskoj zoni, izgradio sam veliki škver. Moj styling broda trebalo je nacrtati, pa je dizajn eksterijera izradio inženjer Mihael Primorac. Konstrukciju broda je napravio naš iskusni konstruktor Danko Gugić sa suradnicima. Dizajn interijera napravila je Ivana Peko s Brodarskog instituta. Banke su bile skeptične u pogledu praćenja projekta. Tražile su moj ulog. Svu dotadašnju ušteđevinu dao sam u izradu hale, projekta i 80 posto kalupa broda. Grad Split mi je dao preporuku kod banaka da će participirati 2 posto u kamati i Hypo banka i Hypo leasing su odlučili stati iza projekta. Modele broda u drvu i skupe kalupe napravili smo u Sloveniji, jer ih u Hrvatskoj nitko ne radi. Kako je brod u Dicmu rastao, shvatio sam da u splitskom bazenu nema obrtnika i malih privrednika. Dovukao sam ih iz Slovenije gdje cijela mala privreda radi za Elan i Gorenje. Kad je izgradnja broda bila pri kraju, dogovorio sam se s Goranom Prginom, vlasnikom Nautičkog centra Primošten i Remontnog brodogradilišta u Šibeniku, da Mondial 54 dovršimo tamo”, napominje Tošić, koji je jahtu od 16,5 metara dužine, i 4,50 metara širine, s tri komforne kabine i kabinom za skipera, dva WC-a, kuhinjom, golemim salonom, krmom i masom noviteta koji će oduševiti nautički svijet, gradio i da zadovolji potrebe obalne straže.

PROJEKTANT jahte Jadran Tošić za upravljačem prototipa sa svojim sinom Sergiom“Mondial je tako konstruiran, da je na kosturu broda obalne straže napravljena jahta. Kupac stoga ne mora brinuti ima li vjetra, valova, maestrala, nego po bilo kojem vremenu može ploviti u Italiju ili Grčku. Umjesto da kupuju u Italiji, vrijeme je da naša pomorska policija, nakon Mihovila od 24 metra, kupuje manje brodove od hrvatskih proizvođača. Mi već imao sve certifikate. Lloyd Registar nam je dao klasu SSC, special servis craft, brodovi obalne straže. Plovili smo po golemom valu od 3 metra u amplitudi, s trinaest ljudi na brodu, sa 1500 litara nafte, 600 litara vode. Val smo razgrnuli kao da ga nožem režemo”, ističe Tošić koji je u posljednjih mjesec dana počeo dobivati ponude. Slovenci su željeli kupiti cijeli projekt, čime Jadran Tošić nije bio oduševljen pa su predložili partnerstvo u serijskoj proizvodnji. Ali, Tošić ne bi bio sretan da serijska prozivodnja ode u Sloveniju ili Italiju, iz kojih stižu ponude.

Zašto bi netko uopće kupio ovaj brod, a ne Azimut, kada Mondial 54 nema svjetski priznato ime i dolazi iz Hrvatske koja ne gradi motorne jahte. Tošić je shvatio da mora dati više nego što daje konkurencija. “Prvo, sve je do zadnjeg detalja klasični ručni rad. U brodu od 16,5 metara dali smo sve ono što oni daju u brodu od 20 do 25 metara. Ovaj brod spada u kategoriju open brodova, koji imaju tendu, klupice u kokpitu. Kod ostalih open brodova morate platiti 1,5 milijuna eura, a kada padne kiša morate se skrivati i otvoriti tendu. Tada ne vidite manevrirati. Mi smo zatvorili brod, napravili klasičan salon, kao u brodovima većim od 20 metara, s vratima i klimatiziran. Imamo golemu krmu koju svi drugi na ovakvim brodovima svjesno ne rade. Jer, tko bi onda kupovao brodove od 20 metara i platio 3 milijuna eura. Ali, odlučili smo - sve što ima brod od 20 metara, možete naći na brodu od 16,5 metara - tri prostrane kabine, dva WC-a, veliki salon, kuhinju, golemu krmu i posve novi pramac. Taj spušteni pramac izaziva iznenađenje i respekt. Brod na površini mora stoji ravno, pa se sjedeći u kabini kao u autu može voziti i raditi manevre u uskom prostoru, ne penjući se na most. I na koncu, naša prednost je visina. Brod je elegantan i dugačak, a visina u našem brodu je 2,20 cm. Standardna visina je 1,95 cm. Dino Rađa je ušao i rekao: Ovo je prvi brod u kojem mogu stati na noge! U kabinama je visina 2,25 metara.” Brod je luksuzno opremljen, sve garniture su od kože i skupocjene tkanine, platforma na kokpitu je od tikovine, namještaj, ormari, venecijaneri od plemenitog drva wenge. Brod je klimatiziran tropic klimom, ima dva motora MAN od 800 hp, opremljen je potpunom navigacijom, ima vrhunski radar SIMRAD. “I zato naš brod ima prednosti pred najboljima iz svjetske elite. S njima možemo ući u ravnopravnu utakmicu”, tvrdi Jadran Tošić, čija je ukupna investicija u ovaj posao bila 3 milijuna eura. Da je sve to izgrađeno u inozemstvu sigurno bi stajalo 6 milijuna eura. “Ne želim da proizvodnja seli iz Hrvatske u Sloveniju ili u Italiju. Volio bih da se proizvodnja nastavi u Nautičkom centru Primošten. Cijena broda sa svom opremom je 1,2 milijuna eura, a bez dodatne opreme je milijun eura. To je dobra cijena, hrvatski proizvod ne mora biti podcijenjen”, kaže Tošić i najavljuje da će Marine 3000 uskoro u novi poduhvat - izgradnju prve hrvatske mega jahte, dakle, veće od 24 metra. “Može se to napraviti u Hrvatskoj”, tvrdi Tošić.