U SVE VEĆIM PROBLEMIMA Zagorec se našao u problemima zbog 'afere dragulji', no taj je slučaj bio samo povod za opsežniju istragu o svim njegovim sumnjivim poslovimaDržavno odvjetništvo zatražilo je 15. ožujka od svojih austrijskih kolega da zamrznu sve račune Vladimira Zagorca u Austriji, da mu zabrane raspolagati svim nekretninama za koje se ispostavi da su u njegovu vlasništvu, ili u vlasništvu njegovih tvrtki, te da predlože austrijskim poreznicima da prekontroliraju poslovanje i način stjecanja Zagorčeve imovine.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić istom prilikom izrazio je želju da se na radnom sastanku što prije susretne sa svojim kolegom, glavnim državnim odvjetnikom Stefanom Florianom Bennerom. Bajić je predložio i da istom sastanku prisustvuju najviši predstavnici ravnateljstava policija dviju zemalja, te po potrebi čak i predstavnici središnjih nacionalnih banaka. Uz navedeno, Bajić je svoje austrijske kolege zamolio da reagiraju što brže, kako bi se Zagorcu ostavilo što manje vremena da u suradnji s Güntherom Striedingerom, bivšim čelnikom Hypo banke u Klagenfurtu, pokuša uništiti i uskladiti dokumentaciju s dokumentacijom u Hrvatskoj. Sve navedeno, s još nekim dosad nepoznatim informacijama, nalazi se u zamolnici Državnog odvjetništva za pružanje pravne pomoći u slučaju Vladimira Zagorca, koji je još 15. ožujka potpisao zamjenik glavnog državnog odvjetnika Lazo Pajić i poslao u Austriju. Cjelovit sadržaj tog dokumenta otkriva da je “afera dragulji“, zbog koje se Zagorec inicijalno i našao u pravnim problemima, Državnom odvjetništvu poslužila tek kao povod za kudikamo opsežniju obradu svih Zagorčevih sumnjivih poslovnih aktivnosti, ponajprije unosnih građevinskih projekata, za koje Državno odvjetništvo sumnja da su paravan za sustavno pranje novca u suradnji s bankom Hypo Alpe Adria. Dio sadržaja tog dokumenta prije tjedan dana citirao je austrijski tjednik Profil, navodeći da bi Günther Striedinger mogao odgovarati zbog sumnjivih transakcija vezanih uz neke projekte u Hrvatskoj. Početkom prošlog tjedna, vjerojatno nakon što je tamošnjim mjerodavnim institucijama postalo jasno da će dio tog dokumenta postati dostupan javnosti, oglasilo se i austrijsko državno odvjetništvo, koje je najavilo istragu protiv Zagorca i njegovih suradnika u austrijskoj banci Hypo Alpe Adria. Nije poznato što su nakon toga poduzeli.

U zamolnici za pružanje pravne pomoći Državno odvjetništvo zatražilo je od austrijskih kolega da im dostave podatke o nekoliko računa u austrijskim bankama. Prvi računi nalaze se u Kärntner Sparkasse u Klagenfurtu. Oba su šifrirana kao “Dragica“ i nose brojeve 9981-410526 i 9981-582365. Državno odvjetništvo ima dokumente iz kojih se vidi da je od 11. rujna 1991. do 16. travnja 1992. na taj račun uplaćeno 2.813.837 američkih dolara, i to s računa Unterstützungsfonds Kroatien u Bank für Kärnten und Steiermark u Villachu sa svrhom plaćanja za kućne potrepštine i živežne namirnice.

Drugi računi nalaze se u Bank Austria u Grazu, Am Eisernen Tor 1. Računi nose brojeve 760-128-435/00/200 Aritmo Inc. Companies House, Tower Street, Ramsey/Isle of Man i 095-01117/00 Aritmo Inc. Conutry of New Castle, Wilmington, Delaware 1982. Prema spoznajama Državnog odvjetništva na te je račune od srpnja 1994. do svibnja 1996. uplaćeno 10,5 milijuna dolara. Novac je uplatio RH Alan, kojem je tada na čelu bio Vladimir Zagorec. Jedan račun nalazi se također u Bank Austria u Grazu i nosi broj 760-128-404/00/200. Radi se o računu tvrtke Edokom s Britanskih Djevičanskih Otoka. Na njega je, prema spoznajama Državnog odvjetništva, tijekom 1995. RH Alan doznačio 5 milijuna dolara. Posljednji račun nalazi se u banci Bawag. Radi se o računu koji je u svom iskazu na sudu spomenuo Hrvoje Petrač, a na kojem se navodno nalazilo 35 milijuna dolara.

MLADEN BAJIĆ, glavni državni odvjetnik, pokrenuo je opsežnu istragu o pranju državnog novcaDržavno odvjetništvo zatražilo je od svojih austrijskih kolega da ih informira kad su i po čijem nalogu ti računi otvoreni i zatvoreni, te koje su osobe bile ovlaštene za raspolaganje novcem s tih računa i koje su osobe bile njihovi punomoćnici. Također su zatražene informacije o prometu po tim računima, iz čega bi se vidjeli ulazi i izlazi novca, kao i ukupni promet po računima. Na kraju, zatražene su i informacije koje bi pomogle da se vidi na temelju čega su se radile uplate ili isplate po tim računima, koje su fizičke ili pravne osobe to radile i s kolikim novcem. Državno odvjetništvo zatražilo je i da mu se dostavi druga eventualno postojeća dokumentacija koja bi mogla pomoći u rekonstrukciji tijeka novca po tim računima.

Iako to u zamolnici za pravnu pomoć nije napisano, Državno odvjetništvo, po svemu sudeći, sumnja da je s tih računa novac odlazio i prema nekim tvrtkama u Lihtenštajnu, koje je, među ostalima, otvarao Günther Striedinger. U zamolnici za pravnu pomoć detaljno se opisuje veza Striedingera i Vladimira Zagorca. Lazo Pajić je o toj vezi napisao sljedeće: “Raspolažemo saznanjima da je Zagorec uz posredstvo raznih trgovačkih društava u Hrvatskoj od 2001. do danas kupio građevinske lokacije za gradnju objekata poslovno-trgovačko-turističke namjene, te su se počeli graditi u Zagrebu, Puli, Rovinju, Dubrovniku i Hvaru, a te projekte financira Hypo Alpe Adria Bank International AG iz Klagenfurta u ukupnom iznosu od 260 milijuna eura. Krediti su bili odobreni na osnovi pologa, koji se prikrivaju tvrdnjom da su osnova odobrenja kredita bili projekti, bez ikakvog novčanog depozita ili druge imovine predane u depozit banke. Međutim, saznali smo da je upravo novac koji je Zagorec otuđio u svojstvu pomoćnika ministra obrane bio novac koji predstavlja polog u bankama u Austriji. To proizlazi iz izjava osoba koje tvrde da je izvršni direktor navedene banke Striedinger zajedno sa svojim rođakom, inače poreznim savjetnikom navedene banke, Gabrielom Hermannom, financirao Zagorčeve projekte tako što je njima bilo poznato da on ima deponirana sredstva u Austriji i Kneževini Lihtenštajn. Zasad raspolažemo podacima da su Hermann i Striedinger otvarali tvrtke u Lihtenštajnu, jedna od njih je Sambuca Establishment s uredom u Vaduzu, zatim je na račun te tvrtke položen novac iz Hrvatske, te je taj novac predstavljao depozit na temelju kojega su tvrtkama Sambuca i tvrtkama u Hrvatskoj iz navedene banke odobreni krediti. Takvo postupanje ukazuje na osnovanu sumnju da se radi o klasičnom pranju novca, tako da se novac koji je stečen zlouporabom Zagorčeva položaja i ovlasti polaže na nama nepoznate račune u inozemstvu. Potom navodno bez depozita Hypo banka isplaćuje kredit Zagorčevim tvrtkama, te tvrtke kupuju zemljišta u Hrvatskoj, pa se nakon realizacije tih projekata novac kriminalnog porijekla ‘pere’, te nakon prodaje nekretnina na kojima su izgrađeni poslovno-stambeni objekti vraća u sustav kao legalan novac.“

Nacional posjeduje ugovor o kreditu na temelju kojeg je banka Hypo Alpe Adria iz Klagenfurta dala 11,3 milijuna eura kredita tvrtki Hvar građenje. Riječ je o tvrtki čije je sjedište na adresi Pavla Hatza 1, što je ujedno i hrvatska adresa Vladimira Zagorca. Tvrtku je osnovala tvrtka Sambuca Establishment iz Lihtenštajna, za koju Državno odvjetništvo tvrdi da su je zapravo osnovali Striedinger i Hermann. Formalno tvrtkom Hvar građenje upravlja Roman Binder, koji služi kao Zagorčev paravan i u drugim tvrtkama. Založni dužnik tvrtki Hvar građenje upravo je Sambuca. Iz ugovora se vidi da je 7 milijuna eura od tog kredita namijenjeno za kupnju oko 145 tisuća m2 zemljišta u katastarskoj općini Grablje na Hvaru. Ostatak iznosa namijenjen je za podmirenje troškova razvoja projekta izgradnje 62 luksuzne vile. Kredit treba biti vraćen jednokratno 1. srpnja 2011. Zanimljivo je da je novac namijenjen kupnji zemlje koja je u vrijeme kupnje još uvijek bila klasificirana kao pašnjak i šuma.

Tako je Hypo Alpe Adria banka zapravo dala novac za nešto što je moglo, ali nužno i nije moralo postati unosna građevinska zona za 62 luksuzne vile. Projekt se zbog tih problema još uvijek ne realizira. Nacional je na otoku Hvaru doznao da je dio te zemlje prije prodaje bio u vlasništvu obitelji osobe koja je u lokalnim vlastima zadužena za prenamjenu otočnog zemljišta. Navodno je u ugovorima o kupoprodaji te zemlje navedeno da će bivšim vlasnicima prvo biti isplaćeno 10 posto vrijednosti zemljišta, a ostatak nakon što zemljište bude preimenovano u građevinsku zonu. Što Zagorec u međuvremenu radi s tolikim novcem, nije poznato. Banka se osigurala sporazumima o zasnivanju založnog prava na poslovnim udjelima tvrtke koja je kupila opisanu zemlju. U komplicirani odnos triju tvrtki upletena je i fantomska zaklada Espada Holding, koja je osnovana na istoj adresi kao i Sambuca Establishment.

Financijski stručnjaci tvrde da se iz tog projekta može razlučiti da se Hypo banka iz Klagenfurta upustila u rizičan posao. Ako su točne tvrdnje Državnog odvjetništva da je Günther Striedinger jedan od osnivača Sambuce, on je kao čelnik te banke zapravo radio i u svoju privatnu korist, jer je bio izravno povezan sa Zagorcem u tom projektu. Kao čelnik banke osiguravao je realizaciju visokih kredita za rizične poslove, od kojih je i sam računao da će imati koristi - Državno odvjetništvo tvrdi da je osobno upravljao tvrtkom u Lihtenštajnu, na čijem se računu za odobrene kredite nalazio depozit zasad nepoznatog podrijetla.

Još nisu vidljivi dokazi o dotoku novca do Sambuce, Espade i sličnih fantomskih tvrtki i zaklada u Lihtenštajnu, koje se u pravilu pojavljuju kao pokrovitelji i jamci projekata. No Striedinger bi po svemu sudeći morao znati o kakvom se novcu radi. Državno odvjetništvo sumnja da se radi o novcu iz Hrvatske. Vjerojatno se sumnja da je novac mogao doći baš s onih računa u Austriji na koje je Zagorec kao šef RH Alana slao novac iz državnog proračuna, a čiju je provjeru Državno odvjetništvo sada zatražilo. Vlasti Lihtenštajna nisu na glasu kao naročito otvorene za suradnju u takvim predmetima, ali i bez njihove dobre volje moglo bi se rekonstruirati podrijetlo novca u tim zakladama ako je novac na njihove račune transferiran iz austrijskih banaka. Zanimljivo je da se iza Zagorčevih tvrtki u pravilu kao osnivači pojavljuju fantomske tvrtke ili zaklade iz Lihtenštajna. Primjerice, osnivač tvrtke PZ ulaganja je Altus Invest. Tvrtku Fidias ulaganja osnovala je zaklada Ergon Invest, a osnivač Molteha je Sintra Invest Establishment. Tvrtku Dubrovačke vile osnovala je zaklada Wintage Group. Najveći dio hrvatskih tvrtki ima sjedište na Zagorčevoj adresi u Ulici Pavla Hatza 1, a direktor im je Roman Binder. Svim fantomskim tvrtkama ili zakladama iz Lihtenštajna također je zajednička adresa. Sve se nalaze na adresi 9490 Vaduz, Pflugstrasse 7. Kao i većini ostalih zaklada i tvrtki iz te porezne oaze i poznatog utočišta za bjelosvjetske financijske manipulatore, svim osnivačima Zagorčevih tvrtki također je nešto zajedničko - rijetko, ili gotovo nikada ne zna se tko doista stoji iza njih i čijim novcem upravljaju. Zastupaju ih u pravilu odvjetničke kuće kojima je diskrecija i čuvanje identiteta klijenata glavna obveza koju “pokrivaju“ floskulama o poslovnim tajnama.

ROMAN BINDER formalno je direktor Zagorčevih tvrtki u HrvatskojDa hvarski projekt nije jedini koji se realizirao tako što su fantomske zaklade ili tvrtke iz Lihtenštajna jamčile svojom solventnošću da će novac biti vraćen ako nešto krene po zlu, pokazuje i Zagorčev projekt u Dubrovniku. Tvrtka Dubrovačke vile dobila je od banke Hypo Alpe Adria u Klagenfurtu nešto manje od 18 milijuna eura kredita za realizaciju unosnog građevinskog projekta, a pokrovitelj priče je zaklada Wintage Group.

Taj komplicirani koloplet složenih poslovnih odnosa vrlo bi jednostavno mogao rasvijetliti Vladimir Zagorec i tako uštedjeti trud Državnom odvjetništvu. Ako je čist kao što tvrdi i ako je doista žrtva političkog progona, za njega bi bilo najpametnije da otkrije karte te hrvatsku i austrijsku javnost informira tko je u pozadini fantomskih tvrtki i zaklada iz Lihtenštajna čiji je novac u pozadini njegovih poslovnih projekata koje je financirala banka Hypo Alpe Adria iz Klagenfurta. Međutim, to se iz vrlo banalnog razloga najvjerojatnije neće dogoditi - iza svih njih po svemu sudeći upravo je Zagorec s novcem koji je protuzakonito prisvojio.